U ponedjeljak, 29. siječnja 2024. u grobnici zajednice Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb na groblju u Ivancu pokraj Varaždina sahranjena je članica ove Družbe s. Dominika Santro koju je Gospodar života i smrti pridružio zboru otkupljenih i čiji se život tiho ugasio u samostanu u Ivanečkom Vrhovcu, 27. siječnja 2024., u 84. godini života i 63. redovništva. Sestra Dominika, krsnim imenomFinka Santrorođena je, 15. ožujka 1940. u mjestu Kukavice, općina Kupres u Bosni i Hercegovini, od oca Joze i majke Janje rođene Lozančić, a krštena u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u mjestu Otinovci u župi Svete Obitelji Kupres, 17. ožujka 1940., objavile su sestre Klanjateljice Krvi Kristove.
Sprovodne obrede 29. siječnja 2024. predvodio je vlč. Krunoslav Sajko, župni vikar u Ivancu. Pokojnu sestru Dominiku ispratile su sestre Klanjateljice njezine zajednice u Ivanečkom Vrhovcu, predvođene poglavaricom s. Emanuelom Škarica, i dvadesetak sestara iz drugih zajednica. Brat Božo, šogorice, brojni nećaci i nećakinje i druga rodbina svojom su nazočnošću i molitvom očitovali svoju bliskost, ljubav i poštovanjem prema s. Dominiki.
Svetu misu zadušnicu za pokojnu s. Dominiku u samostanskoj kapelici u Ivanečkom Vrhovcu predvodio je vlč. Stjepan Šoštarić, samostanski duhovnik sestara, uz koncelebraciju vlč. Krunoslava.
Na završetku Svete mise zadušnice s. Zdravka Leutar, regionalna poglavarica, dirljivim se riječima prisjetila svjedočkog življenja s. Dominike, izrazila sućut nazočnoj rodbini i zahvalila svima na sudjelovanju u ispraćaju na posljednji počinak.
Klanjateljice Krvi Kristove Regije Zagreb o svojoj pokojnoj sestri napisale su sljedeće:
Sestra Dominika odrasla je u dobroj kršćanskoj obitelji uz brata blizanca Božu, sestru i još tri brata. Roditelji su imali devetoro djece, troje ih je umrlo u ranoj dječjoj dobi, a dvije kćeri i četiri sina proživjeli su svoj životni vijek ovdje na zemlji. Iz rodnog su Kupresa njezin otac i dvojica braće s obiteljima preselili u mjesto Mahovljani, općina Laktaši kod Banja Luke. Tako je s. Dominika sa svojim bratom, nekoliko mjeseci nakon rođenja, u ljeto 1940. iz Kupresa donesena u Mahovljane. Tu su njen otac i njegova dva brata s obiteljima živjeli u zajednici sve do 1953. godine, kada su se tri obitelji podjelile.
U zajednicu Klanjateljica Krvi Kristove s. Dominika je ušla 27. srpnja 1957. U Zagrebu je završila srednju tekstilnu školu, zanimanje konfekcijski krojač. Redovničku formaciju nastavlja ulaskom u novicijat 15. kolovoza 1960., godinu dana kasnije položila je prve zavjete, a 15. kolovoza 1966. doživotne. Tijekom gotovo 63 godine redovničkog života svoju posvetu Bogu živjela je obavljajući razne poslove u našim zajednicama i župama. Nakon prvih zavjeta u Zagrebu je (1961.-1962.) pohađala Katehetski tečaj. Zatim je godinu dana djelovala na župi u Bjelovaru. Potom je premještena u Novu Topolu (1963.-1974.) gdje se bavila šivanjem, bila poglavarica velike zajednice i brinula za starije i bolesne sestre. Sljedeću godinu dana (1974.-1975.) djelovala je na župi u Topuskom, a zatim je tri godine u Novom Slankamenu (1975.-1978.) bila poglavarica zajednice i bavila se šivanjem. Ponovno dolazi u Zagreb – Miramarska (1978.-1983.) za poglavaricu zajednice. U Karlovcu – u Radićevoj (1983.-1991.) također je šivala.
Godine 1991. ponovno se vraća u Novu Topolu za poglavaricu zajednice gdje je zajedno sa sestrama proživjela strah i neizvjesnost rata, maltretiranja i progonstvo. Dvije godine (1995.-1997.) bila je poglavarica nove zajednice u Ivanečkom Vrhovcu, gdje su smještene starije sestre nakon istjerivanja iz naših samostana u Bosanskom Aleksandrovcu i Novoj Topoli. Zatim je dvije godine (1997.-1999.) provela u Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci radeći na porti i druge kućanske poslove. Od 1999.-2011. u župi Svete Obitelji u Slavonskom Brodu vršila je službu sakristanke i ostalih poslova u domaćinstvu. U novoj kući u Karlovcu (2011.-2014.) služila je kao kuharica i pomagala u radionici crkvenog ruha. Od 2014.-2022. živjela je u zajednici u Novoj Gradišci šivajući i radeći kućanske poslove, a jedno vrijeme je bila poglavarica zajednice.
Tijekom epidemije Covida-19, koji je teško preboljela, počele su osjetno slabjeti njezine fizičke snage te je u ljeto 2022. godine prešla u zajednicu u Ivanečkom Vrhovcu gdje je vršila svoje poslanje zagovorne molitve i prinošenja patnje.
Gdje god i što god je radila, povjereni posao je obavljala odgovorno i savjesno s puno taktičnosti i finoće prema svakome. Malo je govorila riječima, ali djelima je ostavila pečat svoje prisutnosti. Istinski se zanimala za druge i našla načina biti im blizu. Znala je reći: Bit će što će biti, a to bi značilo: Budi volja Božja! Vedro i požrtvovno služila je sestrama, Božjemu narodu i svećenicima. Svugdje je bila voljena i poštovana.
U mnogim zajednicama dugi niz godina s. Dominika je bila poglavarica, uvijek smirena, blaga kao prava majka, sestra i prijateljica. Bila nam je uzor u zajedničkom življenju. Njegovala je svoj duhovni i molitveni život. Križ Kristov joj je uvijek bio nadahnuće da mu služi u svako vrijeme i u svim životnim izazovima. Puna vjere i predanja u volju Božju, što je bio izvor njezine otpornosti u životu, usmjeravala je i dragog bližnjeg i mnogim obiteljima pomagala nositi se sa životnim poteškoćama. Iako je njezino služenje naizgled bilo usmjereno na zajednicu i sestre, u duši je bila velika pastoralka i pronalazila prilike u svakodnevnici u Isusovu duhu pomagati siromasima, samohranim majkama, vojnicima, roditeljima i svima koje je Gospodin stavljao na njezin životni put. Bila je osoba koja je ulijevala povjerenje i uvijek je imala „uho za čuti“ i podržati drugoga.
Govoreći o svojim uspomenama na s. Dominiku jedna od sestara zajednice citirala je sljedeći tekst: „Najviše je promjena u svijetu nastalo pod utjecajem ljudi koji nikoga nisu željeli promijeniti već su samo bili putokaz svojim ponašanjem, druge oduševili i promijenili im način života.“ Takva je bila naša s. Dominika. I kad je onemoćala i bila potpuno ovisna o tuđoj pomoći, slabo je komunicirala i jedina riječ koju je izgovarala za svaku i najmanju uslugu bila je riječ HVALA. Zahvaljujemo Bogu za dar života s. Dominike koji je proživjela u jednostavnosti i vjernosti. Neka joj Gospodin udijeli vječni mir i radost u nebu. (kta)
