Objavljeno: 21.03.2025.
Uoči pete obljetnice zagrebačkog potresa koji se dogodio 22. ožujka 2020. godine, donosimo dio uvodnika Fotomonografije o potresima 22. ožujka i 29. prosinca 2020. vlč. mr. Tomislava Hačka, glavnog urednika Fotomonografije. Također, na poveznici možete pristupiti rubrici “Crkve i crkveni objekti oštećeni u potresima” u kojoj pratimo tijek obnove sakralnih objekata stradalih u potresima 2020. godine.
„I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora“, riječi su Psalma (usp. Psalam 18, 8) koje su se u Zagrebu i okolici ostvarile u nedjelju 22. ožujka 2020. u 6:24 sati potresom čija je magnituda iznosila 5,4 prema Richteru, a intenzitet u epicentru u Markuševcu bio je VII stupnja MSC ljestvice.
Također, novi razoran potres s epicentrom kod Petrinje magnitude 6,2 stupnjeva po Richterovoj ljestvici i intenziteta VIII-IX stupnja EMS ljestvice u epicentru, zatresao je središnju Hrvatsku 29. prosinca u 12 sati i 19 minuta. Potres se snažno osjetio i u Zagrebu te diljem Hrvatske od Osijeka, Vukovara, Đakova do Poreča, Šibenika i Knina. Podrhtavanje tla osjetilo se i u dijelovima Austrije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Češke, Italije, Mađarske, Njemačke, Rumunjske, Slovačke, Slovenije i Srbije.
Navedene potrese i štetu koja je nastala, Zagreb i okolica ne pamte od 9. studenog 1880. u 7:33 sati. Kao i tad, tako su i sad na stambenim i sakralnim objektima zabilježena mnogobrojna teška oštećenja, mnogi su se morali iseliti iz svojih domova, a učenica Nadbiskupske klasične gimnazije Anamarija Carević jedina je koja se, zbog ozljeda zadobivenih u potresu 22. ožujka 2020., preselila „u domovinu gdje smrti više nema i gdje je radost vječna“ (Red sprovoda). Na žalost, u potresu 29. prosinca 2020. u okolici Petrinje poginulo je sedam osoba.
U ožujku Zagreb se nije suočio samo s događajem potresa već i s pandemijom virusa Covid-19. Pandemija je to koja je zahvatila čitav svijet, a njezino brzo širenje utjecalo je na redoviti i liturgijski život cijele Crkve, pa tako i na život Crkve u našoj Domovini. Zbog sprečavanja širenja zaraze, počevši od Rimske Crkve, koja predsjeda u ljubavi svim ostalim Crkvama, širom svijeta crkveni objekti bili su zatvoreni, a tako je bilo i u našoj Domovini.
Samo tri dana prije potresa, na svetkovinu zaštitnika Republike Hrvatske, svetog Josipa od 19. ožujka 2020., donesene su „Odredbe biskupa HBK u vezi sa sprječavanjem širenja bolesti Covid-19“ te „Odluka o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja“ Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. Tim Odredbama i Odlukom bila su obuhvaćena i obustavljena sva vjerska okupljanja te zbog toga nije bilo vjernika na jutarnjim misama 22. ožujka 2020. Ta činjenica doprinijela je i malom broju žrtava potresa budući da bi se u mnogim zagrebačkim župama u vrijeme potresa slavile jutarnje mise ili bi se ispovijedalo.
Imajući ispred sebe pandemiju i događaje potresa, što drugo možemo nego li se zapitati sa Psalmistom: „Kad su temelji uzljuljani, što da učini pravednik?“ (Ps 11,3) i uprijeti pogled prema Nebu jer: „Pomoć je naša u imenu Gospodina koji stvori nebo i zemlju” (Ps 124, 8).
Kako bi se sačuvala uspomena kako su izgledali nebo i zemlja u Zagrebu i njegovoj okolici 22. ožujka 2020. nakon 6:24 sati, ali i 29. prosinca 2020. nakon 12:19 sati, u jednom razgovoru s preč. Vladimirom Magićem, župnikom Župe sv. Marka evanđeliste i rektorom Akademske crkve sv. Katarine, rodila se ideja za objavom fotomonografije, što je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić rado prihvatio.
Čitajući ove tekstove i gledajući fotografije iz prošlosti u sadašnjosti, pohranjivat ćemo sve te događaje i prebirati ih u svome srcu (usp. Lk 2, 19). A za budućnost ovo malo djelo ostat će vjerodostojnim svjedokom dana i časa kad se zemlja potresla i kad su se uzdrmali temelji gora Zagreba i okolice…
Fotomonografija je izdana kao poseban prilog Službenog vjesnika Zagrebačke nadbiskupije za 2020. godinu.
Detaljno izvješće o oštećenjima Zagrebačke katedrale
