U lijepom broju okupili su se župljani i hodočasnici na Stepinčevo, 10. veljače, u župnoj crkvi sv. Ane na Gornjoj Vežici kako bi proslavili blagdan suzaštitnika ove riječke Župe, bl. Alojzija Stepinca. Misu je predvodio generalni vikar Riječke nadbiskupije, Mario Tomljanović, u zajedništvu sa župnikom Nikicom Jurićem, svećenicima Trsatskog dekanata kao i nekadašnjim župnicima ove Župe.
Čestitajući blagdan, propovijed je započeo emocijama s kojima se upire pogled prema blaženom Alojziju i prema njegovom djelu ljubav, „jer ništa na ovome svijetu nije jače od onoga što su mučenici pokazali – kako ljubiti drugoga. Taj drugi može biti i onaj koji nas ne voli. Bl. Alojzije pokazao je tu ljubav.“, rekao je Tomljanović.
Na Stepinčevim fotografijama često vidimo ozbiljnost, ali iz te ozbiljnosti proizlazi duboki mir. Taj mir imao je i na optuženičkoj klupi jer je bio čovjek Božji, čovjek ljubavi. Toj ljubavi Spasitelj nas uči i tu ljubav nam je pokazao, rekao je propovjednik dodajući da ona nastaje iz umiranja, žrtvovanja, dokazivanja one ljubavi koja je najviša. To je ono što je za nas bitno. Iznad toga nema ništa. To je Božji projekt za život, istaknuo je Tomljanović. Alojzije se nije htio svidjeti svima, nego samo Svevišnjem i Njemu je sve darovao kako bismo mi danas znali što je ljubav. A ljubav jest najveći čin života, najveća žrtva. Ljubav je najjasnija vizija vjerovanja. Onaj koji ne ljubi, ne može govoriti o vjeri. Onaj koji zaista u svome životu prihvaća ljubav, taj zna o vjeri govoriti jer ljubav uvijek ispred sebe ima nadu. Bl. Alojzije nikada ne bi ulazio u one situacije koje je prošao da nije bio čovjek nade i da nije narodu ostavio nadu. Mi danas tome svjedoči, mi koji se okupljamo u velikom broju u Krašiću, u ovoj crkvi, u Rijeci i svim drugim mjestima, poručio je propovjednik.
Na Božju zapovijed da ljubimo bližnjega svoga kao sebe samoga, dodao je da nitko ne može dati ono što nije primio. Ono što nosiš u svome životu, to ćeš drugome predati, kazao je Tomljanović potaknuvši okupljene, da po uzoru na bl. Stepinca, Božji projekt prenesemo u naše živote, u naše obitelji koje možemo malim stvarima posvetiti. To znači dati priliku zajedno naučiti se slušati drugoga, zajedno moliti jer molitva je zapravo slušanje drugoga, vapaj Bogu. „Koliko mi u našim obiteljima koristimo te kratke, duboke prilike za životu u ljubavi? Moliti zajedno!“
U nastavku je pozorio da često ne znamo koje su intencije naših molitvi. Ne vidimo potrebu molitve, potrebu da budemo ljudi obraćenja, čovjek novih prilika, obnovljenog stanja. Bl. Alojzije je u jako teškim situacijama ostao čvrst i to je snaga onoga koji je zaista naučio moliti. To je intencija nas vjernika, da se naučimo moliti da ostanemo čvrsti, da znamo odgovoriti na ono „kome smo povjerovali?“, istaknuo je propovjednik.
Vjernike je potaknuo na promišljanje služe li se malim prilikama u kojima mogu stvoriti onu kućnu Crkvu iz koje će proizići živa župna zajednica, zajednica koja vidi potrebu za onima koji su služitelji, za onima koji zaista trebaju moliti. „Koliko je narod molio za kardinala Stepinca, a koliko je on osjetio tu molitvu odgovarajući činom ljubavi. Volio je narod i Domovinu i nemojmo se bojati ići tim istim stilom, jer ako voliš svoje, ne možeš ne voljeti i tuđe. Tako se ljubi Domovina i tako se za nju živi.“
Plod koji proizlazi iz te ljubavi jest da onaj koji ne vjeruje, nas počinje gledati drugačije, vidi nas kao ljude koji ljube, ljude koji vole. Taj glas treba dolaziti kada nas netko vidi i na takav način smo oni koji donose radosnu vijest obraćenja, služenja, žrtvovanja, radosnu vijest aktualizacije Božje riječi – a to znači ljubiti, naglasio je Tomljanović.
Zaključujući je spomenuo 100 godina od osnutka Riječke nadbiskupije kazavši da je u stoljetnoj povijesti bilo oni koji su bili mučeni zbog vjere, kao i učitelja vjere, ali i onih koji su znali odgovoriti ljubavlju. Budimo i mi oni koji će znati odgovoriti, kada ćemo trebati svjedočiti za Ljubav. Neka nam, taj Božji projekt postane za život po zagovoru bl. Stepinca, zaključio je propovjednik.
Na kraju mise, župnik je zahvalio svima koji su svojim dolaskom, kao i pripremom proslave, omogućili da ista bude radosna i dostojanstvena. Predvoditelju misnoga slavlja učurio je prigodan dar, a on je prije završnog blagoslova predvodio posvetnu molitvu bl. Stepincu nakon koje su vjernici sudjelovali u čašćenju relikvije budućeg sveca.
Objavljeno: 11. veljače 2025.
