Drugi Teološko-pastoralni razgovori na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (Vlaška 38) o temi „Kriza odraslosti“ održani su 26. veljače 2025. Uvodničari u susret su bili prof. dr. sc. Ružica Razum, prof. dr. sc. Nikola Vranješ i doc. dr. sc. Sanda Smoljo Dobrovoljski, a moderirao je izv. prof. dr. sc. Denis Barić.
Prof. dr. sc. Ružica Razum uvodeći u temu napomenula je da rješenja s obzirom na odgojne probleme nema bez formacija odraslih te da kriza odraslih u današnjem društvu predstavlja složen fenomen koji se ogleda u različitim aspektima života, uključujući osobnu, socijalnu i profesionalnu dimenziju. “S obzirom na ubrzane promjene u društvu, tehnologiji i ekonomiji, mnogi odrasli danas suočavaju s nesigurnostima u vezi sa svojim identitetom, karijerom, obiteljskim ulogama i osobnim vrijednostima. Ova kriza može imati značajan utjecaj na odgoj djece i mladih, jer odgojitelji i roditelji, suočeni s vlastitim izazovima, mogu biti podložniji stresu, nesigurnosti i zbunjenosti, što može utjecati na njihove sposobnosti da pruže stabilnost i jasnoću svojoj djeci”, istaknula je prof. Razum.
Govoreći o pojmu dobi Razum je naglasila da se s funkcionalnoga motrišta pod pojmom odrasla dob” misli na kronološku životnu dob koja se nalazi između adolescencije i starosti te da, iako se obično uzima da je čovjek zreo kad je navršio određeni broj godina, taj kriterij nije dostatan da bi označio zrelu dob, biti zreo čovjek znači mnogo više od broja godina. Zrelost podrazumijeva fiziološku i psihičku, socijalnu i moralnu razinu.
“Obilježja odgovornosti, međutim, danas je sve teže susresti u životu odraslih osoba. Riječ je ne samo o iskustvu pojedinca, nego o općem kulturološkom ozračju unutar kojeg živimo. Zanimljiv je, naime, odnos suvremene kulture prema odrasloj dobi. U prošlim je vremenima odrasla dob bila željena dob, dob neovisnosti, sigurnosti, odlučivanja, vladanja. Suvremeno društvo kao da u odrasloj dobi više ne vidi željenu dob, zapravo, kao da uopće ne želi stići do te dobi. Odrasli danas nisu više oni od prije. Stare mudrosne paradigme više nisu aktivne dok su aktivirani novi horizonti smisla: upravo oni koji upravljaju životima zapadnoga čovjeka te osobito odrasle osobe. Te nove instance postale su u veoma kratkome vremenu zajednička baština zapadnoga čovjeka, zahvaljujući u velikoj mjeri i suvremenoj tehnologiji koja omogućuju brzu i snažnu komunikaciju. Razvojem komunikacijske tehnologije, otvara se prostor za nove ideje/ideologije koje su obilježile zadnja desetljeća 20. i prva 21. stoljeća, i koje su u velikoj mjeri utjecale na odraslu osobu. Spomenimo neke: promjene povezane s novom samosviješću i društvenom pozicijom žene, transrodna ideologija koja ide protiv morala tradicije, ideologija temeljena na kultu novca, tržišta, slobodne digitalne komunikacije (Cucci 2012, 33), ideologija radikalnog samoostvarenja. Suvremeni se čovjek izgubio u golemom broju mogućnosti koje mu se svakodnevno podastire”, primijetila je prof. Razum.
Izv. prof. dr. sc. Nikola Vranješ govorio je o pastoralno-katehetskoj perspektivi pomoći u strukturiranju elemenata odraslosti kod pojedinih osoba i ponudio odgovor na pitanje što znači kriza odraslosti danas? “Čini se da je ta kriza u mnogim aspektima društvenog života više nego uočljiva. Nju se može uočiti u obiteljskim konstelacijama, u odnosu na odgovornost u profesionalnom životu, u društvenim i prijateljskim relacijama, ali i u pogledu ostvarivanja poziva u crkvenoj zajednici. No, krizu se ne smije shvaćati tek negativno, aprioristički etiketirajući kao promašeno ono što je zapravo prilika za rast. Sazrijevanja i rasta osobnosti i života nema bez krize. Stoga ispravno pitanje nije kriza da’ ili kriza ne,’ već kako napredovati, kako rasti kroz iskustvo krize? Svaka je ljudska kriza u nekoj mjeri uvijek kriza odnosa, kriza relacija bilo prema drugim osobama, bilo prema društva ili određenim drugim širim ili užim kolektivitetima. U vjerskom smislu to može biti i kriza odnosa s Bogom. Kriza relacije je ujedno i najteža kriza. No, upravo je ona i najpogodnija prilika za sazrijevanje. Zapravo, istinskog sazrijevanja nema bez nje. Perspektiva vjere je u prvom redu perspektiva sazrijevanja. Vjera u ovome životu nikada ne pretpostavlja završeni put. Vjerski život je proces napretka u zrelosti. Stoga je danas nužno, dok se govori o krizi odraslosti kao takve, ukazati i na neke elemente krize odraslosti u vjeri”, rekao je Vranješ.
