Božićno slavlje u bazilici sv. Kvirina – Sisačka biskupija
Sisačka biskupija

Božićno slavlje u bazilici sv. Kvirina – Sisačka biskupija

Svečanu misu poldanjicu na svetkovinu Božića, u srijedu 25. prosinca, predvodio je u bazilici sv. Kvirina u Sisku biskup Vlado Košić u zajedništvu s rektorom bazilike Robertom Jakicom, a služio je đakon Croat Balija.

Uz brojne okupljene domaće vjernike slavlju je nazočila i skupina vjernika iz Filipina.

Na početku homilije biskup je istaknuo kako nam u božićnoj poruci Riječ Božja govori o radosti. „Glasonoše radosti smo svi mi koji vjerujemo u Krista čiji rođendan slavimo. Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske, poziva nas prorok Izaija. On je to govorio Židovima koji su doživjeli poraz, rušenje svoga grada Jeruzalema, izgnanstvo u Babilon… Prorok im sada navješćuje radost, sreću i spasenje. Oni koji su ožalošćeni i poniženi ponovno se imaju čemu nadati, imaju se razloga veseliti. Taj je razlog za radost ispjevala i naša hrvatska vjernička duša, kada u božićnim pjesmama poziva: Radujte se, narodi, kad čujete glas, da se Isus porodi u blaženi čas! ili Veselje ti navješćujem, puče kršćanski, kao i pjesma upućena majci Mariji: Veseli se, Majko Božje, puna milosti! Pravi razlog radosti i veselja jest rođenje Isusa, Kralja nebeskoga! On naime dolazi da spasi čovjeka, da ga podigne iz njegova grijeha, nekada i očaja, da mu daruje novu snagu i radost postojanja“, rekao je biskup dodavši da kada god se Bog u Starom zavjetu brinuo za Židove, činio je to posredstvom svojih proroka, no u ove naše dane progovorio nam je u Sinu. „To je novost, velika promjena, puno veći iskaz ljubavi prema čovjeku: Bog je odlučio dati nam svoga Sina. Nije više izdaleka govorio, opominjao, tješio, nego je samog Sina darovao da on bude Božja Riječ, Božji govor“.

U nastavku biskup je pojasnio kako se taj govor, ta Riječ Božja – utjelovila. „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Evanđelje po Ivanu (Iv 1,1-18) poistovjećuje Boga s Riječju: „U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Da bi evanđelist Ivan opisao Boga Riječ kaže da je u njoj život i uspoređuje ga sa svjetlošću. Život i svjetlo je od Boga, a smrt i tama su odsutnost Božja, prisutnost đavla i grijeha. Molimo se danas da bismo mogli i mi osjetiti tu radost, ne samo radost proslave još jednog blagdana Božića, nego još više radost zbog osobnog susreta s Isusom koji je Riječ Božja, koji je naš život i svjetlost svijeta, i koji je nama došao“.

Ustvrdio je i kako je posebno je tužna Ivanova tvrdnja: „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše“. „Evanđelist prije svega misli na Židove koji su njegovi, Božja svojina, k svojima je došao, ali oni ga nisu primili. Tu možemo vidjeti i Betlehem koji nije našao mjesta za rođenje Spasitelja, u kojemu su sva vrata građana toga grada bila zatvorena… dobro, netko će reći, grad je bio pun gostiju koji su došli, kao i Josip i Marija, na popis u grad svojih otaca… pa ipak, kako su mogli zatvoriti vrata obitelji koja je čekala porod djeteta?! Dok se mi tome čudimo, zar ne možemo pronaći nebrojeno mnogo primjera i danas, kad mnogi ne žele vidjeti trudne ženu, ne žele porod u svojoj kući, ne žele dječji osmjeh i plač… Kakva smo mi to bića koja se ne raduju djeci, koja ne pozdravljaju rođenje i ne prihvaćaju roditelje“, zapitao se biskup.

