Kardinal Bozanić predvodio misu bdjenja svetkovine Božića

Zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić predvodio je na Badnjak, u nedjelju 24. prosinca, misu bdjenja svetkovine Božića u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca na zagrebačkom Kaptolu. Koncelebrirali su rektor katedrale i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Zlatko Koren, kanonik mons. Josip Baloban te kardinalov tajnik vlč. Marko Vuković.

Kardinal Bozanić u homiliji je istaknuo kako nam otajstvo Božića pomaže shvatiti “tko je Bog i tko je čovjek. Na Božić nam Crkva slaveći liturgijska otajstva očituje Božju slavu što nam se objavila u rođenju Isusa Krista, Božjega Sina. Ovom božićnom misom bdjenja, ili prvom Večernjom Božića, započinje božićno vrijeme, a završava advent, odnosno došašće. Svrha je adventa da nas dovede do božićnih jaslica, da nas dovede Isusu rođenom u Betlehemu. Ako se advent produžava u našim srcima i u slavljima, ako on neprestano traje, znak je da se ne dolazi do Isusa, da se ne dolazi do božićnog svjetla.”

Tumačeći naviješteno evanđelje Kardinal je kazao kako nam ono donosi “povijesni okvir događaja Isusova rođenja, naslovljen Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. To može izgledati kao pomalo dosadno nizanje hebrejskih imena, međutim evanđeoska je poruka puno dublja. Naglašena je Isusova ukorijenjenost u ljudsku povijest. Isus je, prihvaćajući ljudsku narav, postao dionikom ljudske sudbine, preuzeo je na sebe konkretnu baštinu svog naroda. Evanđelje nam na dirljivi način govori o Isusovoj biološkoj povezanosti sa svojim precima.”

“Bog ulazi u povijest svoga naroda i svake ljudske osobe jer nas ljubi, bez obzira kakvi smo”, poručio je kardinal Bozanić i dodao: “On nam dolazi jer nas želi spasiti, otkupiti. On dolazi da nas oslobodi tereta koji nas pritišću, da nam oprosti grijehe i propuste.”

Kardinal je istaknuo ulogu sv. Josipa, kazavši kako je on bio “duboko uznemiren Marijinom trudnoćom. On ljubi Mariju, svoju zaručnicu. Zna da dijete što ga Marija nosi pod srcem nije njegovo, ali jednako tako sluti da ga Marija nije mogla prevariti. Budući da je bio muž pravedan, nije Mariju htio izvrgnuti sramoti, nego smišljaše kako da je potajice otpusti. Mladom zaručniku Josipu nije bilo nimalo lako. Vjerojatno tada nije imao više od dvadeset godina, jer je to bila dobna granica za brak u to vrijeme. U tom trenutku ulazi na scenu Bog preko svoga anđela koji mu se u snu ukaza i poruči: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (Mt 1, 20-21).”

“Josip je poput Marije učinio što mu je rekao anđeo”, naglasio je kardinal Bozanić i nastavio: “Potpuno je Božjem naumu podredio svoju volju. Ali Josipu je anđeo navijestio i drugi zadatak: Ti ćeš mu nadjenuti ime Isus, poručio je anđeo. Za Josipa, kao i za svakoga oca, ova jednostavna rečenica nosi temeljnu poruku: treba biti prisutan, prihvatiti dijete, svjedočiti opstojnost djeteta, nadjenuti mu ime, i zajedno s majkom brinuti se da dijete odraste. Isus će zapravo biti prepoznat kao sin Josipa iz Nazareta; Josipa sina Davidova, sina Abrahamova. Sve će to omogućiti Isusu da izvrši svoje poslanje: spasiti svoj narod.”

Kardinal Bozanić homiliju je zaključio riječima: “Dragi vjernici, neka nam betlehemsko Dijete pomogne shvatiti kako se staviti na raspolaganje volji Božjoj u svakidašnjem životu, poput Marije i Josipa. Isus je sav svoj život stavio u službu Očeve volje. I od nas se traži da iz dana u dan i mi sve više u svakidašnjem životu tražimo Božju volju, znajući da nam Bog donosi život, radost i spasenje. Isus se rodio u Betlehemu jer su Marija i Josip odustali od svoga nauma i ponizno i s pouzdanjem sav svoj život podložili Božjoj volji. Bogu su se dali na raspolaganje. Neka tako bude i nama i tada će biti doista velika radost, jer će se Isus moći roditi i danas.”

Misno slavlje pjesmom je animirao Zagrebački katedralni mješoviti zbor.