Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša predvodio je misno slavlje proslave blagdana bl. Alojzija Stepinca u ponedjeljak 10. veljače na trgu ispred zagrebačke Prvostolnice.
Na misnom slavlju suslavili su umirovljeni zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, riječki nadbiskup Mate Uzinić, splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, sisački biskup Vlado Košić, varaždinski biskup Bože Radoš, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, vladika križevački Milan Stipić, željezanski biskup Egidije Živković, subotički biskup Ferenc Fazekas, gospićko-senjski biskup Marko Medo, umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan, pomoćni biskupi zagrebački Ivan Šaško i Mijo Gorski, postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije mons. Juraj Batelja, generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije mons. Tomislav Subotičanec, savjetnik nuncijature u Republici Hrvatskoj mons. Alvaro Ernesto Izurieta Y Sea, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije preč. Krunoslav Novak, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilište preč. Željko Tanjić, redovnički provincijali te okupljeni svećenici, prenijela je Informativna katolička agencija.
Govoreći o liku bl. Alojzija Stepinca nadbiskup Kutleša u homiliji je istaknuo da „vrijeme koje odmiče ne samo da ne dopušta zaborav njegova lika i djela nego ga sve više uzdiže iznad povijesnih i zemaljskih granica do neosporivog simbola trajnih vrijednosti. Njegovo svjedočanstvo vjere, čiste savjesti i odanosti Kristu danas odjekuje istom snagom kao i 1960. godine kada je bl. Alojzije na današnji dan završio svoju zemaljsku borbu. Možemo reći da je on danas i važniji nego tada, ali i da će se sva veličina njegova značenja u potpunosti razotkriti tek u vremenu koje dolazi.“
Istaknuvši privlačnost Stepinčevih jasnih uvjerenja, mons. Kutleša naglasio je da ona „ne proizlazi iz prolaznih uspjeha i zemaljskih priznanja, nego iz duboke čežnje koju svi dijelimo, čežnje za autentičnim životom prožetim jasnim uvjerenjem, hrabrošću i dosljednošću“ te nadodao da je „njegova čvrstoća bila ukorijenjena u dubokoj vjeri i povjerenju u Boga koje ni prijetnje ni progoni nisu mogli poljuljati. Vjera mu je pomagala nadilaziti strah i kompromise. Jasnoća uvjerenja kojima se vodio naš Blaženik proizlazila je iz ispravno oblikovane savjesti koja je bila u stanju pružiti otpor i kada je to značilo poniženje i patnju.“
„Stepinčev život i njegova smrt potiču nas da u vremenu relativizma, straha i podjela budemo ljudi čvrstih uvjerenja i nepokolebljive nade. On se nije sramio Crkve ni njezina nauka, nego je u njemu pronalazio svjetlo i štit pred kušnjama kompromisa i površnosti. Privlačnost blaženog Stepinca je u svjedočanstvu da je moguće živjeti autentično i istinito u svijetu koji nas neprestano poziva na odstupanje od vrijednosti koje su naš narod oblikovale stoljećima. On danas i nas poziva da u vlastitom životu pronađemo ono nešto’ temeljno što nas može učiniti boljim ljudima i boljim vjernicima“, kazao je nadbiskup Kutleša.
Govoreći o Stepinčevoj rječitoj šutnji propovjednik je istaknuo da je „ona posebno snažno odjekivala tijekom montiranog procesa 1946. jer je u sebi nosila snagu istine i moralnog integriteta. U toj šutnji očitovala se nepokolebljiva vjera u Božju providnost i svijest da konačna pravda nije od ovoga svijeta, nego od Boga. Stepinac je bio svjestan da bi u odgovorima na pojedine optužbe svaka njegova izgovorena riječ mogla biti iskrivljena i zlorabljena. Njegova šutnja bila je čin otpora protiv nepravednog sustava, ali i oblik svjedočanstva koje je nadilazilo riječi. Upravo je ta šutnja bila glasna optužba režimu pokazavši njegovu nemoć da uništi istinu.“
„Blaženi Alojzije marljivo je radio na sebi težeći za nebeskim dobrima, ne za zemaljskim. Jednakom je trijeznošću, punom pouzdanja u Boga, pristupao ograničenjima vlastite naravi, kao i ograničenjima svijeta oko sebe koji je čeznuo za Božjom dobrotom. Znao je da u borbi ne može uspjeti bez molitve, pokore i djela ljubavi i milosrđa. Time se izgrađivao za čovjeka duboke kontemplacije koji o svojoj vjeri nije svjedočio kao o nečemu izvanrednom, kako to mnogi danas čine. Za njega je vjera sveti poziv, naravan slijed uvjerenja da postoji Bog koji nas ljubi i koji ima plan i zadaću za svakoga od nas. Njegovo je služenje Bogu bilo živo nastojanje oko usklađivanja svoje volje s njegovom svetom voljom“, rekao je nadbiskup Kutleša naglasivši privlačnost Stepinčeve žive vjere.
