Poput svojih susjeda Malavija i Zimbabvea, Mozambik se suočava s klimatskom i prehrambenom krizom. Zemlja se bori s dugotrajnim sušnim razdobljima, ekstremnim vremenskim nepogodama i iznadprosječnim temperaturama.
Ti uvjeti uništavaju poljoprivrednu proizvodnju i usjeve te stvaraju daljnju nesigurnost hrane za obitelji koje se već bore s glađu.
Posljedice klimatske krize
Za Caru i Roberta iz Mozambique School Lunch Initiative (MSLI), našeg partnera koji pomaže u isporuci školskih obroka u okrugu Mabalane, ne smije se podcijeniti hitnost situacije s kojom se Mozambik suočava.
“Ovo nije opasnost od krize, ovo je već kriza”, objašnjava Cara. “To je već neko vrijeme kronična kriza. Nije to ništa novo. Čak i ako ponekad padne kiša, padne je samo malo. Ljudi pokušavaju proizvesti svoje usjeve, ali onda se dogodi suša i žetva ne bude dobra.”
Kao i veći dio Južne Afrike, Mozambik pati od dugotrajne suše izazvane El Niñom. Zbog toga je zemlju gotovo nemoguće obraditi, što je rezultiralo ispodprosječnim žetvama. Drugi ekstremni vremenski događaji poput poplava i ciklona također uništavaju zemlju, proizvodnju hrane te dostupnost i cijenu resursa.
Obilne kiše u Južnoj Africi i Zimbabveu izazivaju poplave dok se ulijevaju u Mozambik preko rijeke Limpopo. Mnogi ljudi žive uz korito rijeke i ovise o poljoprivredi. Poplave uništavaju sve prinose koje su uspjeli uzgojiti, čineći poljoprivredu iznimno zahtjevnom. Kukuruz ne uspijeva rasti, a posljednjih mu je godina nacionalna proizvodnja smanjena do 35 %.
Utjecaj suše na glad i zdravlje
“Od suše koju smo imali 2016. situacija se nije poboljšala”, kaže Roberto. “Imali smo sušu, imali smo ciklone i nedostatak kiše u mnogim različitim regijama. Kišu inače očekujemo od rujna, ali sada pada tek možda krajem prosinca ili siječnja, veljače. Zemlja pati zbog nedostatka kiše. To je jedan od najvećih problema za obitelji.”
“Čak i kada se bave poljoprivredom, sve im se jednostavno osuši, jer kad kiša stane , stane potpuno. U rijekama i barama nema vode, stoga njihovi usjevi ugibaju. Ako im nešto i uspije, bude dovoljno za samo oko tri mjeseca. Vidimo da će biti jako teško. Siromašni će još više patiti zbog svega.”
Obitelji u Mozambiku sve su osjetljivije na trajnu nestašicu hrane i poduzimaju očajničke mjere kako bi se prehranile.
“Pitao sam jednu školarku što jede kad nije u školi”, dodaje Roberto. “Objasnila je da vikendom odlaze u suho korito rijeke i skupljaju korijenje iz mulja ili beru lišće slatkog krumpira, i to im je hrana za taj dan.”
Suša također izaziva zdravstvene probleme, a stopa zaostajanja u rastu među djecom mlađom od pet godina i dalje je oko 37 %.
Marijini obroci spas su za djecu i njihove obitelji
“Zemlja se bori”, kaže Cara. “Jedan je od najvećih problema za obitelji taj što su naviknule raditi na farmi, ali sada ne mogu ništa jer sve presušuje.”
“Mozambik se oslanja na uvoz, uglavnom iz Južne Afrike, ali ti su proizvodi preskupi za te obitelji. Nemaju novca da kupe što im treba jer se ne mogu baviti poljoprivredom. Umjesto toga oslanjaju se na proizvodnju drvenog ugljena. Moraju sjeći drveće i praviti drveni ugljen te ga prodavati. To je težak posao i ne zarađuju se puno.”
“Marijini obroci jedina su sigurnosna mreža koju ova djeca imaju, uz golemi utjecaj na cijele njihove obitelji. Trenutačno im je potrebna pomoć.”
Svakog školskog dana u Mozambiku više od 5000 djece koja žive na prvoj crti klimatskih promjena pohađa svoje lokalno mjesto obrazovanja gdje prima Marijine obroke. Iako program školske prehrane već donosi pozitivne promjene za tisuće djece, mnogo ih još uvijek treba dnevne obroke.
Steph Bungay naš je službenik i radi s našim partnerima na dijeljenju priča o tome kako naš rad podržava milijune djece diljem svijeta
