Proslavljeno Antićevo u Splitu. Misno slavlje predvodio biskup Tomislav Rogić.

Godišnjica 60. smrti sluge Božjeg fra Ante Antića proslavljena je misnim slavljem u utorak, 4. ožujka u crkvi Presvetog Otkupitelja u sklopu Samostana fra Ante Antića u Splitu na Trsteniku.

Euharistijsko slavlje na sam dan proslave u crkvi Presvetog Otkupitelja predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Suslavili su provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, generalni Vizitator fra Ivan Sesar, gvardijan fra Domagoj Volarević, magistar franjevačkih bogoslova fra Siniša Balajić, vicerektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu don Danko Kovačević,  fra Ante Vučković i još dvadeset braće svećenika i trojica đakona.

Na euharistijskom slavlju sudjelovale su i Školske sestre franjevke, sestre Franjevke od Bezgrešne, sestre Službenice Milosrđa – Anćele, sestre Služavke Malog Isusa i bogoslovi Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Slavlju je također prisustvovao veliki broj vjernika iz grada Splita. Tako se spomen na ovog velikana duha Crkve u Hrvata počeo neupitno buditi i u gradu Splitu.

Biskup Rogić u svojoj homiliji, govoreći o. fra Anti, istaknuo jedno od svojih iskustava povezanih sa životom i djelom o. fra Ante Antića, napominjući da je imao istančan sluh za drugog. „Doživio sam jednom ispovijedajući na Veliku subotu. Nije bila velika gužva; više je svećenika ispovijedalo. U ispovjedaonici, s druge strane crkve, bio je jedan naš stari svećenik, poznati ispovjednik. Čovjek koji se kod njega upravo ispovjedio, izmolio je pokoru i krenuo je prema izlazu. Na vratima crkve sreo je prijatelja. Kako kod mene tada nije bilo nikoga – čuo sam njihov razgovor. Jesi li se ispovjedio? – pitao je prijatelj. Jesam! – odgovori ovaj pa nastavi: A ti ideš sada? Znaš kakav mir nosim u duši. Ma da mi je imati dušu onog svećenika kod koga sam se sada ispovjedio. Naravno, prijatelj je odmah stao u red pred tom ispovjedaonicom. Vjerujem da je tako bivalo i kod oca fra Ante Antića. A nama ostaje izazov: izgrađivati se kao dobri ispovjednici. Uz iskustvo, tu neizostavno ide i molitva na tu nakanu. Biti dobar ispovjednik, po Božjem srcu“, rekao je.

U nastavku je govorio o tome kako je o. fra Ante rado prihvaćao na sebe teret života, pa i u svojoj bolesti koja ga je pratila dug period, od same mladosti. Unatoč svemu tome znao je izaći ususret drugomu jer „Gospodin je bio njegova baština. Kao u prvoj Petrovoj: Pripasan poniznošću zadobivao je milost od Boga. Bdije nad svojom dušom, bdije nad svojim pozivom. Poslušno ispunjava volju poglavara čitajući u njoj volju Božju. Svakom nasrtaju zloće opire se čvrstom vjerom, prihvaćajući i patnju da bude sličniji Kristu Otkupitelju.“

Na kraju homilije biskup Rogić molio je za fra Antin zagovor; molio je da isprosi dar duboke i snažne vjere koja počiva na tom da nismo mi izabrali Boga i ovaj poziv, nego da je on odabrao nas. „Da živimo kao prijatelji Božji, služeći mu iz ljubavi i potpunog predanja, bez zadrške, bez rezerviranog vremena i sposobnosti koje bi čuvali za sebe. Da nas u svemu vodi Isusova zapovijed ljubavi. Nema veće ljubavi nego dati svoj život. Ništa manje herojski nije davati ga svaki dan u redovitosti svojih obveza izvršenih s radošću, od čina žrtve život u jednom trenutku položenog na oltar Domovine, na oltar slobode, na oltar vrednota“, zaključio je.

Na misnom slavlju posluživali su bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, a liturgijsko pjevanje je predvodio Župni zbor Gospe od Zdravlja na Dobrom (Split) pod ravnanjem prof. fra Stipice Grgata i s. Zorislave Radić.

Nakon misnog slavlja susret je nastavljen za obiteljskim stolom u velikoj samostanskoj dvorani o. fra Karla Balića.