Ivan Bosco rođen je u mjestu Castelnuovo d’Asti u Italiji 16. kolovoza 1815. u siromašnoj seljačkoj obitelji. Bez oca je ostao kao dvogodišnjak pa mu je majka Margherita Occhiena pružila solidan kršćanski i ljudski odgoj, a kako je imao dar dobrog pamćenja, bio inteligentan i s neslomljivom voljom, uskoro je postao uzor svojim vršnjacima i sumještanima.
Izrazio je želju postati svećenikom, ali je naišao na protivljenje rođaka. No, majka ga je podržala jer je u njemu već vidjela sigurne znakove poziva. Tad mu je rekla: „Siromašna sam se rodila, siromašno živjela i siromašna ću umrijeti. Kada bi želio postati svećenik kako bi se obogatio, nikada ti ne bih došla u posjet.“
Ivan je kao 20-godišnjak upisao studij i šest godina kasnije 5. lipnja 1841. zaređen je za svećenika. Ubrzo je u Torinu oko sebe počeo skupljati siromašne, napuštene i neuke dječake, pa je čak i mladiće po izlasku iz zatvora nagovarao da svoj život promijene na bolje.
Sve ih je dovodio ih je na molitvu, igru i obrok u obližnji samostan. Sve vrijeme dok im je pomagao tražio je način da im pomogne još više. Naposljetku je u kući Pinardi pronašao idealno mjesto na kojemu je oformio oratorij – mjesto nedjeljnih susreta djece koja su željela provesti dan u društvu, igrajući se i učeći.
Oratorij i don Bosco su nailazili na nerazumijevanje i u društvenim i u crkvenim krugovima. Ipak, vremenom su neki dječaci odlučili postati svećenici i tako je 1859. službeno formirana družba koja je uzela ime po Sv. Franji Saleškom – salezijanci.
Don Bosco je bio vrstan pedagog, uvjereni zagovornik preventivne metode prema kojoj je bolje pokušati spriječiti prijestup nego kažnjavati isti. Nastojao je djeci stvarati okruženje lišeno svega što bi moglo narušiti njihov skladan razvoj. „Prakticiranje preventivne metode, pisao je, u potpunosti se oslanja na riječi Sv. Pavla, koji kaže: ‘Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada i sve podnosi’“. Bio je i pisac kojega su mogli razumjeti i obični ljudi. Uvjeren u obrazovne potencijale tiska, upustio se u izdavačku djelatnost te je osnovao vlastite tiskare i grafičke škole.
Godine 1872. osnovao je i ženski red – kćeri Marije Pomoćnice i pri tome je pomoć pronašao u svetici Mariji Mazzarello.
Djeca kojima je bio učitelj su ga voljela i cijenila, ali on je svejedno imao protivnike u dobrom dijelu političara te antiklerikalaca koji nisu podnosili miješanje jednog svećenika u područja koja su držali isključivo svojima – škole, laboratorij, obrtništvo… Iako su mu podmetali prepreke, protivljenje političara i drugih neistomišljenika nije spriječilo don Bosca nastaviti djelovanje. Tako se u trenutku njegove smrti (31. siječnja 1888. u Torinu) njegovo djelo već bilo proteglo na neke europske i američke zemlje. Danas su salezijanci jedna od najbrojnijih redovničkih zajednica u svijetu.
Papa Pio XI. proglasio je don Bosca blaženim 2. lipnja 1929., a svetim 1. travnja 1934.
Sv. Ivan Bosco zaštitnik je pedagoga, mladih, studenata i izdavača. Njegovo ime – Ivan – hebrejskog je porijekla i znači Bog se smilovao, Božji dar.
KT
