Poreč – Katedrala, 30. siječnja 2025.
Porečki i Pulski biskup Ivan Štironja u četvrtak 30. siječnja 2025., u Porečkoj katedrali, predvodio je svetu Misu prigodom 30. obljetnice smrti biskupa Dragutina Nežića. Uz biskupa koncelebrirali su generalni vikar prečasni Rikardo Lekaj, katedralni župnik vlč. Mladen Pranjić, katedralni župni vikar vlč. Tobija Matijević i vlč. Dragutin Petrović.
Biskup je na početku propovjedi napomenuo kako se u mjesecu siječnju Crkva i hrvatski narod Istre sjeća dvojice svojih posebnih velikana, dvojice pastira: biskupa Jurja Dobrile, čiju smo godišnjicu smrti obilježili 13. siječnja, a koji je svojim životom i djelom obilježio 19. stoljeće (1812. – 1882.); te biskupa Dragutina Nežića, koji je obilježio 20. stoljeće (1908. – 1895.).
Isto tako biskup je primijetio kako u mjesecu siječnju Crkva u Istri se također sjeća jedanaestorice svećenika među kojima su i dvojica braće Milovana, rođene braće našega biskupa u miru (vlč. Miroslav + 17. 1. 2004. i vlč. Marijan, + 18. 1. 2018.).
Iz lokalne Povijesti biskup je podsjetio okupljene kako je Crkva u Istri postala jedinstvena crkvena pokrajina, pod naslovom Porečka i Pulska biskupija, 17. listopada 1977. objavljenom bulom „Prioribus saeculi“ pape Pavla VI., koja je stupila na snagu 8. siječnja 1978. godine. Tim je aktom Porečka i Pulska biskupija ušla u sastav Riječko-senjske metropolije, koja se od 2000. naziva Riječkom a uz Porečku i Pulsku biskupiju pripadaju joj Krčka i Gospićko-senjska biskupija.
Ovom prigodom biskup Ivan je naglasio kako na godišnjicu smrti biskupa Nežića, koji je preminuo na današnji dan 30. siječnja 1995. godine, Bogu zahvaljujemo za sve naše pastire, svećenike i biskupe, što zapravo činimo u svakoj svetoj Misi, toj presvetoj Gozbi Jaganjčevoj koja nadilazi nakane svih ljudi, vapaje i zahvale cijelog svijeta. Sveta Misa nije neka privatna molitva samo onoga koji je zaželi i naruči nego je sveta Misa nekrvna žrtva Krista Gospodina za spasenje sviju. Biskup je naglasio kako Bogu zahvaljujemo za biskupa Dragutina i za sve ono što je kao pastir, učinio za svoje stado na vjerskom, duhovnom, kulturnom i opće društvenom polju.
Oslanjajući se na Misna čitanja biskup Ivan Štironja je istaknuo kako poslanica Hebrejima poziva da u punini vjere čuvamo nepokolebljivu nadu te pazimo jedni na druge i međusobno si pomažemo rasti u ljubavi (usp. Heb 10,19-25).
Biskup Nežić, kao dobar pastir i čovjek vjere nikad nije gubio nadu. Nesebičnim zalaganjem i svjedočanstvom života živio je i širio evanđeosku ljubav u našoj Istri. Bog i ljubav prema Bogu bila je na prvom mjestu, žrtvujući svoje vrijeme i znanje za dobro Crkve i svih ljudi dobre volje.
Biskup Ivan Štironja naglasio je iz Markova evanđelja (4,21-25) da se svjetiljka ne stavlja pod sud ili pod postelju nego da se stavi na svijećnjak da svima svijetli.
Biskup Nežić je bio istinsko svjetlo koje je svima svijetlilo. Bio je istinski svjetionik koji se nije skrivao pred bilo kakvim izazovima i poteškoćama svoga vremena, pred navalama raznih bura i oluja nego je beskompromisno i hrabro, kao Kristov apostol utirao putove sljedeći Krista svoga učitelja koji je Put, Istina i Život. Bio je svjestan da je Bog dao čovjeku svjetlo razuma za spoznavanje stvarnosti i istine, kao i svjetlo vjere da može svijet i ljude oko sebe gledati Božjim očima. Nadprosječnim intelektualnim darovima prepoznavao je misterije i otajstva po kojima se Bog objavio čovjeku i pozvao ga da bude glasnik i navjestitelj svjetla braći i sestrama i pomaže im da to svjetlo Božje ne stave pod posudu srama i straha nego da ga neumorno i neustrašivo svjedoče, žive i drugima naviještaju put spasenja.
Na kraju propovjedi biskup Ivan je naglasio da dok sjećamo života i djela biskupa Dragutina, molimo Gospodina da svi mi koji smo po krštenju primili svjetlo vjere to svjetlo neustrašivo i beskompromisno naviještamo i ravnamo svoj život kako nas poziva Krist Gospodin.
Nakon svete Mise biskup, koncelebranti i prisutni vjernici uputili su se u sakristiju katedrale, gdje su na grobnici biskupa Dragutina molili za pokojnika i još jednom zahvalili Bogu za sva dobra koja je dao Istarskoj Crkvi.
