U župnoj crkvi Gospe od Ružarija u Pridrazi, na blagdan bl. Alojzija Stepinca u ponedjeljak, 10. veljače, pridraški župnik don Tomislav Barićević blagoslovio je za vrijeme misnog slavlja koje je predvodio veliku sliku bl. Alojzija Stepinca koja se nalazi na zidu u lađi crkve.
Slika prikazuje „povijesni trenutak od 11. listopada 1946. g., u kojem nadbiskup Stepinac sluša razlog njegove ‘krivnje protiv naroda i države’ i osudu na kaznu lišenja slobode s prisilnim radom u trajanju od 16 godina te na gubitak političkih i građanskih prava u trajanju od 5 godina i kamerom zabilježen Stepinčev stav bez drhtanja, osobno dostojanstvo i ponos poput utvrđenog grada i stupa željeznoga, zidine brončane i njegovo uvjerenje kako će biti borbe, ali ga neće nadvladati“, poručio je don Tomislav prigodom blagoslova slike veličine 2 m x 1 m, koja je rad akademskog umjetnika Mate Ljubičića iz Zadra. Okvir slike izradila je radionica Davora Jergana iz Pridrage, prema zamisli župnika Baričevića.
Smisao uzdizanja slike sa Stepinčevim likom je „imati i vidljivo Kardinala kao trajni podsjetnik u kojem pravcu bismo svi trebali broditi kada su u pitanju naši odnosi prema Bogu, Katoličkoj Crkvi i svom hrvatskom narodu“, rekao je don Tomislav u župnom zajedništvu vjernika, moleći zagovor Blaženika.
„Nekoć trpeći, a glasni Stepinac, i nakon svoje smrti jači je od nas živih koji šutimo dok bismo, situacija tako ‘nalaže’, trebali ne samo govoriti, već i vikati! On kao vrsni muž Crkve i naroda, u svoje doba nije sagnuo koljeno pred lažnim duhom vremena niti se sa Zlim bratimio. U jednoj svojoj propovijedi u Peterancu, 17. studenoga 1940., reče kako je dobro prorekao Antun pustinjak „da će doći vrijeme kad će ljudi poludjeti i kad budu vidjeli jednoga koji nije lud kao što su i oni, vikat će na njega: ‘Lud si!’, samo zato što nije lud kao što su oni’.
Ponos i čast muža zahtijeva, ne da se ljulja kao trska pred lažnim duhom vremena, nego da stoji čvrst i odlučan, da i pogine za ono što je upoznao kao istinu. A istina je da pravoga Boga, Stvoritelja svijeta i njegov divni zakon ne mogu zamijeniti nikakve zemaljske veličine i lijepe fraze brbljavaca. Sramota je, dakle, za muža, da sagne koljeno pred laži vremena u kojem živi““, podsjetio je don Tomislav na Stepinčeve riječi.
„U ono doba, Stepinčev glas iz zatvora u Lepoglavi bio je jači nego s Kaptola i ‘zatvorska zvona’ po njemu su se čula dalje od katedralnih zvona. Zbog svjedočanstva od 1934. preko 1941., osobito od 1946. do 1960. g. kada je posebno trpio, svjesno i voljno svjedočio, govorio i hrabro pisao braneći Božja i ljudska prava, Hrvatska je 1991. mogla i uskrsnuti. Što je mislio to je i zborio, a što je zborio to je i tvorio“, istaknuo je župnik Baričević. Podsjetio je pritom na riječi Stepinca: „Bio sam posve odlučan, ako radi vjere treba trpjeti, trpjet ćemo. Ako treba ići u zatvor, idem. Ako pod mač, i tamo idemo uz milost Božju. Ako treba ići na križ, neka nas razapinju, ako u smrt, rado ćemo umrijeti, ali sotoni popustiti – Ne!“.
„U Stepincu imamo pastira, a ne najamnika, mučenika i čistog sveca. Njegovo ‘da je bolje i časno poginuti nego sramotno ostati’ neusporedivo je s našim današnjim većinskim ponašanjem svekolike trgovine i rasprodaje istine i slobode. Nažalost, laž i licemjerje su na najvišem prijestolju, što nemilo smućuje glave nesabranima i potpliće noge nesigurnima“, upozorio je don Tomislav, naglasivši: „Zahvaljujući poglavito Stepincu i po njemu njegovom nasljedniku, kardinalu Franji Kuhariću, Crkva u hrvatskom narodu ostala je uspravna pod komunističkim jarmom, ostala je svjetlo u ateističkom mraku i ona, osobito zahvaljujući njima dvojici i njihovom vodstvu, i danas postoji kao istina u povijesnoj laži“, poručio je don Tomislav, citirajući misao koju je jednom čuo: „Volim Zagreb zbog katedrale u kojoj počiva svjetiljka koja gori i svijetli“.
