Misno slavlje treće srijede Velike pobožnosti sv. Josipu predvodio p. Franjo Podgorelec

Treću srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu u srijedu, 31. siječnja u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu misno slavlje predvodio je p. Franjo Podgorelec OCD, karmelićanin u koncelebraciji sa fra Ivanom Šarićem OSSPE, provincijalom pavlina i župnikom Kamenskog te mons. Antunom Senteom, rektorom Josipova svetišta, dok su pjevanje animirali združeni zborovi filijala kamenske župe. Hodošasnike su predvodili župljani Župe BDM Snježne Kamensko, a vjeru je svjedočila Marija Odobašić.

U prigodnoj homiliji tumačeći navješteno Evanđelje u kojem Isusovi sunarodnjaci ne mogu u Isusu prepoznati proroka i Sina Božjega p. Podgorelec je istaknuo “koliko je teško bilo ljudima onoga vremena, osobito Isusovim sugrađanima iz Nazareta prepoznati u Isusu koji je među njih došao u tijelu proroka, štoviše Sina Božjega. Dakle, kako je bio problem Isusovim suvremenicima prihvatiti njegovo tijelo, tako je nama sada problem prihvatiti Crkvu, kao Isusovo tijelo”, rekao je p. Podgorelec i nadodao da “nije lako prihvatiti te istine. Mi vjerujemo da je Isus Sin Božji, da je Bog koji se utjelovio. To znači vjerovati da možemo Boga susresti jer je prisutan među nama po svome duhu. Zato postoji sveta misa, molitva, sakramenti, koji su sredstvo pomoću kojih možemo ući u susret i zajedništvo s Bogom. Dakle, možemo susresti Boga, a posljedica toga susreta je naše ponašanje, život, ako hoćete naš moral.”

Govoreći o Crkvi p. Podgorelec rekao je da “doista postoje slabosti, manjkavosti koje se danas ne skrivaju, a koje zamagljuju naš pogled i ne samo naš, nego ljudi koji ne poznaju Crkvu. Sve to može stvoriti predrasude da ne žele ući u takvu Crkvu. Ipak u Crkvi i danas postoje sveti ljudi, krasni svećenici, redovnici, redovnice, no, Crkva nije sveta zbog svetih ljudi. Isto tako ima puno grešnih među nama. Svi mi imamo svoje slabosti i borimo se s njima. Crkva nije zbog nas grešna ili sveta, ona je sveta zbog toga što je u Crkvi prisutan Duh Sveti, koji naviješta Božju Riječ. Ona je sveta zbog sakramenata pomoću kojih nam Krist želi udijeliti svoju milost. Ona je sveta zbog euharistije, zbog Blažene Djevice Marije, zbog svetog Josipa. Zbog toga je Crkva sveta.”

“Stoga ne boj se uzeti, nemoj se sramiti Crkve, kazao je propovjednik podsjetivši kako je svojevremeno Papa Benedikt XVI kaza da opaža kako se Europljani srame kršćanstva i svoje europske kulture koja je najuzvišenija kultura što postoji na zemlji. Zašto oni iz stranih zemalja dolaze ili se sklanjaju u Europu. Zato što znaju da je ovdje najbolje uređeno društvo, da je najviše pravde u Europi, a Europljani se srami kršćanstva koje je stvorilo upravo takvo pravedno uređenje. Zbog kršćanstva je Europa postala najjača, ali i najpravednija civilizacija, a mi se sramimo svoga kršćanstva, svoje europske kulture. Zato ponavljam ne boj se uzeti Crkvu svoju, jer što je u njoj doista je od Duha Svetoga”, zaključio je prof. Podgorelec.

Pri kraju misnog slavlja vjeru u Boga i moćan zagovor svetog Josipa posvjedočila je Marija Odobašić iz Novog Virja.

Marija i Petar Odobašić, bračni par iz Novog Virja, poljoprivrednici, 25 godina su urode (kukuruz, ječam, zob) sa svojih njiva dovozili na tržnicu u Krašić i Karlovac u vremenu od 1983. do 2008. godine. Četvrtkom su urode svojih njiva dovozili u Krašiću, a petkom u Karlovac. Stekli su stalne mušterije te nailazili na nove. Na put iz Virja kretali su nešto malo iza ponoći da bi u pet stati ujutro došli na odredište. Ako je u Krašiću trgovina bila dobra, Marija je ostala prodavati, a Petar se vratio u Virje po nove žitarice kako bi ih sutradan u petak mogli prodati u Karlovcu. U Karlovac je obično došao oko 1 sat iza ponoći, nakon čega su uredili svoj štand da ujutro bude spreman za karlovačke kupce. Preostalih nekoliko sati prespavali su u kamionu među vrećama žitarica. U vremenu čekanja kupca, ili supruga Petra, Marija je redovito posjećivala krašićku crkvu i Nacionalno svetište svetog Josipa, sudjelovala u misnim slavljima ili pak na svoj način razgovarala s Bogom, Marijom, svetim Josipom i Alojzijem Stepincem. Uvijek je iznova molitvama zahvaljivala i preporučivala sebe svoga supruga Petra, djecu i cijelu obitelj.

Nakon 25 godina prestali su dovoziti urode svojih njiva u Karlovac, ali je ostala povezanost sa Josipovim svetištem, na drugačiji način. Redovito prate misna slavlja putem društvenih mreža i Laudato televizije.

Gospođa Marija izrekla je zahvalnost svetom Josipu što ih je čuvao tijekom opisanih 25 godina da nisu doživjeli nikakvu nesreću na putu, niti prevaru kod kupnje, ni vremensku nepogodu pri uzgoju žitarica. Kao zahvalu darovala je djelo svojih ruku, četiri ukrašena oltarnike za oltar Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu.

Također, gospođa Marija naglasila je da se redovito i rado moli sv. Josipu te posvjedočila o moćnom zagovoru sv. Josipa. Rekla je kako se obično sv. Josipu moli u poslijepodnevnim satima te da je jedne subote imala silan poticaj svoju redovitu molitvu svetom Josipu moliti u jutarnjim satima. Tada je bila kod svog djeteta gdje je čuvala unuče, a suprug je bio na njihovom imanju u Virju. Nakon što je završila molitvenu uru, zvao ju je suprug da ju izvijesti kako je upravo ima nesreću s traktorom. Dok je radio nekako je nespretno stavio ruku i kardan uhvatio mu je prst te ga odsjekao. Uz pomoći dobrih ljudi uspio je na vrijeme doći do liječnika i rana je bila sanirana i prst sašiven. No, kad je Marija došla doma, i vidjela mjesto nesreće, te kako je izgledala majica koja je bila na Petru shvatila je da je pravo čudo što je Petar ostao živ. Uvjerena je da ga je od sigurne smrti sačuvao sveti Josip kojemu je imala tako silnu potrebu upućivati molitve upravo u vrijeme dok je prijetila teška nesreća njenom suprugu.

Marija i Petar imaju dva sina i dvije kćeri koji su im podarili 11 unučadi. Najstariji sin, obje kćeri te dvoje unučadi dopratili su svoju majku i baku svetom Josipu u znak zahvale.