VINKOVCI (TU) – Uoči druge korizmene nedjelje, u subotu, 15. ožujka 2025. u pastoralnoj dvorani Župe sv. Euzebija i Poliona okupile su se časne sestre iz družbi Milosrdnih sestara svetoga Križa, Službenica milosrđa te Služavki Maloga Isusa iz vinkovačke regije na duhovnu obnovu.
Pod vodstvom vlč. Florijana Kveteka, domaćeg župnika sestre su promišljale o sakramentu ispovijedi. Kroz dijaloško predavanje vlč. Kvetek je uputio sestre da se zapitaju što je za njih ispovijed i kako doživljavaju oprost. To je navelo da propitaju tko je za njih Bog – jesu li doista upoznali Njegovo milosrđe ili je On isključivo Onaj koji nagrađuje dobro, a kažnjava zlo. Vlč. Kvetek istaknuo je kako postoji memorija uma, ali i memorija srca na koju nam valja obratiti pozornost kad povezujemo oprost sa zaboravom. Ako tvrdimo da smo oprostili, ističući da nismo i nećemo zaboraviti; ako se u našem ponašanju očituje neprebrodiva povrijeđenost i težina prošlosti – tada u nama preteže ljudska razina, nismo se predali slobodi djece Božje koja nam je po krštenju darovana.
Govor o oprostu nastavio se pažljivim iščitavanjem Prispodobe o izgubljenom sinu, odnosno o milosrdnom Ocu koju donosi Lukino evanđelje. Župnik Kvetek primijetio je da je pokajanje sina sebično i nepotpuno te kako po ljudskoj logici on ne može očekivati da mu se ikako vrati status sina pa čak ni sluge. No Očevo milosrđe izlazi iz svih okvira, nadvisuje kategoriju dobrote, pretječe riječi kajanja i iskazuje neizmjernu ljubav koja je sposobna i željna zaboraviti prijestupe i povećati dostojanstvo ljubljenog sina. Taj se čin milosrđa ponavlja u sakramentu ispovijedi.
Susret se nastavio uz tjelesnu okrjepu i radosno zajedništvo. Duhovna obnova završila je svečanom molitvom Prve večernje Božanskoga časoslova s nakanom da Gospodin u ovoj korizmi udijeli milost opraštanja i traženje oproštenje s još većim pouzdanjem u Njegovo milosrđe, nepresušan izvor nade. s. M. Tabita Kovačević
