Misnim slavljem u Župi sv. Ante Padovanskog u Žepču koje je predslavio vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, predsjednik Caritasa BiH, u suslavlju varaždinskog biskupa Bože Radoša, predsjednika Hrvatskog Caritasa, u nedjelju 23. ožujka počela je ovogodišnja korizmena akcija Hrvatskog Caritasa Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Koncelebriralo je 15 svećenika, među njima ravnatelj Hrvatskog Caritasa fra Tomislav Glavnik i ravnatelj Caritasa BiH mons. Tomo Knežević, a misnom slavlju su uz domaće vjernike nazočili i brojni djelatnici Caritasa iz RH i BiH.
Hrvatska radiotelevizija, RTV Herceg-Bosne, Hrvatski katolički radio te još nekoliko radiopostaja su izravno prenosili euharistijsko slavlje iz žepačke župne crkve.
Na početku je sve okupljene, među kojim je bio i veleposlanika RH u BiH Ivan Sabolić, pozdravio žepački župnik i dekan preč. Predrag Stojčević koji je iskazao posebnu bliskost s bolesnim, starijim i nemoćnim osobama koje misno slavlje prate putem medija.
Potom je vrhbosanski nadbiskup Vukšić uputio pozdrave okupljenim na misnom slavlju te svima onima koji misu prate putem tv prijenosa i radio valova. Posebne pozdrave je uputio biskupu Radošu i djelatnicima Caritasa na nacionalnim i biskupijskim razinama. „Molimo Božji blagoslov za sve one koji rade na projektu Tjedan solidarnosti te i na taj način povezuju dva dijela naše Katoličke Crkve i dva dijela našeg hrvatskog naroda, u RH i u BiH. To je znak povezanosti kojim izražavamo međusobno jedinstvo i ljubav na razini Katoličke Crkve, ali i na razini hrvatskog naroda“, kazao je nadbiskup Vukšić.
Na početku propovijedi, osvrnuvši se na misna čitanje te na geslo ovogodišnjeg Tjedna solidarnsoti „Strpljenje i nada – lice ljubavi“, biskup Radoš je naglasio da strpljenje i nada ističu privlačno lice Boga koji je ljubav. „Zagledani u Božje lice, bistrimo svoj pogled kako bismo jasnije vidjeli sve one kojima se Bog želi očitovati u svojoj dobroti i ljepoti.“
Varaždinski biskup, osvrćući se na evanđelje dana koje je govorilo o nesreći i rušenju kule kod izvora Siloam i smokvi koja ne rađa, dotaknuo se i nedavnih aktualnih zbivanja i nesreća od poplava u BiH, preko nesreća u Novom Sadu i Kočanima.
„Prema židovskom shvaćanju, svaka je patnja kazna od Boga za neki grijeh, bilo onaj koji je počinio pojedinac, njegovi roditelji ili preci. Grijeh se prenosio do trećeg ili četvrtog koljena. Veza između grijeha, kazne i patnje bila je toliko precizna da su u Isusovo doba neki rabini čak definirali koji grijeh stoji iza koje bolesti i patnje. Klica takvoga stava raste i u nama, očituje se u pitanju: ‘Što sam to loše učinio da ovo zaslužim od Boga?’
Isus ruši tu logiku – ‘Nipošto!’ Za njega, Bog daje kišu i pravednima i nepravednima, a njegov sud ne događa se tijekom ovog života, već na kraju vremena, kada će razlučiti dobro od zla, žito od kukolja, pravednike od zlikovaca“, kazao je biskup Radoš.
„Krist diskretno prelazi preko lakih tumačenja o sudbini, o pravednoj ili nepravednoj kazni, o slijepoj fatalnosti. On čak i ne tvrdi da ima odgovor na pitanje zašto postoji patnja – štoviše, i sam na križu viče: ‘Zašto?’ na koje mu Otac ne daje trenutačni odgovor. Ljudi dolaze k Isusu postavljati pitanja o drugima, a on ih poziva da pogledaju u sebe: ‘Obratite se! Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti.’ Obratiti se, u izvornom grčkom jeziku znači ‘promijeniti način razmišljanja’, odluke, sudove, životne izbore (metanoein). Poziv na obraćenje je poziv na promjenu smjera, prijelaz s promatrača na pomagača“, kazao je varaždinski biskup.
Na kraju propovijedi posebno je naglasio tri činjenice: „Prvo. Bog i dalje računa na nas. Na mnogim ruševinama, na tim Božjim gradilištima nade, Bog čuva mjesto za tebe i mene. Njegova ljubav već sada okopava tlo našega srca – da ne ostane samo lišće samodostatnosti, nego da donese plod za druge. Zato, budi radnik nade! Na ruševinama svijeta, budi znak Njegove vjernosti.
Drugo: Isus uzima iz naših ruku sjekiru i daje nam motiku. Često je sjekira u našim rukama – oštra riječ koja sasijeca, prezir u srcu koji ranjava, omalovažavanje na svim razinama. Isus želi da stavimo sjekiru sa strane. U ruke nam daje motiku – da okopavamo, da strpljivo njegujemo, da dajemo šansu, baš kao što On daje šansu tebi i meni. Budi onaj koji okopava, ne onaj koji odsijeca!
Treće: Božje lice je lice strpljenja i nade. Lice ljubavi. Tu sliku On utiskuje u naše srce. Nosimo Njegovo lice u svijet – neka naši koraci, riječi i djela budu odsjaj Njegove nade“, kazao je na kraju propovijedi biskup Radoš.
Molitvu vjernika tijekom euharistijskog slavlja su pročitali djelatnici Caritasa iz raznih biskupija BiH i RH. Liturgijsko pjevanje je tijekom misnog slavlja animirao zbor Župe Žepče.
Podsjetimo, korizmenu akciju Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini su 2007. godine zajednički pokrenuli biskupi Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a svake se godine provodi tijekom treće korizmene nedjelje i traje do četvrte.
(kta)