Nadbiskup se dotaknuo i privlačnosti Stepinčeve ljudskosti kazavši kako „u svoj svojoj ljudskosti i kršćanskoj veličini nije bio hladan i nedostižan. Privlačio je jednostavnošću svoje ljudskosti. Ona se na poseban način očitovala pred prijetnjama smrću. Nije im fanatično prkosio. Silno je želio živjeti, ali ne pod cijenu gubljenja vlastite duše. Blaženi Stepinac ne nadahnjuje suvremenike zato što je želio umrijeti za svoja uvjerenja, nego zato što nije uzmicao ni pred prijetnjom smrti zbog svojih religioznih uvjerenja. Sa smrću se pomirio kad je postala neizbježna cijena vrijednosti.“
Na kraju homilije nadbiskup Kutleša osvrnuo se na izazov Stepinčevih privlačnosti u kojima svaki čovjek može „prepoznati neku od privlačnosti koja ga posebno nadahnjuje. Budući da je njegova služba bila javna, a utjecaj puno širi od privatnoga želio bih se osvrnuti na ono što se tiče integriteta vjernika u javnom životu“, naglasio je Nadbiskup te nastavio govoreći o integritetu vjernika u javnom životu.
„Svjesno ili ne, stvorio se model političkog angažmana katolika u kojem je svjedočenje osobne vjere odvojeno od svjedočenja u obnašanju javne službe. Razlog tome jesu krivo shvaćena sekularizacija i tradicionalne predrasude prema katoličkom moralnom nauku“, rekao je nadbiskup Kutleša te nadodao da je „današnje političko stanje puno složenije. Danas se gotovo u svim političkim strankama nalaze osobe koje se izjašnjavaju kao katolici, a spremni su svoju vjeru i moralna uvjerenja podrediti stranačkoj stezi i političkoj moći. Mnoge stranke također imaju dijelove svojih programa koji su u izravnom sukobu s katoličkim naukom. Zato i danas od Stepinca možemo naučiti kako moralni zakon i savjest staviti ispred stranačke lojalnosti i osobnih političkih i materijalnih interesa. Nesporno je da građanski poredak ima vlastitu sferu odgovornosti i autonomiju u odnosu na Crkvu. Ali kad odvojenost Crkve i države počne značiti isključivanje vjere iz javnog života, to ubrzo vodi prema odvajanju vlasti od morala i građana od njihove savjesti. To pak vodi politici bez odlučnosti i vizije koja je danas postala oznaka zapadnih demokracija.“
„Molimo Gospodina da nam udjeli pronicljivo srce i jasnu viziju kako bismo znali što nam je činiti i za što se valja zalagati. Neka nas očuva od zalaganja za ono što je već osuđeno na propast te nam daruje mudrost i razboritost, poput one koju je posjedovao bl. Alojzije Stepinac, da možemo ispravno prosuđivati znakove vremena i izazove u kojima živimo. Ovaj dar pripada onima koji znaju prepoznati dobro pa i u znacima patnje i prividnih neuspjeha. On živi u onima koji nikada ne gube nadu“, zaključio je nadbiskup Kutleša.
Nakon popričesne molitve nadbiskup Kutleša predvodio je molitvu za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca pred moćima Blaženika.
Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor bogoslova Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu pod ravnanjem mo. Dražena Kurilovčana i uz orguljsku pratnju mo. Nevena Kraljića.
(kta/ika)
