Osoblje CNA, 29. siječnja 2024. / 17:50
Teroristi su upali u katoličku crkvu tijekom nedjeljne mise u Istanbulu u Turskoj usmrtivši jednu osobu hicem u glavu. Od tada je takozvana Islamska država preuzeo odgovornost za napad, koji se prema mjesnom biskupu dogodio za vrijeme posvete.
Napad, koji se otprilike poklopio s prvom godišnjicom snažan potres koji je ubio tisuće ljudi u Turskoj i Siriji 2023., postavlja pitanja je li danas opasno biti kršćanin u Turskoj i koliko je ta 99%-tna muslimanska zemlja gostoljubiva prema drugim vjerama.
Unatoč odredbama o vjerskim slobodama koje na papiru postoje u Turskoj, turski kršćani različitih denominacija danas pate pod teretom vladine birokracije, kao i pod pritiskom društva. Komisija Sjedinjenih Država za međunarodne vjerske slobode (USCIRF) kaže Tursko društvo posljednjih godina bilježi “značajan porast incidenata vandalizma i društvenog nasilja nad vjerskim manjinama”.
“Vlada se također nastavlja neopravdano miješati u unutarnje stvari vjerskih zajednica. Vjerske manjine u Turskoj izrazile su zabrinutost da vladina retorika i politika pridonose sve neprijateljskijem okruženju i implicitno potiču djela društvene agresije i nasilja”, kaže USCIRF.
U Turskoj živi između 12.000 i 16.000 Židova, nekoliko tisuća ljudi raznih drugih vjera i nekoliko stotina tisuća kršćana. Oko 25.000 njih su rimokatolici, mnogi od njih su migranti iz Afrike i s Filipina, prema izvješću američkog State Departmenta iz 2022.
Za razliku od nekih drugih većinski muslimanskih zemalja, turski ustav definira zemlju kao sekularnu državu. On osigurava slobodu savjesti, vjerskog uvjerenja, uvjerenja, izražavanja i bogoslužja i zabranjuje diskriminaciju na vjerskoj osnovi, prema američki State Department. Međutim, Turska je jedna od 95 zemalja svijeta koja kriminalizira bogohuljenjeu ovom slučaju protiv islama, zaprijećena je kazna zatvora od šest mjeseci do jedne godine.
Prema zagovaračkoj skupini Otvorena vrata, snažna prisutnost vjerskog nacionalizma i naglasak na islamskim vrijednostima od strane vlade u Turskoj stvara pritisak na vjernike drugih vjera. Vlada također vodi popis priznatih religija te registrira i bilježi vjersku pripadnost ljudi na elektroničkom čipu na osobnim iskaznicama. Iako je kršćanstvo široko priznato, vlada ne priznaje armenske apostolske pravoslavne kršćane i grčke pravoslavne kršćane, kao ni Židove.
“Na kršćane se gleda kao na negativan zapadni utjecaj, a oni koji odluče slijediti Isusa – bilo iz islama ili sekularizma – mogu se suočiti s pritiskom svojih obitelji i zajednica da se odreknu svoje vjere”, izvijestili su Open Doors.
Prema skupini U obranu kršćana (IDC), vjerske skupine različitih vjeroispovijesti suočavaju se s ograničenjima svojih prava posjedovanja i održavanja imovine, školovanja svećenstva i pružanja vjerskog obrazovanja. Konkretno, turska vlada nastavlja se miješati u administraciju Svetog sinoda Grčke pravoslavne crkve, kao iu Armenski patrijarhat, uključujući odabir vodstva, kaže IDC.
Pod predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom, mnogi aspekti turskog društva su povećali svoje favoriziranje islama na štetu drugih vjerskih zajednica. U značajnom potezu 2020. Erdoğan je katedralu Aja Sofija — nekadašnji muzej — i još jednu povijesnu kršćansku crkvu u Istanbulu ponovno pretvorio u džamije.
Protestantske kongregacije prijavile su birokratske poteškoće pod vladom. State Department izvješćuje da je Svjetski evanđeoski savez nastavio izražavati zabrinutost zbog situacije evanđeoskih kršćana u zemlji, uključujući članove koji su podvrgnuti deportacijama i zabranama ponovnog ulaska. Izvješća pokazuju da je vlada protjerala 60 ili više stranih kršćanskih misionara i njihovih obitelji iz zemlje od 2020. godine.
Prema Open Doorsu, neprijateljstvo prema kršćanima posebno je akutno u područjima u unutrašnjosti, gdje su stavovi tipično konzervativni i islamski. Većina netradicionalnih kršćanskih zajednica, poput baptističkih, evanđeoskih i pentekostnih kongregacija, žive u gradovima na zapadnoj obali, poput Istanbula, koji su liberalnije i sekularnije prirode, kaže skupina.
Status Turske kao mjesta gdje je teško biti kršćanin ima duge korijene, unatoč tome što je ta zemlja jedno od izvornih mjesta gdje je kršćanstvo cvjetalo.
Godine 1915., u onome što je postalo poznato kao armenski genocid, osmanske su vlasti počele uhićivati armenske intelektualce i vođe u Carigradu. Carstvo je započelo kampanju masovnog raseljavanja Amerikanaca i drugih manjina, uključujući grčke, sirijske i kaldejske kršćane. Raseljavanje je uključivalo razdvajanje obitelji, marševe smrti, izgladnjivanje i druga zlostavljanja kojima je većinom kršćansko armensko stanovništvo carstva. Procjenjuje se da je u genocidu, koji Turska ima, stradalo oko 1,5 milijuna Armenaca dugo poricano da se ikada dogodilo.
Jonah McKeown je pisac i producent podcasta za Catholic News Agency. Magistrirao je na Fakultetu novinarstva Sveučilišta Missouri i radio je kao pisac, producent za javni radio i kao snimatelj. Nalazi se u St. Louisu.