Nadalje, napomenuo je i kako se Ivanove riječi ne odnose samo na Betlehem, još više, one se tiču Jeruzalema i čitavog Izraela, jer je Božji narod odbacio Mesiju. „Nije prepoznao dolazak Sina Božjega, dao ga je raspeti, ubiti i ukloniti s lica zemlje… Isus, premda grijeha ne počini, postao je ispit savjesti te je smetao mnogima i zato su ga vjerski poglavari i narodni vođe predali rimskom upravitelju s optužbom da zavodi narod, da bogohuli i da se pravi Bogom, tražeći njegovu smrtnu presudu. Oni su izabrali ubojicu, a odrekli su se pravednika. Koliko je to sablažnjivo i grozno, koliko to vrijeđa naše osjećaje za pravednost! Pa ipak, židovski su vođe uspjeli podići velik broj naroda koji je od Pilata tražio: Raspni ga, raspni! Ali ni to nije sve što je sveti Ivan mislio kada je napisao da je k svojima došao a njegovi ga nisu primili. Naime, Krista su se odrekli i neprestano ga se odriču, Krista su osudili na smrt i neprestano ga osuđuju svi oni koji kroz više od 20 stoljeća izvrću njegov nauk, koji pogrđuju njegovu Crkvu, koji i danas njegovu ljubav i dobrotu proglašavaju mržnjom i zlom te ga odbacuju i ne žele. A nikada ga nisu ni tražili ni susreli“.

Zatim je upozorio i kako je slično i u našoj katoličkoj Hrvatskoj. „Velika je većina naših ljudi krštena i osobno se deklariraju katolicima, ali rijetko tko prosvjeduje kada se pogrđuje Krist, kada se Kristov križ izbacuje iz javnih ustanova, kada se kršćanske blagdane slavi bez Krista i kada se promovira poganstvo i bezbožnost! Naši su ljudi veoma pasivni kad se radi o vjeri koja je odgojila sve nas i bez koje ne bismo danas ni postojali, kao civilizirani, opismenjen i kulturan narod… Bez Krista to ne bi bilo moguće! Pa ipak se bilo prešutno bilo izričito njega niječe i izbacuje: iz dječjih vrtića i škola, a najgore je to što ga se izbacuje i iz vlastitih obitelji. Kad se ne poštuje Život sam, kako da onda vlada Svjetlost a ne tama u našim srcima? Kako ćemo naći smisao i radost života, ako onoga koji je njegov izvor gušimo i zaobilazimo, dapače niječemo?! Tako Božić postaje trenutak susreta s Istinom. Istinom o Kristu, ali i istinom o sebi, o nama samima. Ako smo naime izabrali Krista, zašto onda slijedimo u svojem životu zavodnika, anđela tame a ne svjetla? Možda bismo danas, na ovaj sveti dan, trebali posebno razmišljati o daru radosti. Radost je u Riječi, u spoznaji da Bog nama osobno i svakome posebno govori, da je naš suputnik, da je među nama Emanuel – Bog s nama. To je temelj najveće radosti“, zaključio je biskup te pozvao okupljene na molitvu Gospodinu.

Na kraju homilije biskup je kratku poruku nade uputio i vjernicima s Filipina, a koji će od sada, kao i svi drugi strani radnici, imali redovite mise na engleskom jeziku u bazilici sv. Kvirina.

Nakon popričesne molitve okupljene je pozdravio i čestitao im Božić preč. Jakica, zaželjevši svima obilje Božjeg blagoslova u ove dane.

Misno slavlje animirao je Zbor bazilike pod vodstvom mo. Katarine Mandić i orguljašku pratnju prof. Dijane Skrbin Kovačić.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Kursiljo tečaj za krizmanike u Kravarskom – Sisačka biskupija

Katoličke vijesti

Održana sjednica Vijeća HBK za nauk vjere – Sisačka biskupija

Katoličke vijesti

Župa Prelošćica proslavila blagdan svog zaštitnika – Sisačka biskupija

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti