Papa Franjo objavljuje svoju katehezu za tjednu opću publiku, koja se nije održala dok se oporavlja od bilateralne upale pluća, i podsjeća da nikada nije kasno da sve pošaljemo Bogu i započnemo iznova na našem putu.
Autor Deborah Castellano Lubov
Dok se papa Franjo oporavlja u svojoj rezidenciji u Casa Santa Marta nakon što je u nedjelju otpušten iz Rimske bolnice Gemelli, pozvao je vjernike da nikada ne izgube nadu, jer nam Bog uvijek daje mogućnost da započnemo iznova.
Papa je to učinio u tekstu koji je bio pripremljen za opću publiku u srijedu, koju je zamolio za tisak Svete See da objavi.
Budući da je njegov medicinski tim otpustio papu pozivajući dva mjeseca odmora za pravilno obnavljanje, tiskovni ured nastavlja distribuirati kateheze pripremljene za publiku, kao što je to činio tijekom njegove hospitalizacije.
U svojoj katehezi, usredotočujući se na susrete u Isusovom životu, papa se usredotočio na biblijsku epizodu Samarijanke, prepričanu u evanđelju svetog Ivana.
Na našem ‘raskrižju’
Samarijanac susreće Isusa u bunaru, gdje je traži od vode i otkriva da je on Mesija. Kroz njihov razgovor izlaže njezinu prošlost i nudi joj “živu vodu”, simbolizirajući vječni život. Preobražena ovim susretom, ona ostavlja svoju staklenku za vodu, trči do svog sela i dovodi druge u Isusa.
Nakon što je razmišljao o susretu između Isusa i Nikodema, koji je krenuo u potragu za Isusom, i Samarijankom, papa je primijetio da razmišljamo o trenucima u kojima Isus pokazuje da on čeka “upravo tamo”, na tom “raskrižju” u našem životu.
Prepoznao je kako bi to moglo biti pomalo šokantno za ženu Samarijanke, koja se vjerojatno sramila svog života. “Možda se osjećala sudi, osuđena i nije razumljiva”, rekla je papa, prisjećajući se da je imala pet muževa, a sada je bila sa šestom koji nije njen suprug.
“Osjećala se da je sudila, osuđena, nije razumljiva … imala je pet muževa, a sada je bila sa šestim muškarcem.”
Da bi otišao u Galileju iz Judeje, primijetio je, Isus bi morao odabrati drugu cestu, a ne proći kroz Samariju. Ipak, papa Franjo se divio: “Želi proći tamo i zaustaviti se u tom vrlo dobro, upravo u to vrijeme!”
Isus čeka kad smo izgubili svu nadu
To je, podcrtao papa, pokazuje kako “Isus čeka nas” i “omogućuje da se pronađe upravo kad mislimo da nas nema nade.”
“Isus nas čeka i pušta se da se nađe upravo kad mislimo da nas nema nade.”
“Pomaže joj da pročita svoju povijest, koja je komplicirana i bolna”, rekao je papa, prisjećajući se kako otkriva da je Mesija voli.
Papa je upitao: “Kakvu je proglašenje mogla donijeti, ako ne i njezino iskustvo razumijevanja, dočeka, oprošteno?” Dodao je da nas “treba natjerati da razmišljamo o potrazi za novim načinima evangelizacije”.
Ostavlja iza svog problematičnog života
Baš kao i zaljubljena osoba, Samarijanac zaboravlja svoju staklenku za vodu, ostavljajući je pred Isusovim nogama. “Težina te staklenke na glavi, svaki put kad se vratila kući”, spoznala je papa, “podsjetila je na njezino stanje, njezin problematični život. Ali sada je staklenka ostavljena na Isusovim nogama.”
U ovom je trenutku napomenuo: “Prošlost više nije teret; ona se pomiri,” napominjući, “tako je i za nas.”
“Da idemo i proglasimo evanđelje”, rekao je Sveti Otac, “prvo moramo spustiti teret naše povijesti pred Gospodinovim nogama, da mu pošaljemo težinu naše prošlosti.”
“Prvo moramo spustiti teret naše povijesti pred Gospodinovim nogama, da mu pošaljemo težinu naše prošlosti.”
“Draga braćo i drage sestre”, podvukao je Sveti otac, “Ne gubimo nadu! Čak i ako se naša povijest čini opterećenom, kompliciranom, možda čak i upropaštenom, uvijek imamo mogućnost da ga pošaljemo Bogu i krenemo iznova na našem putu.”
Konačno, papa Franjo zaključio je uvjeravanjem: “Bog je milostiv i čeka nas uvijek!”
“Čak i ako se naša povijest čini opterećenom, kompliciranom, možda čak i upropaštenom, uvijek imamo mogućnost da je pošaljemo Bogu i krenemo iznova na našem putu.”
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
