U intervjuu s Vatikanskim medijima, apostolski vikar Aleppo, biskup Hanna Jallouf, OFM, govori o nedavnoj eksploziji masovnog nasilja nad ostacima bivšeg režima Assada u nacije upletenu naciju, što je dovelo do ubojstva više od 1300 ljudi, uključujući žene i djecu.
Roberto Cetera
Sirija se mora ponovno ujediniti i međunarodna zajednica mora pridonijeti mirovnim naporima, kaže biskup Hanna Jallouf.
U intervjuu za Vatikanski mediji, apostolski vikar Alepa i duhovni vođa latino katolika sirije, razgovarao je o traumatičnoj situaciji koja je obuhvatila podijeljenu zemlju.
Teški sukobi započeli su u četvrtak između uglavnom odvijača Alawita bivšeg predsjednika Bashara al-Assada i novih vladara u zemlji u obalnoj regiji Latakia, kuće manjine Alawita povezane s obitelji Assad. Alaviti su druga najveća vjerska skupina u Siriji nakon sunitskih muslimana. Država pod vodstvom Assada snažno je regrutovala iz zajednice Alavite zbog svog vojnog i sigurnosnog aparata.
U roku od 72 sata ubijeno je više od 1300 ljudi, od kojih su mnogi bili civili. Prema Ujedinjenim narodima, u odmazdi u regiji ubijene su čitave obitelji Alawita sa ženama i djecom, mnogi su civili Alawita spalili svoje domove i suočili su se s prisilnim raseljavanjem. Nedostatak odgovora međunarodne zajednice pogoršao je situaciju, što je dovelo do poziva na istrage i odgovornost.
U svom intervjuu, biskup Jallouf govori o tome jesu li nedavni oružani sukobi ponovno gurnuli zemlju prema građanskom ratu i hoće li novi režim održavati svoja obećanja o nacionalnom ponovnom ujedinjenju i toleranciji prema manjinama. Također upozorava na strane sile koje potiču unutarnje podjele.
Što se događa u Siriji? Jesu li nedavni naoružani sukobi gurali zemlju natrag u građanski rat? Da li novi režim Ahmeda al-Sharaa izdaje svoja obećanja o nacionalnom ponovnom ujedinjenju i toleranciji prema manjinama?
Iz izvještaja koje smo skupili kroz naše vjernike i službenu verziju koju su davale vladine vlasti, čini se da su militanti odani svrgavanju predsjednika Bashara al-Assada pokušali oružani ustanak usmjeren na svrgavanje trenutnog režima. Ta su inicijativu tada oštro potisnute od strane provladinih snaga.
Prema početnim rekonstrukcijama, čini se da je plan osmišljen u prethodnim danima tijekom sastanka između bivših dužnosnika Alawita iz Assadove vlade, sirijske podružnice Hezbollaha i pro-iranskih šiitskih milicija. Međutim, sukobi su bili ograničeni na mediteransku obalnu traku, počevši u Jablehu i širi se provincijom Latakia do unutrašnjosti granice Homs.
Tijekom prvog napada, navodno je ubijeno dvadesetak vojnika nove vlade, s sličnim brojem u drugom napadu na kontrolnu točku koja je upravljala vladom. To je dovelo do ozbiljnog prekida vladinih snaga, što je rezultiralo stotinama smrti. Nažalost, saznao sam da su i neki kršćani ubijeni – iako slučajno, ne zato što su bili kršćani.
Da li biste rekli, samo tri mjeseca nakon promjene režima, da vidimo povratak građanskog rata u Siriji?
Bio bih sklon reći ne, iz nekoliko razloga. Prvo, važno je napomenuti da su to vrlo lokalizirani incidenti koji se do sada nisu proširili na ostatak zemlje. Ovdje u Alepu, kao i u Damasku, situacija je potpuno mirna.
Drugo, kada se promjena režima dogodi tako iznenada kao 8. prosinca – a u zemlji koje je već godinama raščila godinama građanskog rata – treba vremena za političku, socijalnu i vojnu stabilizaciju. Ovo prijelazno razdoblje može vidjeti snažne napetosti. Postoje i osobni i klanovi koji su ugroženi, a neke se skupine mogu osvetiti.
Treće, kad govorimo o ‘vladinim snagama’, ne mislimo na strukturiranu vojsku, poput prethodne koja se otopila poput snijega na suncu, već na oružane skupine koju je vodio Hayat Tahrir al-Sham. Budući da ne odgovaraju na jednu jedinstvenu zapovijed, moguće je da neke od tih skupina djeluju s pretjeranim nasiljem nad pobunjenicima.
Obitelji sirijske Alavite zajednice bježe sektaško nasilje
Da li to je u suprotnosti s pozivima na nacionalno pomirenje koje je novo vodstvo izrazilo nakon promjene režima?
Vjerujem da izjave koje su u posljednjih sati date privremeni predsjednik Al-Sharaa odražavaju oprez i odgovornost. S jedne strane, rekao je da se očekuje neprijateljski otpor pristaša starog režima i mora biti silno odbijen. S druge strane, on i dalje potvrđuje da ne postoji drugi put za Siriju osim nacionalnog pomirenja kroz suživot među različitim etničkim i vjerskim zajednicama u našoj zemlji.
Kako biste opisali što se događa na sirijsko-izraelskoj granici?
Izrael i dalje zauzima sirijske teritorije izvan stare Golanske granice, naizgled bez ikakvih naznaka da će to biti privremeno. Izrael opravdava svoje najnovije vojne akcije kao obranu i podršku populaciji Druze.
Bilo je djela nasilja nad Druze autonomnim islamskim milicijama u Suwaydi i Jaramani, predgrađu glavnog grada, što vlada iz Damaska nije uspjela spriječiti. Međutim, ostaje nejasno što su istinske namjere Izraela. Slično tome, prave motivacije drugih povijesnih igrača u ovoj regiji – Rusija, SAD i Turska – također su neizvjesne.
Nadamo se da neće biti daljnjih stranih interesa koji potiču unutarnje podjele. Sirija se mora ponovno ujediniti, a da bi se to dogodilo prvo mora biti neovisna.
U takvom nesigurnom i napetom kontekstu, što vjerujete da je uloga kršćana?
I dalje smo posvećeni obećanjima predsjednika Al-Sharaa za poštovanje i potpuno sudjelovanje svih manjina, bilo etničkih ili religioznih. Sada želimo vidjeti konkretne akcije nove vlade u tom pogledu.
U stvari, više ne želimo biti viđeni kao manjina – želimo jednaka prava i dužnosti u Novoj Siriji. Zajedno s drugim biskupima iz različitih kršćanskih denominacija, sudjelovao sam u Kongresu za izradu novog Ustava. Podnijali smo svoje prijedloge u smislu mira, jedinstva, neovisnosti i višereligioznog suživota. Oni su zabilježeni i prihvaćeni.
Očekujemo da će međunarodna zajednica doprinijeti izgradnji mira i u Siriji.
Alavite Sirijci prisiljeni pobjeći
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
