Na svećeničkoj rekolekciji u dvorani sjemeništa “Zmajević” u Zadru, u srijedu 8. siječnja, prof. dr. sc. don Ivan Bodrožić izlagao je o temi „Nijekanje Kristovog božanstva u suvremenom svijetu“ – povodom 1700. obljetnice Nicejskog sabora u Godini jubileja.
Odabir te teme potaknut je spomenom u Godini jubileja 1700. obljetnice Nicejskog sabora (325.-2025.), na kojem je Crkva definirala Kristovo božanstvo. Dr. Bodrožić predstavio je rasprave o Kristovom božanstvu u ranom kršćanstvu, a vrhunac je bilo sazivanje Nicejskog sabora na kojem je definirana bitna odrednica kršćanske vjeroispovijesti da je Isus Krist Bog, Božji Sin, prenijela je IKA.
U svojim počecima kršćanstvo živi u židovstvu te se naziva judeokršćanstvo, a apostol Pavao je išao među pogane te je on razvijao etno-kršćanstvo. „U prvom stoljeću nisu sve struje prihvaćale Kristovo božanstvo. Neke židovske struje su se htjele pokazati kršćanskima, ali Crkva ih je morala isključiti jer nisu vjerovali u Isusovo božanstvo. Prihvaćali su sve u vezi Krista, ali osporavali su mu ono konačno, božanstvo“, upozorio je dr. Bodrožić. Neke struje Krista su smatrale anđelom te je podsjetio da na početku Poslanice Hebrejima pisac ističe odnos Krista i anđela: ‘Veliki Anđeo, Anđeo velikoga saveza’, ali ne Božji sin.
„Pisac Poslanice Hebrejima s njima polemizira u prva dva poglavlja i kaže: „Pa kome od anđela ikad reče, ti si Sin moj, danas te rodih“. Kristu su pripisivali da je prorok, Mesija, Sin Čovječji, anđeo, ali nijekali su njegovo božanstvo. Židovi su teško prihvaćali da je Mesija trebao biti Božji Sin. Neke struje prihvatile su nešto od kršćanstva, slaviti Krista kao Mesiju, ali osporavali su mu božanstvo. Takve struje već u 1. st. nisu prihvaćali niti naslov Sin Davidov. To je bio kraljevski naslov, a Mesija je radio za siromahe, pa mu je jedna struja osporavala i taj naslov“, rekao je dr. Bodrožić.
U 2. i 3. stoljeću postoje razne manarhijanističke i heterodoksne teologije kojima je bilo problem razumjeti kako je kršćanstvo monoteistička religija, a u Bogu su trojica. „Bilo je jednostavnije reći da je samo jedan Bog, u smislu: prije smo ga zvali Ocem, kasnije ga zovemo Sinom i nakon svega ga zovem Duhom. Na križu je trpio Otac. Od toga dolazi naziv te struje patripasionizam ili modalizam, kad netko kaže da jedan Bog ima istu pojavnost – to je jedna osoba, samo tri lica. Pa s koje strane gledamo, gledamo li ga kao Oca, kao Sina ili kao Duha“, rekao je dr. Bodrožić. Pokreti koji nisu mogli razumjeti da može biti jedan Bog, a tri osobe su bili patripasionizam, modalizam i adukcionizam koji je smatrao da je Bog jednog Isusa iz Nazareta, u trenutku krštenja, zahvatio svojim duhom, posinio ga i dao mu da on kao običan čovjek ima veće ovlasti, pa može liječiti, činiti čuda, ali nije Božji sin, istaknuo je predavač.
Za gnostičke sljedbe u 2. i 3. st. Krist je bio samo nebeski objavitelj nečega božanskoga. „Oni Kristu odriču ljudskost. Ali, kad govore o njemu kao božanskom biću, to je vrsta fantazme. Krist nije ekskluzivni objavitelj, moglo je biti više objavitelja. Krist nije Božji Sin i nema božansku osobnost, nego vrsta fantastičnog bića koji ljudima objavljuje neke istine. Kad ljudi to prihvate, na tragu tih istina imaju tajne ključeve za prolazak kroz nebesa, do spasenja. I oni su osporili Kristu osobnost. Smatrali su ga isključivo nekim od božanskih bića, bez stvarne božanske osobnosti“, istaknuo je dr. Bodrožić. Gnostici su smatrali da je Krist vrsta duhovnog stvorenja koji može objaviti neke istine, dati ljudima neke šifre, a on će se onda povući na Nebo. „Nije trpio, nije bio povijesna stvarnost niti je imao tijela. Oni Kristovo navodno božanstvo naglašavaju neispravno, ne govoreći o osobi Boga, nego govore o nekom od božanskih bića koje se ljudima objavljuje i govori im neke tajne“, pojasnio je dr. Bodrožić.
