U ponedjeljak, 24. veljače iz tiska je izašlo talijansko izdanje knjige Austena Ivereigha „Prije svega pripadamo Bogu: duhovne vježbe s papom Franjom“, u suizdavaštvu izdavačkih kuća „Libreria Editrice Vaticana“ i „Paoline“, izvještava Vatican News, prenosi IKA. Predgovor za knjigu napisao je u listopadu 2023. papa Franjo te u njemu objašnjava važnost duhovnih vježbi za hod u vjeri svakog kršćanina.
Ponajprije zbog svog životnog iskustva, sveti Ignacije Lojolski s velikom je jasnoćom shvatio da je svaki kršćanin uključen u borbu koja određuje njegov život. To je borba da nadvladamo napast da se zatvorimo, kako bi se Očeva ljubav mogla nastaniti u nama. Kada napravimo mjesta Gospodinu koji nas spašava od naše samodostatnosti, otvaramo se svemu stvorenome i svakom stvorenju. Postajemo kanali za Očev život i njegovu ljubav. Tek tada shvaćamo što je doista život doista: dar od Oca koji nas duboko ljubi i želi da pripadamo njemu, ali i mi jedni drugima.
Tu je bitku za nas već dobio Isus: svojom sramotnom smrću na križu i svojim uskrsnućem. Otac je tako objavio, definitivno i zauvijek, da je njegova ljubav jača od svih sila ovoga svijeta. Pa ipak, prihvatiti i učiniti ovu pobjedu stvarnom i dalje je borba: i dalje smo u iskušenju da se zatvorimo milosti, da živimo na svjetovni način, pod iluzijom da smo suvereni i samodostatni. Sve po život opasne krize koje nas pogađaju u svijetu, od ekološke krize do ratova, do nepravde prema siromašnima i ranjivima, ukorijenjene su u tom odbijanju pripadnosti Bogu i ali i jednih prema drugima.
Crkva nam na mnogo načina pomaže u borbi protiv ove napasti. Njezina tradicija i učenja, redovitost molitve i ispovijedi te redovito slavljenje euharistije su „kanali milosti“ koji nas otvaraju za primanje darova koje Otac želi izliti na nas.
Među tom tradicijom Crkve su i duhovne vježbe, a među njima duhovne vježbe sv. Ignacija Lojolskog. Zbog neumoljivih pritisaka i napetosti opsesivno natjecateljskog društva, odmori za „napuniti baterije“ postali su sve popularniji. Ali kršćansko utočište uvelike se razlikuje od „wellness“ odmora. U središtu pozornosti nismo mi, nego Bog, Dobri Pastir, koji ne smatra robotima već odgovara na naše najdublje potrebe kao ljubljene djece.
Duhovne vježbe vrijeme su kada Stvoritelj izravno govori svojim stvorovima, rasplamsavajući našu dušu „u svojoj ljubavi i hvali“, kako bismo mu mogli „ubuduće bolje služiti“, kako kaže sveti Ignacije (Duhovne vježbe 15). Ljubav i služenje: to su dvije velike teme Duhovnih vježbi. Isus nam dolazi ususret, kida naše okove kako bismo mogli ići s njim kao njegovi učenici i suputnici.
Kad razmišljam o plodovima duhovnih vježbi, vidim Isusa kako govori uzetom kod kupališta Bethzatha: „Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!“ (Iv 5,8). To je naredba koja se mora poslušati i, ujedno, njegov najslađi i najljubazniji poziv.
Taj je čovjek bio uzet iznutra. Smatrao se neuspješnim u svijetu suparnika i konkurenata. Pun kivnosti i gorčine zbog onoga što je osjećao da mu je uskraćeno, bio je zarobljen u logici samodostatnosti, uvjeren da sve ovisi samo o njemu i njegovoj vlastitoj snazi. A budući da su drugi bili jači i brži od njega, pao je u očaj. Ali tu mu Isus dolazi ususret svojim milosrđem i poziva ga da izađe iz sebe. Jednom kada se otvori Isusovoj ozdraviteljskoj moći, njegova uzetost, nutarnja i vanjska, biva izliječena. Može ustati i hodati, hvaleći Boga i radeći za njegovo Kraljevstvo, oslobođen mita o samodostatnosti i svakim danom sve više uči da ovisi o njegovoj milosti. Na taj način čovjek postaje učenik koji se može bolje suočiti ne samo s izazovima ovoga svijeta, nego može i izazvati svijet da djeluje po logici dara i ljubavi.
Kao papa želio sam potaknuti našu pripadnost „najprije“ Bogu, a zatim stvorenju i našoj braći, osobito onima koji nas glasno zovu. Zato sam želio imati na umu dvije velike krize našeg vremena: propadanje našeg zajedničkog doma te migracije i masovna kretanja ljudi. I jedno i drugo simptomi su „krize nepripadanja“ opisane na ovim stranicama. Iz istog sam razloga želio potaknuti Crkvu da ponovno otkrije dar vlastite tradicije sinodalnosti, jer kada se otvori Duhu koji govori u Božjem narodu, cijela Crkva ustaje i hoda, slaveći Boga i pomažući ostvariti njegovo Kraljevstvo.
Radostan sam što vidim kako su ove teme prisutne i u ovoj knjizi čije su teme povezane s razmišljanjima svetog Ignacija koja su me oblikovala tijekom godina. Austen Ivereigh učinio je veliku uslugu ujedinjujući meditacije za duhovne vježbe koje sam vodio prije mnogo desetljeća s mojim sadašnjim učenjima kao pape. Na taj način omogućuje da se i prosvijetli i da se bude prosvijetljen Duhovnim vježbama svetoga Ignacija.
Ovo nije vrijeme za skrivanje i zatvaranje vrata. Jasno vidim da nas Gospodin poziva da izađemo iz sebe, da ustanemo i hodamo. Traži od nas ne da se okrenemo od boli i vapaja našeg vremena, već da uđemo u njih, otvarajući kanale njegove milosti. Svatko od nas je taj kanal zahvaljujući svom krštenju. Radi se o otvaranju i držanju otvorenim.
Neka vam ovi dani kušanja njegove ljubavi pomognu čuti Gospodinov poziv da postanete izvor života, nade i milosti za druge, otkrivajući tako istinsku radost svoga postojanja. Pronađi magis o kojem govori sveti Ignacije, ono „više“ koje nas poziva da otkrijemo dubine Božje ljubavi u našem najvećem daru.
I molim vas, kad god se sjetite, ne zaboravite moliti za mene, da svima nama mogu pomoći da uvijek prije svega pripadamo Bogu.
Vatikan, 12. listopada 2023., spomendan Blažene Djevice Marije od Stupa
FRANJO (kta/ika)
