Osoblje ACI Prensa, 2. veljače 2024. / 04:00 ujutro
Svakog 2. veljače sveopća Crkva slavi svetkovinu Prikazanja Gospodinova. Marija i Josip donose novorođenog Isusa u Hram, sveto mjesto, kuću Božju. Prikazanje prvorođenog sina jednako je njegovom “posvećenju” – to je čin zahvale za dar primljen iz ruku Stvoritelja, izvora života.
U Hramu Sveta obitelj — Isus, Marija i Josip — susreće dvoje starijih ljudi, vjernih čuvara Božjeg zakona: Šimuna i Anu. Taj jednostavan događaj sadrži duboku kršćansku simboliku: to je zagrljaj Gospodina njegova naroda koji čeka Mesiju. Zato se u liturgiji pjeva: “Ti si, Gospodine, svjetlo koje prosvjetljuješ narode i slava naroda svojega Izraela” (Klik prije Evanđelja, Lk 2,32).
Mojsijev zakon
Na današnji se dan ujedno spominjemo obrednog čišćenja Blažene Djevice Marije nakon što je rodila Spasitelja: „Kad je prošlo vrijeme Marijina čišćenja po Mojsijevu zakonu, ona i Josip donesoše dijete u Jeruzalem da ga prikažu. Gospodinu, prema onome što je pisano u Zakonu: ‘Svako prvorođeno muško dijete neka se posveti Gospodinu’, a također da se prinese, kako Zakon kaže, dvije grlice ili dva golubića” (Lk 2: 22-24).
Prema drevnom običaju izraelskog naroda, 40 dana nakon rođenja prvorođenog djeteta trebalo ga je donijeti u Hram na prikazanje. Zbog toga Crkva računa 40 dana od Božića (25. prosinca) do blagdana Prikazanja Gospodinova 2. veljače.
Proročanstva Simeona i Ane
Stigavši u Hram, Isusovi roditelji s djetetom u naručju susreću Šimuna, čovjeka kojemu je Duh Sveti obećao da neće umrijeti prije nego što vidi Spasitelja svijeta. Bio je to isti Duh koji je stavio u usta ovog proroka da će ovo malo dijete biti Otkupitelj i Spasitelj čovječanstva:
“Ovo dijete je predodređeno da izazove pad mnogih u Izraelu, kao i uspon mnogih drugih. Poslan je kao znak od Boga, ali mnogi će mu se usprotiviti. Kao rezultat toga, najdublje misli mnogih srca izaći će na vidjelo, a mač će probosti tvoju vlastitu dušu” (Lk 2, 34-35, iz Simeonove pjesme, Lk 2, 22-40, poznat kao “Nunc Dimittis” ” zbog latinskih riječi kojima počinje: “Sada odlaziš”).
“Također toga dana bila je u Hramu kći Fanuelova, iz plemena Ašerova, po imenu Ana. Bila je to žena vrlo poodmakle dobi; ostala je udovica samo sedam godina nakon udaje i to je ostala do svoje 84 godine. Ana je dan i noć hodila po Hramu, klanjajući se Bogu, posteći i molitvu. Kad je ugledala dijete, prepoznala ga je i počela naviještati svima koji su čekali otkupljenje Jeruzalema da je došlo spasenje” (Lk 2,36-38).
Ova priča je od ACI Prensa, CNA-inog partnera za vijesti na španjolskom jeziku, a CNA ju je preveo i prilagodio.
