Zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski predvodio je u nedjelju 2. ožujka misno slavlje u Župi sv. Martina biskupa u Dugom Selu tijekom kojega je krstio Josipa, deseto dijete obitelji Tominac iz Dugog Sela. Na misnom slavlju koncelebrirao je župnik Župe sv. Martina preč. Ivan Valentić.
Tumačeći nedjeljno evanđelje biskup Gorski u homiliji je naglasio da je najgori oblik licemjerja koji postoji jest primjer čovjeka koji izvana vrši sve zapovijedi i propise, ali njegovo srce zapravo želi drugo te čim bi se ti zakoni dokinuli, odmah bi to drugo i činio. “To znači da on uopće ne vidi vrijednost dobrog života, vrijednost Evanđelja, nego je u to uključen zato što se mora. Braćo i sestre, svjedoci smo toga ne samo kod sebe, u obitelji ili zajednici nego i na svjetskoj sceni kada vidimo neke stvari koje se, iako suprotne našoj naravi, toleriraju i smatraju naravnima. Ono što je također mučno s tim licemjerjem jest činjenica da ono ne dopušta rehabilitaciju onih koji su pogriješili, a u takvom društvu oni koji su pogriješili zauvijek nose biljeg zla na sebi. Zanimljivo, kada tog čovjeka sretnemo ili čujemo da se o njemu govori, prvo što nam pada napamet o njemu jest ono zlo koje je učinio. U društvenoj i crkvenoj situaciji je li danas uopće moguće dati jednog Petra, Pavla ili Augustina koji su, unatoč svojim padovima, postali uzori i svetci kasnije”, upitao je mons. Gorski.
Govoreći o drugoj razini licemjerja biskup Gorski istaknuo je primjer neprestanog prigovaranja roditelja djeci te je upitao kako bi to dijete odraslo. “Ono bi bilo nesigurno, frustrirano, nesposobno za donošenje vlastitih odluka jer bi se uvijek u sebi osjećalo krivim. Slična je situacija na radnim mjestima i s radnicima ili s našim hrvatskim narodom. Ako se jedan narod stalno okrivljuje, onda on gubi samopouzdanje. Ljudi kao da ne vide zašto bi se zauzimali za opće dobro. Braćo i sestre, ako se u vjerskom životu gleda samo slabost osoba, onda one gube samopoštovanje. Nije Isus bez razloga izrekao ove rečenice. Imao je pred sobom našu ljudsku narav i posljedice te naravi. Zato on želi da pogled s drugih svrnemo na sebe, a to nam na poseban način govori papa Franjo kojem je u ovim trenutcima itekako potrebna naša pomoć i molitva”, potaknuo je okupljene biskup Gorski.
Na kraju homilije osvrnuo se i na srce koje je središte svega bića. Riječ je samo plod onoga što je u srcu smišljeno. To znači da u procjenjivanju osoba uopće nismo objektivni. Gledamo kroz unaprijed donesene sudove. “Najvažniji je pogled Evanđelja, pogledajmo se u to ogledalo Evanđelja koje je za nas kršćane jedino mjerodavno. Ne uspoređujmo se s ljudima jer nam apostol Pavao kaže da je mjerilo našeg života i rasta – Isus Krist!”, zaključio je biskup Gorski.
Na kraju misnog slavlja župnik Valentić čestitao je obitelji Tominac i još trima obitelji koje su krstile djecu, kao i kumovima koji su kao svjedoci stali uz krštenike. Prije završnog blagoslova biskup Gorski posvjedočio je da je nekoć, kada je kardinal Bozanić tek odredio da biskupi idu krstiti peto ili daljnje dijete bilo svega nekoliko takvih prigoda, a prošle je godine takvih krštenja bilo preko 125 te da su im termini za krštenja rezervirani i po dva mjeseca unaprijed. “To govori, braćo i sestre, da je to plod vjere i vidimo koliko su takvi roditelji kao supružnici odgovorni pred Bogom i Crkvom i darovanim životom”.
Na kraju misnoga slavlja biskup Gorski čestitao je obitelji na otvorenosti životu te im uručio prigodan dar Zagrebačke nadbiskupije.