„Kardinal Stepinac je uobličenje i svih nedužnih i mučenih u našoj prošlosti koji su pošli na put bez povratka i na pogled majki i sa suzama u očima, kao što su bili Bleiburg, Zidani Most, Maceljska Šuma, Jazovka, Huda jama, jama Radošinovci i više od 106 drugih partizanskih stratišta samo od ulaska partizana u Zagreb i njihovog tzv. oslobođenja 8. svibnja 1945. g., a po BiH i šire da se i ne govori“, podsjetio je don Tomislav na stradanje hrvatskog naroda na križnom putu, rekavši da je Stepinčeva slika postavljena i u sjećanju na stradanje svih tih ljudi kojima su mnogima još uvijek kosti pod zemljom, neidentificirane.
Don Tomislav je izrazio poštovanje i uspomeni kardinala Kuharića kojega je i osobno poznavao, rekavši da je pronosio sadržaj Kuharićeve knjige ‘Poruke sa Stepinčeva groba’ o godišnjicama Stepinčeve svetačke smrti na koje je don Tomislav išao zajedno s istomišljenicima 1980.-ih godina preko Velebita, a nekad i kroz snijeg preko Like do Zagreba, da bi u zagrebačkoj katedrali „izravno iz prve ruke čuli i dalje dijelili poruke sa Stepinčeva groba“.
„Bilo je to vrijeme kad su propagandna lavina komunističkog tiska, policija i sudstvo progonili svaku iskricu istine o Stepincu mučeniku i branitelju nedužnih, jer je on trebao biti ubrojen u zločince i u narod zločinački. I baš tada, o godišnjicama Stepinčeve smrti, da bi ukazao na pravog pastira i vođu, iz vjernosti i svetog prkosa, vjerni narod hrlio je u katedralu i slušao Stepinčevog časnog nasljednika, kardinala Kuharića“, naglasio je don Tomislav.
Župnik Baričević podsjetio je i na zadarskog svećenika don Grgu Batura, rodom iz Pridrage. „Don Grgo je na sprovodu kardinala Stepinca 1960. g., kao najstariji bogoslov iz Zadarske nadbiskupije, tada još uvijek na studiju na zagrebačkoj bogosloviji, s petoricom svojih drugih kolega bogoslova, podmetnuo rame pod njegov lijes u sprovodu u katedrali u Zagrebu“, podsjetio je don Tomislav.
Istaknuo je doprinos i don Šime Kevrića, marljivog župnika Pridrage od 1975. do 1988. g., „koji je na svojim leđima teglio cjelovitu izgradnju župne crkve. Rođen je u nastupajućem komunističkom teroru 1944. g., a osloboditelji su ga lišili i spoznaje vanjskog izgleda svoga oca, jer se rodio poslije njegove pogibije. Ljudi poput don Šime bili su ledolomci, lučonoše u duhovnom mraku, u ono doba istinski fajteri Crkve i naroda“, rekao je don Tomislav. Istaknuo je da su spomen na trpljenje brojnih ljudi i zahvala za mučenike hrvatskog naroda utkani u nakanu postavljanja Stepinčeve slike u Pridrazi, „na dužan spomen povijesti naše Crkve i naroda te živima i nadolazećima na javno štovanje i kao trajni životni smjerokaz“.
Ispred slike bl. Alojzija, don Tomislav je, između ostaloga, molio: „Kardinale, oprosti! U malo vremena proživio si četiri državne vlasti: carevu, kraljevu, poglavnikovu i predsjednikovu, ne podliježući, za razliku od nas, nijednoj od njih.
Učio si nas da svaki narod, bili ‘pripadnici ciganske ili koje druge rase, crnci ili Europejci, Židovi ili Arijci imaju pravo na život dostojan čovjeka i svi imaju isto pravo govoriti: Oče naš, koji jesi na nebesima‘. Makar si živio u zvjerskom stoljeću, bio si svoj i samo Božji, istinit do kraja i sam uz Istinu u svom Getsemaniju. Ti si rekao da vjera nije kabanica koju možeš po volji okretati. Oprosti nam, Kardinale, na ovoj našoj bezglavoj vrtnji. Juda se nažalost, uvijek pronalazi i dobro plaća“, rekao je župnik Baričević. U misi su suslavili umirovljeni zadarski svećenici Šime Kevrić, Nikola Tokić i fra Ivan Nimac.
I. G.
Foto: Župa Pridraga
