U nedjelju, 4. veljače 2024., kada se u Katoličkoj Crkvi obilježava ‘Dan života’, a u bizantskom katoličkom obredu Mesopusna nedjelja – Spomen posljednjega suda, u grkokatoličkoj konkatedrali sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, na nedjeljnoj liturgiji okupili su se članovi Hrvatskog katoličkog liječničkog društva kojima su se pridružile i medicinske sestre i braća. Tradicija je to koja traje već sedmu godinu kada se o Danu života slavi svečana liturgija za život upravo u grkokatoličkoj konkatedrali. Liturgiju je služio o. Nenad Krajačić, župnik zagrebačke župa sv. Ćirila i Metoda i ravnatelj Caritasa Križevačke eparhije, zajedno s o. Olegom Hirnykom koji pastoralno skrbi za ukrajinske izbjeglice u Korenici. U homiliji je o. Nenad protumačio poruku Mesopusne nedjelje koja govori o posljednjem sudu Kristovu, kada će sve naše djelovanje i življenje biti vrednovano pred Bogom iz perspektive Kristova nauka ljubavi. Ova nedjelja nas polako uvodi u vrijeme Velikoga i časnog posta svete Četrdesetnice u kojem ćemo se duhovno pripremati za svetkovanje Pashe – Uskrsa. Govoreći o danu života i posebnoj ulozi medicinskog osoblja u njegovu očuvanju, župnik Krajačić je rekao: ”Među nama su liječnici i drugo medicinsko osoblje kojima je Bog dao talente i darove da čine upravo ono na što nas Isus poziva, a to je briga za brata čovjeka. Čovjek je prva ljubav i briga Gospoda Isusa Krista” naglasio je propovjednik. Liječnici često moraju donositi teške i brze odluke o čovjekovu životu i zdravlju, u čemu vjerojatno ima puno i lijepih trenutaka i ishoda, ali i onih teških pa i tragičnih. Dužni smo stoga vrednovati njihov rad i brigu za naše tjelesno zdravlje i život. Kada smo u opasnosti naš život ovisi prvenstveno o Bogu, a onda i o medicinskom osoblju. Papa sv. Ivan Pavao II. je predložio da se godišnje obilježava Dan života, a u našoj Crkvi u Hrvatskoj biskupska je konferencija odredila da to bude prva nedjelja u veljači. To je važan dan jer znamo da je svako dijete, svaki život dar od Boga. Od prvog trenutka svoga postojanja dar života zahtijeva bezuvjetno poštovanje i ljubav. Moramo vrednovati svakoga čovjeka kao osobu i voljeti ga takav kakav jest bez obzira na njegovo zdravstveno, bilo fizičko, bilo psihičko stanje. Jer svaki je čovjek obdaren životom i dijete Božje te stoga služeći životu i čovjeku, služimo Bogu – rekao je župnik Krajačić.