Početkom 4. st., Arije, svećenik iz Libije, propovijeda da Krist ima individualnost, ali ni on nije mogao razumjeti otajstvo Trojstva i da Krist može biti Bog. Arije je rekao da je samo Otac transcedentan. Sin je prvo stvorenje, najsavršenije, ali uvijek i samo stvorenje.
„Potom dolazi Nicejski sabor koji u snažnoj formulaciji naše vjeroispovijesti, zaista važnoj da sabere sve to što se prije događalo, u fokusu na Krista kaže: „Vjerujemo u jednoga Gospodina našega Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega, rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, nestvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno“.
Tom formulacijom priznaje se prava Kristova osobnost, s obzirom na prethodne teškoće. Kristova osobnost je vezana uz Oca, on je jedinorođenac Božji, stvarni Sin. Priznaje se njegova jedincatost, njegovo božanstvo i njegova božanska aktivnost, on je stvoritelj svega“, istaknuo je dr. Bodrožić.
U prvom razdoblju, do Nicejskog sabora, više struja unutar kršćanstva nisu dovoljno jasno razumijevale mogućnost postojanja Trojstva te su to rješavali na krivi način, preko Krista. „Ako se Kristu ospori božanstvo, onda je jedan Bog Otac, drugi su ispod njega, nema više problema razumske naravi. Ali, to nije pravi odgovor na Božje otajstvo“, upozorio je dr. Bodrožić.
Mentalitet arijanizma provlači se kroz mnoge pokrete u suvremenom svijetu. Krista se promatra u obliku pluralizma; mnogi se pozivaju na Krista, ali puno je nedosljednosti u odnosu na biblijsku objavu. Jedan od modernih pokreta je spiritizam Allana Kardeca (19. st.). „Kardec zamjenjuje biblijskog Krista novim mesijanskim objavama. Sveto Pismo se uzima tek kao jedan segment stvarnosti i Božje objave, paralelno s drugim objaviteljima, kao što je bilo u gnosticizmu ranog kršćanstva. Time se niječe jedincatost kršćanske objave i jedincatost Krista. Uzima ga se kao metaforu koja govori o razvoju ljudskoga. Kristu se oduzima osobnost i oblikuje ga se prema svojim potrebama“, upozorio je dr. Bodrožić.
Spiritizam poima Krista kao neku vrstu učitelja, preteču koji je ostavio svoj nauk, ali nije napravio bitnih zahvata glede spasenja i objava. „Oni smatraju da je čovječanstvo u Kristu imalo samo jednu etapu; da Krist pomaže čovječanstvu da ono napreduje i dalje se razvija, ali Krist nema božansku narav niti ulogu jedincatog Spasitelja kojega mi ispovijedamo, iz Svetog Pisma. Krista svode samo na segment ljudskoga“, upozorio je dr. Bodrožić. Prema tom spiritizmu, biblijski Krist je samo nova objava nove evolucije koja će se kasnije događati na drugim razinama. Oni smatraju da objava nije bila konačna. Posljedice toga su izjednačavanje biblijske i spiritističke objave. Predavač je upozorio kako je mnogima danas lakše pratiti što objavljuje netko od ljudi, nego pratiti Božju objavu i iz nje izvoditi nauk, pouku i put duhovnog života.
„I u Crkvi je danas određena borba oko modernijeg tumačenja Svetog Pisma, kaže se kako se smatra da je srednjovjekovno kršćanstvo nadiđeno. Time kao da se smatra da postoji evolucija u razvoju Objave i da je biblijska objava bila samo jedan dio, da nije imala konačni autoritet do kraja“, upozorio je dr. Bodrožić.
Spomenuti spiritizam govori o eteričnom Kristu gnostičkog tipa, Krist nije živa osoba, nego dolazi iz nebeskih visina. „On je univerzalni princip života, ali nije Božji Sin. Nije Bog, nego ljudska osoba koji je dobio određene ovlasti. Ima nove objave i pomaže da se ide prema konačnom sudu i obračunu. Prima objave kao čovjek i upozorava nas da moramo živjeti na određeni način“, rekao je dr. Bodrožić. Takve skupine u javnosti su objavljivale nove tekstove, među njima su i mormoni. Oni smatraju da „apokaliptički Krist, koji nije Bog nego ljudska osoba, priprema narod za apokaliptični obračun“.
Nadalje, prema toj viziji, Krist je iscjelitelj životnih energija. On je mentalni duhovni princip, ali ne osoba, nije Božji sin. „Krist djeluje da uklonimo bolesti, pomaže da se oslobodimo lošega. Ima ljudsku narav i pomaže ljudima da se liječe. Naglasak je na zemaljskome, tjelesnome“, rekao je predavač, podsjetivši da su i u ranom kršćanstvu postojali tzv. terapeuti koji su stavili fokus na liječenje i Krista promatrali samo kao iscjelitelja.
