Požeški biskup Ivo Martinović pohodio je 2. ožujka 2025. godine Župu sv. Barbare u Sladojevcima te u župnoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje i krstio Gabriela, šesto dijete roditelja Srećka i Ana-Marie Jozić.
Na početku misnog slavlja župnik Darijo Šimić je izrazio radost zbog prvog biskupova pohoda ovoj Župi. Uputio mu je riječ dobrodošlice, a predstavnik vjernika mu je uručio prigodni dar. Zahvaljujući na srdačnoj dobrodošlici biskup je kazao kako je darovano cvijeće simbol svih okupljenih vjernika koje je Bog stvorio. „Danas se radujemo njegovom djelu stvaranja u malenom Gabrijelu koji će kao šesto dijete obitelji Jozić primiti sveto krštenje. Ono što Bog daje uvijek je veliko. Kao što ne možemo dokučiti veličinu ljudskog života, jednako tako ne možemo dokučiti veličinu Božje svetosti koja se ostvaruje u svakoj svetoj misi i svakom krštenju. Molimo Gospodina za ovu Župu i da Duh Sveti izlije svoju milost na malog Gabrijela i učini ga djetetom Božjim.“ Pozivajući vjernike da molitvom prate krštenika i njegovu obitelj, biskup ih je pozvao da mole i za Svetoga Oca koji je narušenog zdravlja te da mole za mir u Ukrajini i cijelom svijetu.
U prigodnoj homiliji biskup je kazao kako je riječ Božja jasna i vjeruje da je dodirnula te djeluje na svakoga od nazočnih vjernika. Istaknuo je kako sva čitanja govore o plodovima. „Isus govori kako iz ljudskog srca izlazi sve, bilo dobro, bilo loše. Srce je temelj života, a život uspoređuje sa stablom koje treba donositi dobar plod. Ove riječi nas pozivaju da malo zastanemo i vidimo je li naš život plodonosan ne samo za ovu zemlju i materijalno, nego i za nebo. Na to nas poziva i upozorava sv. Pavao u drugom čitanju iz Poslanice Korinćanima kad govori: ‘Ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.’ (1Kor 15,53) To se ostvaruje po našim plodovima“, ustvrdio je biskup.
Tumačeći nadalje naviješteno evanđelje, biskup je podsjetio kako Isus iznosi prispodobe o slijepcu i učitelju te upozorava na opasnost licemjerja. Pojasnio je potom što znači biti licemjeran i kako smo i sami koji put dvolični. „Svatko od nas je iskusio što znači kada pred drugima iznosimo o nekome nešto negativno ili ga ogovaramo, samo da bismo zamračili tuđi ugled ili dostojanstvo. Jednako tako događa nam se da se ponekad predstavljamo kao dobri u svom ponašanju, a znamo da naše ponašanje nije iskreno prema ljudima i po Božjim zapovijedima. Svatko je od nas doživio što znači kad ga drugi ili kad mi druge ogovaramo, klevećemo, lažemo, tražimo nešto što bismo prikazali kod drugoga kao ružno, nevaljalo samo da bismo sebe istaknuli imali nekakav lažni ugled ili veličinu, a drugog obezvrijedili. Još tužnije je, ako se i kad se to događa u vlastitoj obitelji, gdje i kad se promatra trun u oku onoga s kim živimo, a ne gledamo sebe i svoje brvno.“ Pojasnio je kako je trun slika neke sitnice i slabosti kod drugoga, a brvno predstavlja naše velike slabosti, grijehe i loše čine preko kojih olako prelazimo i ne želimo ih priznati. „Spremni smo nekoga okriviti za neku sitnicu, a kod sebe ništa, pa čak niti velika zla . Isusova riječ nas poziva da pred njim iskreno zastanemo. Često puta je naša oholost razlog da ne zastanemo pred Bogom ili da o drugome govorimo i iznosimo ono što ne treba iznositi ili je laž, a istovremeno smo žalosni kada od drugih čujemo ogovaranje i neistinu o sebi. Ogovaranje, klevetanje i laž često proizlaze iz naše zavisti.“
Biskup se potom osvrnuo na prvo čitanje u kojem Sirah govori kako su riječi odraz naše nutrine, osjećaja i srca. „Sigurno smo svojim riječima prezreli i članove obitelji, druge ljude i samoga Boga, a zaboravljamo da smo od njega primili život. Svi smo bili poput malenog Gabrijela. Svi smo bili djeca. Primili smo od Boga klicu života i po sakramentu krštenja postali djeca Božja. Svi smo mi kao stablo koje treba donositi dobre plodove“, ustvrdio je biskup te pojasnio kako se dobri plodovi odnose na konkretna djela ljubavi koja proizlaze iz ljudskog srca. „Svatko je potreban ljubavi, počevši od Gabrijela pa sve do najstarijeg člana ove župne zajednice. Ljubav očekuju nemoćni, starci i bolesnici, odrasli i roditelji, muževi i žene, djeca i mladi, svi očekujemo ljubav. 
