Sveti Valentin, čiji spomendan Katolička Crkva slavi 14. veljače, jedan je od poznatijih svetaca. Iako je Valentinovo danas u društvu uglavnom poznato kao dan zaljubljenih njegovo izvorno značenje i poruka sežu mnogo dublje od romantičnih običaja modernog doba. Sv. Valentin bio je mučenik iz ranokršćanskog razdoblja, a njegovo svjedočanstvo ljubavi i vjernosti Kristu postalo je nadahnuće za sve koji u ljubavi vide odraz Božjeg dara čovječanstvu.
Povijesni izvori o sv. Valentinu nisu potpuno sačuvani, ali prema predaji, znamo da je bio svećenik u Rimu i da se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Zbog toga je uživao velik ugled i kod pogana i kod kršćana. Car Klaudije II. Gotski (268.-270.) htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi, pa se zato molitvom spremio za skori svršetak, za mučeničku smrt.
Okrijepljen snagom svetih sakramenata hrabro je stupio pred cara, a on mu je rekao: “Valentine, rado bih čuo tvoju mudrost i želio bih biti tvoj prijatelj. Za uzvrat samo jedno od tebe tražim: povratak staroj vjeri u rimske bogove.” Valentin je odvratio: “Svijetli care, kad bi bar nešto slutio od Božje slave, to nikad ne bi od mene tražio. Krist je za mene pravi Sin Božji.” Na upit jednog od sudaca što misli o rimskim bogovima odgovorio je da su oni demoni na što je cijela skupština skočila na noge i tražila njegovu smrt. Car se pobojao pobune i Valentina preda gradskom prefektu, a ovaj opet sucu Asteriju. Gradski je prefekt starca, svećenika Valentina, dao išibati te zatim naredi da mu odrube glavu. Sv. Valentin mučenički je stradao 269. godine na Flaminijskoj cesti.
Papa Gelazije I. uveo je njegov blagdan u liturgijski kalendar 496. godine. Iako je kasnije reformom kalendara njegov spomendan uklonjen iz opće liturgijske proslave i dalje se slavi u brojnim katoličkim zajednicama diljem svijeta.
U srednjem vijeku pod utjecajem trubadura i pjesnika, razvila se romantična simbolika ovog dana, a engleski pjesnik Geoffrey Chaucer u 14. stoljeću prvi je spomenuo Valentinovo kao dan kada ptice biraju svoje parove čime je dodatno povezao blagdan s ljubavlju.
Danas je u Zapadnom društvu spomendan sv. Valentina iznimno komercijaliziran i proglašen danom zaljubljenih. Za kršćane je važno ne izgubiti iz vida puno dublju i bitniju dimenziju ovog blagdana – poziv na istinsku, nesebičnu i požrtvovnu ljubav. Sv. Pavao u svojoj Poslanici Korinćanima (1 Kor 13, 4-7) opisuje ljubav riječima: “Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi”
U tom duhu, Valentinovo je prilika za produbljivanje ljubavi ne samo u braku i obitelji, već i u prijateljstvu, zajednici, a nadasve ljubavi prema Bogu. Prava ljubav uvijek ima dimenziju žrtve i predanosti – upravo onako kako je sv. Valentin živio i umro, svjedočeći vjeru. Sv. Valentin nas podsjeća da ljubav nije samo osjećaj, već životna odluka, posvećenost i darivanje drugima. (kta)
