Prvoga dana ovogodišnje Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, 18. siječnja u zagrebačkoj evangeličkoj crkvi održano je središnje gradsko ekumensko molitveno slavlje na kojem su uz domaćine Evangeličke Crkve sudjelovali predstavnici Katoličke Crkve na čelu s povjerenikom za ekumenizam Zagrebačke nadbiskupije Marjanom Franjčićem, te predstavnici Srpske pravoslavne Crkve, Makedonske pravoslavne Crkve – Ohridske arhiepiskopije, Reformirane kršćanske kalvinističke Crkve i Baptističke Crkve. Na molitvi je sudjelovao i požeški biskup emeritus Antun Škvorčević, dugogodišnji ekumenski djelatnik. Slavlje je predvodio župnik zagrebačke Evangeličke crkvene općine Moran Rajković a homiliju je održao biskup Evangeličke Crkve Branko Berić. Predstavnici spomenutih Crkava izrekli su svoje pozdrave i molitvu a nakon toga prisutnima se obratio biskup Škvorčević, čiji govor prenosimo u cijelosti:
„Poštovana i draga braćo i sestre,
cijenjeni molitelji za jedinstvo kršćana!
S posebnim osjećajima radosti od srca pozdravljam sve sudionike ovogodišnjeg središnjeg zagrebačkog molitvenog slavlja prigodom Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, okupljene u evangeličkoj crkvi iz različitih kršćanskih zajednica. Želio bih izraziti osobito poštovanje biskupu Evangeličke Crkve u Hrvatskoj, gospodinu Branku Beriću, te predvoditelju slavlja župniku Evangeličke crkvene općine u Zagrebu Moranu Rajkoviću, domaćinima ovog susreta kao i svim drugim članovima evangeličke zajednice.
Sjećanjem sam večeras u vremenu prije četrdeset godina, kad smo 1984. u pripravi za Nacionalni euharistijski kongres na završetku devetogodišnje proslave „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“ nastojali proširiti svoje katoličko vjerničko zajedništvo i na drugu kršćansku braću i sestre te smo navedene godine tijekom Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana odlučili na postajni način posjetiti različite kršćanske zajednice u Zagrebu i biti prisutni na njihovim molitvama. Dogovor o tako važnom koraku započeo je kod evangelika s tadašnjim seniorom a potom biskupom dr. Vladimirom Deutschom, koji je svesrdno podržao našu inicijativu, zauzimajući se da ne budemo samo prisutni na molitvi u evangeličkoj crkvi, nego u njoj i sudjelujemo. Od početka je uz njega bio i župnik Andreas Lukša te dr. Josip Horak iz Baptističke Crkve. Prihvatile su to i druge kršćanske zajednice te su molitvena okupljanja postala sastavni dio ekumenske kulture susretanja u Zagrebu tijekom idućih četrdeset godina, na kojima je redovito sudjelovao i zagrebački pomoćni biskup Đuro Kokša kad je postao predsjednik Vijeća za ekumenizam i dijalog.
Biskup Deutsch bio je prvi podupiratelj, suradnik a nerijetko i inicijator svih naših ekumenskih nastojanja. Osobito bih istaknuo kako u vrijeme Domovinskog rata, zaslugom biskupa Deutscha, ne samo da molitva za jedinstvo kršćana nije u Zagrebu prestala, nego se on u ekumenskim europskim i svjetskim tijelima zauzimao za istinu o ratnim stradanjima u Hrvatskoj, i na taj način dao nemali doprinos obrani hrvatske slobode. Želio bih ovom prigodom biskupu Deutschu izraziti sasvim posebnu zahvalnost za zajedništvo koje je promicao među kršćanima na zemlji, uz molitvu da u vječnosti bude dionik zajedništva, omogućena Isusovim križem i uskrsnućem.
Dragocjeno je navedeno četrdesetgodišnje duhovno iskustvo! Između ostalog postupno smo rasli u svijesti kako Isusa Krista ne možemo svesti na našu konfesionalnu pripadnost, nego da se onoliko koliko živimo vjernost svome jednom i jedinom Gospodinu, raspetom i uskrslom, otvaramo jedni drugima, obogaćujemo različitostima, ostvarujemo jedinstvo s drugima i drugačijima. U svijetu razdiranu mnoštvom centrifugalnih silnica duboko smo se osvjedočili kako je Duh Isusa Krista centripetalna snaga koja nas okuplja u jedno i ne dopušta da ni mi niti cjelokupna stvorena stvarnost završi u rasulu.
Stoga bih želio i danas zajedno sa svima vama ispovjediti na ovom slavlju Isusa Krista Gospodinom, posvjedočiti mu opredjeljenje cjelovite i vjerne pripadnosti u njegovoj Crkvi. Valja nam s Martom iz evanđelja obnoviti se u istini da ondje gdje je prisutan Isus, nema umiranja: „Gospodine, da si bio ovdje, ne bi bio umro moj brat!“ Umiranja u našim međusobnim odnosima, među crkvama i crkvenim zajednicama događaju se onda kad je među nama odsutan Isus Krist životvornom snagom Duha Svetoga, kojom je pobijedio smrt za nas, postao naše uskrsnuće. Na pitanje koje je Isus postavio Marti u evanđelju, izabrano za misao vodilju ovogodišnje Molitvene osmine: ‘Vjeruješ li ovo’, odgovorimo mu zajedno s njome: ‘Da, Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji je došao na svijet’. I ova nas Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana potiče da nam svakodnevno u srcu i na ustima bude molitveni vapaj kojim završava Novi zavjet i cijelo Sveto pismo: ‘Dođi, Gospodine, Isuse! – Maranatha!’“
