Misno slavlje u spomen na 447. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko, te slavnu pogibelj branitelja ove utvrde 1578. godine, održano je u nedjelju 12. siječnja u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom. Misu je predvodio srijemski biskup Fabijan Svalina u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, biskupskim vikarom Markom Cvitkušićem, domaćim župnikom Darijom Stankovićem i policijskim kapelanom Ivom Borićem.
Uz brojne hodočasnike pristigle iz cijele Hrvatske slavlju su nazočili i predstavnici državnih, županijskih, gradskih i općinskih vlasti, kao i predstavnici policije, vojske te brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata kao i raznih povijesnih udruga. Ovogodišnje slavlje, svojim pjevanjem, posebno je uveličala Policijska klapa sv. Mihovil.
Na početku slavlja sve okupljene, a posebno biskupa Svalinu, pozdravio je biskup Košić, zahvalivši mu na dolasku ali i na svemu što je, kao ravnatelj Hrvatskog Caritasa, učinio za ovaj kraj nakon potresa.
U homiliji, biskup Svalina povezao je ovu nedjelju Krštenja Gospodinova s našim krštenjem i snagom krsne milosti, po kojoj su branitelji Gvozdanskog položili svoje živote. „Blagdanom Isusova krštenja slavimo i svoje krštenje. Posinovljeni smo, postali smo djeca Božja, što znači da, kršteni Duhom Svetim, trebamo činiti djela Božja. Kao takvi, trebamo biti znak novog – unutarnjeg preobraženja ljudskog srca da po našem svjedočenju mijenjamo sve na dobro jer samo po dobroti koje govori srcem možemo biti slični Isusu Kristu. Isus, pomazan Duhom Svetim, podsjeća nas na našu krsnu milost i opečaćenost Duhom. Ovim činom Isus je spreman na skromno mesijansko djelovanje te nas potiče da i mi svoje kršćansko zvanje vršimo u svagdašnjim ljudskim i vjerničkim dužnostima. Tako naše krštenje raste u Kristovu životu, u slušanju njegov riječi, a razgorijeva u uzornom kršćanskom i duhovnom životu. Naše krštenje ima dušu u bratskoj ljubavi što je Isus tako jasno naglasio, da ostanemo u njegovoj ljubavi i da ljubimo jedni druge“, poručio je biskup dodavši kako su upravo branitelji Gvozdanskog posvjedočili svoju kršćansku pripadnost koja snagu ima u krsnoj milosti i koja se očitovala u hrabrosti, predanosti i nadasve ljubavi za obitelj i za svoj dom.
Podsjetio je i na okolnosti u kojima su branitelji ovog povijesnog mjesta položili svoje živote 13. siječnja 1578. godine kada su, nakon višemjesečne opsade, osmanske snage krenule u juriš na grad. „S druge strane paljbe nije bilo. Provalili su vrata tvrđave, ne naišavši na otpor i ostali su osupnuti prizorom. Zatekli su grad pun ruševina u kojem su bila, na svojim borbenim položajima, mrtva tijela smrznutih branitelja izmučenih glađu i ekstremnom hladnoćom, a koji su svjesno pošli u smrti. U gradu nije bilo hrane, vode, streljiva, ni ogrijeva. Zastrašujući je to prizor opisa i iz današnje perspektive, a bio je to prizor koji je potresao osmanskog zapovjednika koji je zadivljen junaštvom hrvatske posade zapovijedao dovesti katoličkog svećenika da bi se poginule pokopalo po kršćanskom obredu uz vojne počasti. Današnja nedjelja Krštenja Gospodinova podsjeća nas na naše krštenje i sve ono što smo postali i što ono, po svom učinku, stvara novo u našim životima. Kako u najtežim trenucima snaga vjere, proistekla iz krsne milosti, budi u čovjeku nešto veliko i vrijedno: ljubav, hrabrosti, junaštvo, ali i poštovanje. Za temeljna kršćanska uvjerenja i ideale vrijedi i mrijeti. Život i smrt za druge. To su pokazali naši hrabri preci prije 447 godina, ali i naši branitelji iz Domovinskog rata. Sve nas isto Evanđelje obvezuje, biti Isusovim svjedokom u vremenima i prilikama koje su nam darovane“, zaključio je biskup Svalina.
Nakon mise uslijedio je mimohod i komemoracija u čast hrvatskim junacima Gvozdanskog iz 1578., 1941. i 1991. godine. Vijence i svijeće kod križa položili su predstavnici vlasti, braniteljskih udruga te predstavnici kulturnih i povijesnih udruga.
