Papinska zaklada Pomoć Crkvi u nevolji potaknula je vjernike da današnji dan posvete molitvi kao odgovor na nevidljivu krizu u Mjanmaru koja uništava stanovništvo. Četiri godine nakon državnoga udara 2021. godine, kojim je vojska vraćena na vlast, u zemlji traje građanski rat, izvijestio je u subotu 1. veljače Vatican News, prenosi IKA.
Mjanmar, zemlja uništena nasiljem, na koji s velikom zabrinutošću gleda Papinska zaklada Pomoć Crkvi u nevolji koja je odredila da današnji dan, 1. veljače, bude opći dan molitve za mir u toj zemlji. Dobročinitelji i suradnici zaklade izmjenjuju se u molitvi, kako bi se omogućilo kontinuirano sudjelovanje tijekom 24 sata.
Duboko smo dirnuti situacijom u Mjanmaru – rekla je Regina Lynch, izvršna predsjednica Zaklade Pomoć Crkvi u nevolji International. Naša braća i sestre – kazala je – pate zbog bombardiranja, gladi, nedostatka struje i sredstava. Svećenici i redovnici često moraju danima putovati do najudaljenijih župa, prolazeći kroz opasne situacije, ali unatoč svemu nastavljaju obavljati svoj posao.
Točno četiri godine nakon državnog udara kojim je svrgnuta Aung San Suu Kyi, Australija, Kanada, Europska unija, Južna Koreja, Novi Zeland, Norveška, Švicarska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države pozivaju vojnu huntu na vlasti u zemlji da prekine nasilje nad civilima i pokrene uključiv dijalog u svrhu demokratske tranzicije. U zemlji je, osim toga, od državnog udara 2021., sedmi put produženo izvanredno stanje.
Kriza u Mjanmaru je sve gora, i na društvenoj i na gospodarskoj razini, kao i što se tiče rata – rekao je pak veleposlanik Europske unije u Yangonu Ranieri Sabatucci, u intervjuu za vatikanske medije, osvrćući se na stanje u toj zemlji četiri godine nakon državnog udara 1. veljače 2021.
Sukob se između vladajuće hunte i pobunjeničkih skupina proširio – objasnio je diplomat – vojska je izgubila mnogo teritorija na sjeveroistoku, ali još više u Rakhineu, na zapadu. Sukob je raširen praktički u gotovo cijelom Mjanmaru osim u tri glavna grada u središtu. Gospodarstvo trpi u cijeloj zemlji; u brojnim područjima vlada prehrambena kriza i sada već više od polovice stanovništva živi ispod granice siromaštva. Mnogi ljudi napuštaju Mjanmar kako bi potražili posao i prilike u susjednim zemljama, gdje često ima posla i mogućnosti, ali u uvjetima iskorištavanja – napomenuo je veleposlanik.
Prošloga je tjedna uz posredovanje Kine objavljeno primirje u sjeveroistočnim državama iscrpljenima sukobima. Recimo da su Kinezi – objasnio je veleposlanik Sabatucci – odlučili da im je u interesu stabilizirati Mjanmar jer imaju važne interese koje žele zaštititi. Stoga pokušavaju pratiti vojne vlasti u procesu dijaloga s najbližim pobunjeničkim skupinama primoravajući ih da uđu u mirovne pregovore. I postupno bi željeli proširiti te kontakte na druge skupine. To je strategija koja bi trenutno mogla funkcionirati, ali s druge strane osnovni problemi nisu riješeni: vojska još uvijek namjerava povratiti teritorije koje je izgubila, ali skupina ih nije voljna vratiti. Zbog toga se stvorila nejasna situacija u nekim urbanim središtima na sjeveroistoku, posebno u državi Shan gdje je vojska u zamjenu tražila ponovno preuzimanje glavnoga središta Lashia, ali etnička skupina ne namjerava to prihvatiti. Zato su odgodili raspravu o toj točki za šest mjeseci te smo suočeni s vrlo krhkim primirjem.
Kina, osim toga, podupire izbore do kraja 2025., iako oni – prema riječima veleposlanika Europske unije – neće biti osobito vjerodostojni ili reprezentativni. Vojne vlasti – objasnio je – ne kontroliraju velike dijelove zemlje, tako da se na više od 60 posto teritorija glasanje ne može provesti. K tomu, stranka koja je uvijek pobjeđivala na izborima ne može sudjelovati. Peking međutim cilja na taj proces stabilizacije, dok mi kao Europska unija i zapadni partneri ne smatramo da je to rješenje koje će dovesti do stvarnoga pomirenja.
Odgovarajući potom na pitanje o diplomatskom djelovanju Europske unije i sankcijama protiv burmanske hunte, veleposlanik je kazao da Europska unija nema veliki utjecaj u toj zemlji, ali – kako je rekao – pokušavamo iskoristiti ono što imamo. Sankcijama se ne namjerava prisiliti vojsku da preispita svoje stavove, nego su one znak našega nezadovoljstva.
Unatoč svemu Europska unija održava aktivan trgovinski protokol koji dopušta, primjerice, izvoz tekstilne industrije, kako bi burmansko stanovništvo moglo nastaviti raditi. Otkazivanje tog protokola značilo bi baciti na koljena najugroženije slojeve stanovništva. Istovremeno nastojimo promicati prava radnika. Europska unija dodjeljuje također humanitarnu pomoć za više od 50 posto stanovništva koje živi u ekstremnom siromaštvu i za 3,5 milijuna interno raseljenih osoba koje su ostale bez ičega.
Papa Franjo u svojim apelima ne propušta spomenuti Mjanmar, a posebnu pažnju pokazuje prema manjinama, od one kršćanske do etničke skupine Rohingya. Prema riječima veleposlanika Sabatuccija, pozornost Svetoga Oca prema Mjanmaru vrlo je važan znak. Valja reći – napomenuo je veleposlanik – da je sadašnja kriza veća i intenzivnija od prethodne. Nema favorizirane etničke skupine i pobuna protiv vojske sada je u cijelom Mjanmaru. Manjine su, paradoksalno, spremnije za suočavanje s krizama jer to čine već 70 godina. Još je jedan paradoks taj da vojska naoružava Rohingye kako bi stvorila još veći kaos primoravajući ih da se bore s budističkim stanovništvom države Rakhine. Drama te manjine, koja je masovno pobjegla 2017. godine, s milijun izbjeglica u Bangladešu, danas se nastavlja na drugačiji način: to je vrlo opasna situacija, u kojoj se naoružavaju očajni ljudi kako bi opravdali kaos – primijetio je veleposlanik Sabatucci. (kta/ika)