Nadalje, prof. Vranješ naglasio je da “pastoralno-katehetsko i vjeronaučno djelovanje mogu iz vjerske perspektive pomoći sazrijevanju osobnosti, ali samo u što skladnijoj povezanosti s antropološkim i društveno-kulturnim elementima života. Stoga je od prvotne važnosti djelovati u okvirima holističkog pristupa čovjeku. Djelovanje bi trebalo prožimati stalnim naporima usmjeravanja prema uvijek produbljenijim shvaćanjima i praksama iz vjere. Prepoznavanje i udaljavanje od elemenata vjerskog infantilizma neizostavna je sastavnica istoga. Život nošen radošću vjere, radošću koja ne isključuje realnost križa, već istoj udahnjuje novo značenje, u naznačenome je smislu neizostavan element angažmana. Pritom, danas, osobitu pozornost treba posvetiti području sazrijevanja vjerske emocionalnosti, ali u skladnoj povezanosti s razvitkom kognitivne, ali i emocionalne i socijalne inteligencije”, a istaknuo je pritom i da biti na putu odraslosti; biti na putu sazrijevanja u ljudskosti i vjeri, znači težiti autentičnom ostvarenju sebe u što kvalitetnijem zajedništvu s drugima. Sto su kvalitetnije relacije, tj. što je autentičnije životno ulaganje u odnose, to su manje snažne infantilnosti individualizma. Na taj se način pridonosi porastu u autentičnosti osobnog prinosa zajedničkom dobru, a s time i ostvarenja osobe.”
Doc. dr. sc. Sanda Smoljo Dobrovoljski rekla je da je jedna od odlika odraslosti odnosno afektivno zrele osobe ili zrele u vjeri jest osoba koja poznaje sebe, svoju nutrinu i svoju narav, prihvaća je kao takvu i usmjerava je u skladu s vrijednostima života djeteta Božjega, bez obzira na svoju stalešku pripadnost. “To znači da se kao osoba suočavam s dnevnim poteškoćama, sa svime što je križ ovog dana, ne onaj koji bih ja htio već koji me dočeka tog dana, bilo to kao poteškoća na poslu, s kolegama, obitelji, prijateljima i ne bježim od toga nego promatram što ja mogu dati od sebe i kako mogu doprinijeti za promjenu te situacije. Druga komponenta je odgovornost. Netko tko živi slobodu bez odgovornosti znači da nije zreo. Zrelost u kršćanskom kontekstu jest da se kao kršćani vjernici usmjeravamo da budemo što sličniji Gospodinu. Isus je uvijek bio empatičan i suosjećajan. Odrasla osoba na taj način drugu osobu treba vidjeti pokraj sebe i u svojem životu treba biti što sličniji Gospodinu te da pomaže u nošenju križa drugih. To je iskaz suosjećajne ljubavi. Zrela osoba na naravnoj i kršćanskoj razini prvo promatra situacije, osluškuje ih i u molitvi i odnosima te onda intervenira. Tako dok ja promatram i osluškujem drugoga u komunikaciji moguće je da mi taj čovjek govori iz svoje ranjenosti. Nezrela osoba intervenira i onda osluškuje što se dogodilo kod druge osobe. Kad vidimo nekoga u patnji, važno je nemati srce sudačko već srce koje želi pomoći u olakšanju te patnje. Još jedan znak zrelosti i odraslosti jest darivanje. Kada se ja dajem drugoj osobi cilj je da vidim radost na tuđem licu, a ne da se dajem očekujući da ću nešto primiti zauzvrat” rekla je prof. Smoljo.
Nakon uvodnih izlaganja, uslijedio je razgovor između predavača i bivših studenata KBF-a koji su u opuštenom i zanimljivom tonu raspravljali o navedenoj temi.
