Formativno – molitveni susret za osobe koje razmišljaju o duhovnom pozivu održan je u četvrtak, 6. veljače, u sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru.
U prvom dijelu susreta, prigodni nagovor u salonu Sjemeništa održao je don Ante Dražina, rektor sjemeništa ‘Zmajević’ i predstojnik Povjerenstva za duhovna zvanja i ministrante Zadarske nadbiskupije.
Don Ante je rekao da je čovjek pozvan prepoznati što je Božja volja u njegovom životu i ostvariti je kao sadržaj i vrijednosti koje i sâmu osobu ispunjavaju. Naime, čovjek može biti zadovoljan u nekom zanimanju, zvanju, radeći neki posao koji mu može osigurati i više materijalnih sredstava, ali pritom, to što radi osobu ne mora ujedno ispunjavati i činiti ga iznutra zadovoljnim, upozorio je don Ante. „Kad se govori o pozivu, to što čovjek radi, živi, ispunjava srce čovjeka. Jer, dogodi se da ljudi nešto rade, nečim se bave, a nisu u tome sretni, ispunjeni. Posao kojeg obavljaju ne odgovara onome što ujedno ispunjava njihovo srce. Posao nekome može biti teret, nekad nas ono što radimo može frustrirati. S druge strane, neki posao može biti i težak, ali osobu ispunjava i neće joj biti teško raditi“, rekao je Dražina, istaknuvši da trebamo tražiti Boga u svom životu kako bismo bili i ostvareni, ispunjeni u onome čime se bavimo.
Naglasio je primjer sv. Franje Saleškog koji kaže da svatko traži svoj stalež, ali da je važno najprije naći svoju duhovnost. Naći svoju duhovnost je bît zvanja i vodi prema pronalaženju i ostvarenju zvanja. „Svaki stalež predstavlja ujedno i orijentaciju naše duhovnosti. Pozvani smo najprije tražiti duhovnost koja nas oblikuje, tako ćemo lakše doći do spoznaje i otkrivenja Božje volje za naš život“, rekao je don Ante, u kontekstu postojanja različitih duhovnosti i karizmi koje odgovaraju različitim profilima osoba.
Dražina je istaknuo važnost izvršavanja obaveza koje pripadaju pojedinom staležu. Upozorio je kako nije ispravna duhovnost i neprimjereno je ako udana, oženjena osoba dugo bivanje u molitvi ili crkvi, nekoj zajednici, pretpostavlja svom odnosu i obavezama prema supružniku i djeci. To je bijeg od izvršavanja primarnih obaveza i dužnosti koje supružnici trebaju iskazati jedno prema drugome i roditeljski prema djeci u svom temeljnom staležu.
Poziv se lakše pronalazi u sredini koja bi osobu ispunila. U tom kontekstu, rektor Dražina je naveo primjer održavanja susreta za ministrante ili ministriranja, koji neku osobu mogu privući u daljnjem razvoju duhovnog zvanja.
„Kad čovjek nađe svoj duhovni put, vidjet će u čemu osjeća smirenost, ispunjenje. Srce ga vuče prema nečemu i pritom osjeća mir kao u ničemu drugome i drugdje“, rekao je don Ante. Odluka se vodi kao ‘bitka’ između dva lûka, dvije krajnosti, a prevladat će dio kojega osoba više hrani, taj dio će više rasti. Naveo je primjer sv. Ignacije Lojolskog koji je, dok je bio ranjen, čitao romane. U jednom trenutku pronašao je knjigu i čitao životopis svetaca i Evanđelje. Čitajući to, rekao je da je prvi put u svom životu doživio ispunjeno srce, osjetio mir i radost, stanje i raspoloženje kakvo dotad nikad prije nije osjetio i doživio takvu zadivljenost nečim što je pročitao. Taj sadržaj odgovarao je potrebi njegove duše. „Ono što osobi donosi nemir, sukobe, znak je da to nije za tu osobu. Duh Sveti djeluje u miru, radosti, ispunjava srce mirom“, rekao je don Ante.
Kada čovjek osjeća zvanje, privlači ga ono što je Božje, npr. ministriranje, provoditi vrijeme u molitvi, crkvi. U početku razvoja zvanja, osoba možda i nije odmah svjesna da želi biti svećenik ili redovnica, ali privlači je taj način života. Osoba može živjeti izvana osobitosti poziva da i drugi to primijete, a sâma osoba u sebi u tom određenom trenutku, obično na početku, to i ne osjeća. Npr., može se dogoditi da dječak uđe u sjemenište, a na početku i ne bude svjestan niti izrazi da želi biti svećenik, ali privlači ga taj duh i način života u sjemeništu. To je klica zvanja koja se onda razvija i razlučuje se poziv. Na putu ostvarenja poziva postoji dio koji osobi ispunjava srce, mjesto gdje voli boraviti; to je kvasac koji može rasti.
Dražina je istaknuo i kako u razvoju duhovnog poziva, poziv nije samo nešto što pojedinac osjeća, nego se poziv razvija u odnosu sa Crkvom. Crkva prepoznaje zvanje u osobi koja izražava želju za svećeništvom. Crkva potvrđuje da je to potreba, da to nije nečiji osobni hir i da osoba može pristupiti kandidaturi za svete redove, rekao je rektor Dražina.
Nakon nagovora, susreti za osobe koje razmišljaju o duhovnom pozivu završe u molitvi i klanjanju pred Presvetim, da Isusova milost vodi i oblikuje osobu da prepozna u čemu Bog može ispuniti njeno srce. Sljedeći takav susret održava se u župi Slivnica u četvrtak, 6. ožujka s početkom u 17,30 sati.
Duhovni susret za osobe koje razmišljaju o duhovnom pozivu održavaju se jedanput mjesečno u Zadarskoj nadbiskupiji, a sastoje se od nagovora i molitve. Nakon toga mjesečnog susreta, osoba može ostati u kontaktu s rektorom Dražinom koji je na raspolaganju za pitanja, smjernice, podršku i osobni susret u daljnjem promišljanju i razlučivanju poziva pojedine osobe. Susret je završen molitvom don Ante i sudionika u kapeli sjemeništa pred Presvetim oltarskim sakramentom.
Ines Grbić