Ljubav dolazi iz srca. Ljubav dolazi iz našeg iskrenog pristupa Bogu i ljudima. Često je materijalni i prolazni svijet ono što nas zasljepljuje te razlog da ne svjedočimo ljubav Božju, da sebe i svoje članove obitelji činimo tužnima i nesretnima, jer nismo spremni slijediti Isusa.“ Poručio je nazočnim vjernicima kako nas Isus poziva da pogledamo u svoje srce koje treba biti ispunjeno njegovom ljubavlju i dobrotom. „Božja dobrota rađa ljepotu života, a zavist, ogovaranje i mržnja, gledanje na trun su zlo koje rađa nesrećom. Nitko se ne osjeća lijepo ako prepoznaje da postoji netko tko čini ono što nije dobro njemu ili bilo kome drugome, da ga prezire dok sebe hvali i veliča.“
Na kraju homilije biskup je pozvao roditelje i vjernike da molitvom prate krštenje malenog Gabrijela da milošću Božjom raste u stablo koje će donositi dobre plodove. „Bog će ga u sakramentu krštenja posvetiti i izliti na njega Duha Svetoga. Gabrijel će postati dijete Božje, ali bit će potrebno da upoznaje Boga preko ljubavi svojih roditelja i obitelji. On treba preko molitava, sakramenata, riječi Božje, roditeljske i obiteljske ljubavi rasti kako bi sutra kao odrasla osoba mogao donositi dobre plodove i ostvariti vječnost o kojoj nam govori sv. Pavao. Krist je pobijedio grijeh svojom ljubavlju, žrtvom i smrću na križu, a uskrsnućem nam potvrđuje da se ovaj raspadljivi život oblači u neraspadljivost. Za raspadljivost ovog života i vječnost trebaju djela ljubavi, plodovi ljubavi na koja nas Isus poziva. Neka nam on očisti naše srce i pomogne da ga uistinu slijedimo, da se učimo od njegove ljubavi, dobrote, milosrđa i praštanja kako bismo tim putem ostvarili vječnost i spasenje.“
Pri svršetku misnog slavlja vjernici su predvođeni biskupom uputili Bogu Molitvu Jubileja. Biskup Ivo je čestitao potom roditeljima krštenog Gabrijela i cijeloj župnoj zajednici. „Maleni Gabrijel je bogatstvo i najveći dar koji vam Bog daje. Kao što tek zasađeno stablo kasnije rađa plodovima, tako i u ljudskom životu tek nakon djetinjstva postaje vidljivo kako se ostvaruju i donose plodovi, da se isplatila žrtva za djecu i njihov odgoj te kako je svaki čovjek bogatstvo za svoju obitelj, Crkvu i društvo. Neka nam Krist i njegova ljubav svima bude temelj kako bi naša srca bila bogatstvo koje će obogaćivati i stvarati ljepotu božanske ljubavi u našem životu, obitelji i svijetu“, poručio je biskup te sve preporučio zagovoru nebeske majke Marije.
