Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u utorak, 31. prosinca, na Gradskom groblju sv. Benedikta u Petrinji sprovodne obrede te nakon toga i misu zadušnicu u župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg za Milivoja Jakicu, oca svećenika Roberta Jakice. Koncelebrirali su biskupski vikar Marko Cvitkušić, domaći župnik Damir Ceković, sin pokojnika Robert te više svećenika.
Na početku homilije biskup je izrazio sućut supruzi Anki, djeci Ivani i Robertu, unucima Lauri i Domagoju te svoj tugujućoj rodbini i prijateljima. Podsjetio je kako smo ispratili tijelo pokojnog Milivoja i ostavili ga zemlji, a ovdje smo se okupili da molimo na svetoj misi za njegovu dušu. „Ovog zadnjeg dana 2024. godine, kada se u našim crkvama slave mise zahvalnice i kada Bogu izražavamo zahvalnost za još jednu godinu, trebamo zahvaliti i za život našeg pokojnog Milivoja. Molimo zato Gospodina da ga primi u vječni mir i udijeli mu vječni život. Za njega je ovaj zemaljski život završio, a nama tko zna koliko još predstoji. Ipak, uvijek trebamo imati tu povezanost s našim preminulima, jer mi smo jedna Crkva. Mi koji smo takozvana Crkva putujuća, ali i Crkva trpeća i Crkva slavna. U sva ta tri dijela mi smo jedno tijelo, jedna Crkva, zajednica svetih. To vjerujemo i zato se molimo za naše pokojne članove da ih Gospodin primi u puno zajedništvo i udijeli im vječni život. Mi nismo na ovom svijetu samo da u zemaljskom životu nešto postignemo ili stvorimo, nego da zavrijedimo vječni život, poštujući Boga i ljubeći ljude“, rekao je biskup dodavši kako nam se taj vječni život očitovao u Sinu Božjemu.
Nastavljajući homiliju, biskup je istaknuo kako o životu pokojnika najbolje govori njegova obitelj, djeca i sin svećenik. „To mi posebno osjećamo i na tome smo i njemu i dragom Bogu zahvalni. Svećenici se ne rađaju, ne dolaze odnekud izvana, nego iz naših kršćanskih obitelji i našeg života. Kada stariji daju svojoj djeci svjedočanstvo poštenog života, utemeljenog na Božjim načelima i zapovijedima, djeca to vide i poštuju te slijede takav govor i primjer. Tako se, konačno, odlučuju i za svećeničko ili redovničko zvanje. Molimo da bude što više takvih očeva i majki koji će svojim životom govoriti i svjedočiti o Bogu, pomažući mladima da se upute na put služenja u Crkvi i na duhovni poziv. Molimo za njegov vječni život, ali i za sve nas, da i mi krenemo tim putem kojim možemo doći u Božje kraljevstvo“, zaključio je biskup.
Nakon popričesne molitve, obitelji je u ime svećenika sućut izrazio župnik iz Volodera Marijan Štingl. Ohrabrivši ih, rekao je, kako za vjernike ovo ipak nije kraj, već početak radosnijeg i milosnijeg života u Bogu.
Na kraju se biskupu i svima okupljenima na riječima utjehe i podrške zahvalio i vlč. Robert. On se i posebno zahvalio i svima koji su, u dvije godine koliko je pokojnik bolovao, pomogli na bilo koji način. „Tata je pošao u Očev zagrljaj okrijepljen svetim sakramentima i u njemu je našao svoj mir koji samo Bog može dati. Nikada se nije žalio na svoju bolest, bio je svjestan svoga križa koji je prihvatio i hrabro nosio do posljednjeg trenutka“, rekao je na kraju.
Na groblju od pokojnika se oprostio i župnik Ceković.
