Crkva 11. veljače slavi Svjetski dan bolesnika i svetkovinu Gospe Lurdske. Tradicionalno, u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske služena je misa za bolesnike i medicinsko osoblje koju je predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić. Pozdravnu riječ uputio je župnik i bolnički kapelan fra Eugen Pavlek koji je tom prigodom izdvojio glavne naglaske iz poruke Svetoga Oca Franje za XXXIII. Svjetski dan bolesnika: “’Nada… ne postiđuje’ (Rim 5,5) i jača nas u nevolji”: https://www.ri-nadbiskupija.hr/2025/papina-poruka-za-svjetski-dan-bolesnika-2025/
Uz mnogobrojne vjernike, na misi su sudjelovali Ravnatelj KBC-a Rijeka, prof. dr. sc. Alen Ružić, glavna sestra Snježana Juričić, predsjednica riječkog ogranka Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara, Nada Strčić i drugi uvaženi gosti. Kao i proteklih godina, vjernici su pod misom mogli pristupiti sakramentu bolesničkog pomazanja.
Nadbiskup je poruke svetkovine Gospe Lurdske i Svjetskog dana bolesnika uklopio u tumačenje liturgijskih čitanja toga dana. Govoreći o prvom čitanju (Post 1,20 – 2,4a), kazao je da tekst o stvaranju predstavlja teologiju, ne povijest i da brojevi koji se ondje koriste imaju simboličko značenje, te su povezani s izrazima koji se u tekstu koriste. Naime, u petom i prvom dijelu šestog dana, kada Bog stvara morska, nebeska i zemaljska stvorenja, dva puta konstatira ‘da je dobro’. Nakon toga stvara čovjeka – muškarca i ženu – i koristi komparativ, govoreći ‘da je veoma dobro’. Potom slijedi sedmi dan u kojemu nema više stvaranja, ali se događa nešto što bismo mogli opisati kao superlativ: „i blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga“. Ovo je, teološkim rječnikom rečeno, superlativ, koji nosi važnu poruku – da je sve ono što je ‘dobro’ i što je ‘veoma dobro’ usmjereno prema Bogu, prema sedmom danu i stanju u kojemu se događa Božji blagoslov i posvećenje. Tek tu čovjek može doživjeti svoje ispunjenje, rekao je Uzinić.
Ovu istu poruku izražavaju i brojke, nastavio je te se zaustavio na brojevima 6 i 7. Broj 6 označava nedovršenost, a broj 7 puninu i dovršenje, rekao je nadbiskup i u kontekstu obilježavanja Svjetskog dana bolesnika i svetkovine Gospe Lurdske, dodao da nam to pomaže razumjeti zašto u ovome svijetu imamo bolesti, nesreće i boli. Kada se još u taj svijet uključi grijeh – koji stiže u trenutku kada čovjek želi preuzeti na sebe Božju ulogu i Bog mu više nije potreban jer je on sam sebi bog – kad se takva situacija dogodi, tada imamo svijet kakav jest, sa svim poteškoćama, problemima i patnjama koje su svojstvene svijetu i ljudskim životima. „No, Bog to nije želio za nas i ne želi nam takav svijet. Zato se dogodio sedmi dan – subota u židovstvu, nedjelja u kršćanstvu. To je dan koji bismo trebali posvetiti Gospodinu, svom odnosu s njim, dan kada bismo se trebali povezati s njim kako bismo se mogli, na njegov način, povezati i jedni s drugima. U tom smislu i Gospa Lurdska, koja se u Lourdesu objavila kao Bezgrešno Začeće, predstavlja sedmi dan.“ U tom i takvom svijetu boli i bolesti, mržnje i sebičnosti, svijetu u kojemu vlada grijeh sa svojim interesima, ona živi dovršenost sedmoga dana i zato u njoj može biti početak novog stvaranja, početak novog dana koji će se dogoditi u Isusu Kristu, pojasnio je Uzinić.
Osvrnuo se na evanđeoski ulomak (Mk 7,1-13) rekavši da nam pokazuje problematiku našeg šestog dana i daje upute kakav bi trebao biti sedmi dan. Riječ je o pranju ruku, no ovdje se ne radi isključivo o higijenskoj praksi, nego o teološkom govoru koji možemo razumjeti ako promotrimo drugi dio ulomka gdje je riječ o praksi da se zbog nekog religioznog čina zanemari Božja zapovijed o brizi za roditelje. Kada to stavimo u taj kontekst, tada to pranje ruku znači ‘Pilatovsko pranje ruku’, kazao je propovjednik. „Kada to stavimo u kontekst bolesti i bolesnika, možemo ‘oprati ruke’ i reći da nas se ne tiče ono što se događa u ovome svijetu i vremenu. Ali ono što Isus poručuje jest da ne možemo reći da nas se ne tiče bolesnik za kojega se nitko ne brine, starac i starica o kojima nitko ne vodi brigu. Ne možemo reći da nas se ne tiču beskućnici i migranti ili strani radnici prema kojima se često ne ponašamo na pravi način. Ne možemo reći da nas se ne tiče ono što se događa u Ukrajini ili Bliskom istoku. Tiče nas se. Ne možemo oprati ruke i to je ono što nam Isus želi reći ovim ulomkom. Nije to pitanje fizičkog pranja ruku, kao što nije niti pitanje izvanjske čistoće, nego je to pitanje čistoće srca, pitanje je naših duša. Zato Gospa Lurdska često u razgovorima s Bernardicom poziva na molitvu za obraćenje grešnika. Ona, bezgrešno začeta, želi ući u naš šesti dan kako bi nam pokazala put prema sedmom danu.“
Nadbiskup se osvrnuo i na papinu poruku za Svjetski dan bolesnika izdvojivši misli Svetoga Oca koje nam mogu pomoći da i u situaciji bolesti i bolesnika vidimo elemente tog sedmog dana i da prepoznamo bolest, vlastitu, kao i naših bližnjih, kao priliku da nam se dogodi taj sedmi dan. Izdvojio je tri elementa koja Papa navodi. Prvi vid Božje blizine koju možemo doživjeti u bolesti jest susret. Bolest je prilika za susret s Bogom. Pokazuje nam koliko smo maleni i slabi, da smo šesti dan i usmjerava nas prema sedmom danu i susretu s Bogom. Drugi vid je dar – Papa govori o daru nade. U bolesti se shvaća koliko nada dolazi od Gospodina. Događa nam se pročišćenje srca i duše. Kao treće naveo je dijeljenje – javlja se potreba dijeljenja. Zbog toga su nastale bolnice, skrb o oboljelima, potreba da se dijeli s njima, ali i bolesnici dijele i svojim pristupom bolešću nas obogaćuju. Koliko se milosti može dobiti i dobiva iz tog davanja i istovremenog primanja na koje nas bolest potiče. To je prilika da iz šestog dana, kojemu pripada bolest, uđemo u sedmi dan, a Blažena Djevica Marija, koja je žena šestog dana, ali i koja je već među nama živjela puninu sedmog dana, najbolji je primjer kako povezati te dvije stvari i zato je „Zdravlje Bolesnih“, i zato nas zagovara i potiče da budemo povezani s Bogom kako bismo na Božji način mogli biti povezani s drugima i biti jedni za druge, zaključio je nadbiskup.
Objavljeno: 11. veljače 2025.