U suvremenosti, na to se nadovezuju istočnjački pokreti, reiki, self – help i neki koji naglašavaju liječenje. „Tvrde da je Krist bio iscjelitelj životnih energija i može pomoći, ali nije Krist isključivi iscjelitelj, nego to mogu biti i istočnjački gurui. Prema njima, Krist nije Bog, nego lik koji ljudima nešto znači. Krist je pokriće da ljudi imaju povjerenja u te osobe, jer to je slično s Crkvom koja naviješta Krista koji je liječio bolesnike. Tako se stvara privid da je to isto, da to što oni govore, govori i Crkva, ali to nije isto“, upozorio je dr. Bodrožić.
U suvremenom vremenu prisutan je i „legendarni Krist postkršćanstva ili antikršćanski populizam. Kristu se pripisuju razne dimenzije, da je socijalist, komunist, revolucionar, hipi, ali nije Božji Sin, nego legendarna osoba koja je radila za siromahe i borio se protiv nekog sustava. Vide ga kao društvenu osobu koja je imala svoju ulogu, metode i može nam donijeti neku poruku. Prikazuju ga neispravno, ne kažu da je Božji sin“, upozorio je predavač.
Od teozofskog do masonskih društava, svi se na određeni način pozivaju na Krista, ali svi mu odriču božanstvo. Pozivaju se na neke nove tekstove, nove objave kojima osporavaju jedincatost Krista i njegovu božansku osobnost koju ispovijeda Crkva i koju je naglasio Nicejski sabor.
Dr. Bodrožić je opisao i duhovnost New Agea prema kojem Krist nije povijesna osoba, nego je ideja evolutivnog procesa svemira. „Oni rade alternativnu kristologiju u kojoj se pozivaju na otkrivanje nekih novih skrivenih pisama. Kažu da je Crkva odbacila gnostičke tekstove koji joj ne odgovaraju. To je prebacivanje s biblijske objave na druge koje oni zagovaraju preko svojih sustava spajanja s nekom božanskom energijom, da oni prenose božanske poruke. Na taj način Krist je izvan funkcije“, upozorio je dr. Bodrožić, rekavši da se oni bave ezoterijom.
„Oni smatraju da je Crkva prenaglasila božanstvo Krista, a druge perspektive potisnula. Za njih je Krist jedan od božanskih učitelja koji potiče ljudsku preobrazbu i može biti uz druge učitelje i prosvjetitelje, poput Bude, jer smatraju da Krist nije isključiv. Njegova uloga nije da je Spasitelj, nego je jedan od učitelja koji pomaže da dođemo u harmoniju sa svemirskim energijama. On tako potiče ljudsku preobrazbu, da se u preobrazbi svemira sve uskladi. Oni nemaju ideju Boga kao osobe, nego je sav svijet božanski, a treba ga dovesti do sklada. Prema njima, Krist je unutarnji princip kozmosa, metafora savršenog života, model kojeg bi trebalo primijeniti. Krist im treba samo za segment njihovog života, a onda ga odbace jer im ne treba kao Spasitelj, nego da podigne standard ljudske svijesti i fiktivnog napretka čovječanstva“, rekao je dr. Bodrožić.
Kroz New age, dimenzije karme, sudbine, reinkarnacije ne daju prostor Kristu kao osobnom Bogu; prikazuju ga i kao pustolova, protive se dogmama katolika. Kristu odriču božanstvo, svrstavaju se u vrstu teološkog humanizma koji Krista promatra kao dobrog učitelja i mučenika za pravednu stvar, rekao je dr. Bodrožić. U humanizmu kao vrsti religioznosti, Isus čovjek se usavršava do razine božanskoga; pobožanstvenio se savršenim samoostvarenjem. U humanizmu je fokus čovjek, a ne Bog. Krist ostaje na razini primjera. On je u cijelosti ljudsko biće koji je napredovao prema Bogu, pa je došao do božanskih razina“, rekao je dr. Bodrožić, opisujući zastranjenja i neispravan nauk takvog poimanja Krista, kao i od strane Jehovinih svjedoka i mormona. Kao i u prvim vremenima kršćanstva, i u suvremenosti postoje religioznosti koje niječu Kristovo božanstvo, prema kojem je Krist jedno s Ocem i Otkupitelj cijelog svijeta – to je ključ kršćanske Objave koja je sažeta i u formulaciji Vjerovanja na Nicejskom saboru koju katolici i danas ispovijedaju.
(kta/ika)
