OSIJEK (TU) – Na blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika u utorak, 11. veljače 2025. misu ukazanja u podne u samostanskoj crkvi svetog Jakova kod osječkih kapucina predvodio je varaždinski biskup, mons. Bože Radoš u zajedništvu s redovnicima i svećenicima grada na Dravi.
Na početku euharistije riječi pozdrava i dobrodošlice okupljenim vjernicima i svećenicima uputio je gvardijan kapucinskog samostana, fra Juro Šimić na poseban način ističući da se Gospa Lurdska osobito štuje pri samostanima i župama u kojima djeluju franjevci kapucini jer su upravo oni bili prvi promicatelji te marijanske pobožnosti u našim krajevima.
Fra Juro je na poseban način istaknuo da se ovogodišnja proslava Gospe Lurdske događa u velikom Jubileju od Rođenja Isusa Krista, a koji se odvija pod motom Hodočasnici nade. Blažena Djevica Marija, koju naš puk uvelike časti, jest ona koja nam je podarila veliku Nadu – Krista Gospodina. Zato je važno da u ovom Jubileju osnažimo svoje povjerenje u Boga, da sami budemo dionici nade, da je nosimo u sva područja svoga života i djelovanja i, kao što nas Papa posebno bodri, da ostanemo usidreni u nadi s vjerom u vječni život, uvodno je rekao gvardijan.
U svojoj homiliji biskup Radoš podsjetio je da blagdan Blažene Djevice Marije – Gospe Lurdske povezujemo s bolesnicima, što se uklapa u Božji plan, u kojem Bog nikada ne napušta čovjeka. Čovjek može biti ranjen, da ne može sam preživjeti, treba mu izvanredna pomoć, a Bog je zato i sišao među ljude da stane uz one koji su grijehom ranjeni; koji su u suznoj dolini lak plijen ‘grabežljivcu’, onome koji je i zaveo čovjeka i grijehom ga zarazio. „Dakle, ova civilizacija ljubavi, ima svoje bilo u Bogu koji ne ostavlja svoje dijete da ga ‘grabežljivci rastrgaju…’, nego slomljene traži da ih izliječi“, uputio je biskup.
Rekao je zatim kako je Marija naučila biti uz bolesne – prošla je „školu“: „Najprije teoriju u Hramu, gdje joj starac Šimun naviješta Ovaj je postavljen na uzdignuće i propast mnogima u Izraelu, a i tebi će samoj mač probosti dušu. Mač boli probada njeno srce pod križem Kristovim, tu je dovršila školu trpljenja, sudjelovanja u boli, onoj za ljude najvećoj, to je bol gubljenja sina… I Isus na križu vidjet će da je postala učiteljica, Majka u boli, zato je kao majku-učiteljicu daje svoj svojoj djeci i govori: Ivane evo ti majke.“
Biskup Radoš zatim je rekao: „Mnogi bolesnici intimno osjećaju da im je Marija darovana, osobito u trenutku boli, da im bude majka, da ih upućuje na križ koji nije kraj. Na bol koja ima svoj vrhunac u križu, a po križu otvara se put beskraja života. Ona je uz svaki krevet kao uz podnožje križa. Svako dijete koje pati, njezino je dijete, ona uz njega stoji kao majka, ali i znak beskrajne nade koju je upila s Isusova križa. Sa svakim od bolesnika u prilagođenom pristupu prolazi ovaj put boli… ali put sazrijevanja u ljubavi. Nije ona spasitelj, ali ga nosi u sebi kao što Svetohranište nosi Isusa…“
Vjernike je podsjetio da pored kreveta bolesnika nikada nema gužve, ali uz njega će sigurno pronaći Majku, koja je iz ljubavi prema Kristovu križu uz svaki krevet kao supatnica te je rekao: „Naše je oko danas uz bolesnike, ali ne možemo ne vidjeti one koji su uz njih. Liječnici, bolesničko osoblje, njegovatelji. No, tu su i najbliži u kući – ukućani – koji skrbe za svoga bolesnika. Kuća u kojoj je bolesnik sveto je mjesto, dragocjena je osoba o kojoj vode brigu, i bolesnik uvijek vraća, iako s kreveta, dar ljubavi. Bolesnici svojim strpljenjem i patnjom oplemenjuju naš svijet, vraćaju nas na postavke civilizacije ljubavi. Otvaraju nas za susret s onim ‘koji je naše boli na sebe ponio’. Neka nam Ona koju uvijek šalje u posjet bolesniku, bude izričaj njegove ljubavi i dobrote.“
Na kraju euharistijskog slavlja gvardijan je posebno zahvalio biskupu Radošu na dolasku kao i na upućenim riječima vjere i poticaja u prigodnoj homiliji. Zahvalio je svim okupljenim svećenicima i vjernicima koji su došli na ovo središnje blagdansko slavlje, ali i na dane devetnice koji su prethodili samom blagdanu, a koju su vodili fra Matej Jovanovac iz Zagreba, fra Franjo Čolakovac iz Vinkovaca te fra Josip Ikić iz Sarajeva. Tiskovni ured
