Nedelja, 22. 12. 2024.
Gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo krstio je u nedjelju 22. prosinac 2024. godine, u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini, dječaka Jonu, peto dijete u obitelji Marka i Marijane Šolaja.
Biskup Medo predvodio je euharistiju u koncelebraciji s mjesnim župnikom i čuvarom Svetišta Josipom Šimatovićem, biskupovim tajnikom i kancelarom Mišelom Grgurićem te župnim vikarom Andrijom Kekićem, a asistirao je bogoslov Marko Butković.
U svojoj homiliji biskup Medo osvrnuo se na nedjeljna liturgijska čitanja koja nas uvode u živi Božji stil te nam rasvjetljuju smisao Božića. „Prvo čitanje uzeto je iz knjige proroka Miheja, proroka težaka koji je živio u isto vrijeme kad i prorok Izaija. Što vidi i što predviđa Mihej? On vidi naočigled sjajan i raskošan Jeruzalem: Ali, iza toga sjaja Jeruzalem je propao i istrunuo u poroku i bludu. To je ono što vidi prorok. Upravo uz ovaj prizor on prorokuje izazov i nadu: ’Onaj koji će vladati Izraelom neće se roditi u bogatstvu palače, već u najmanjem kneževstvu Judeje: rodit će se u Betlehemu’.
Proroštvo se ispunilo: ’U one dane iziđe naredba cara Augusta da se provede popis cijeloga svijeta. I navršilo se vrijeme da Marija rodi’. Evanđelisti prenose vijest s radošću onoga koji vidi potvrdu Božjeg obećanja.
Ali ono što iznenađuje nije ovo. Ono što iznenađuje motiv je Božjeg izbora: Bog odabire Betlehem, jer Betlehem nema vrijednosti, jer Betlehem nije važan. Ovaj kriterij izbora je velika Božja pouka, velika i vječna pouka Božića. Što ovo sve znači za nas? Znači da ni danas ne dolazi u Betlehem i ne nalazi Boga onaj koji je pun sebe. Samo onaj tko osjeća krhkost života i ponizno kreće u potragu…, prije ili kasnije, primijetit će da je Bog blizu i iskusit će mir susreta s Bogom preko vjere. Putovi različiti od onog betlehemskog, ne vode k Bogu.
Evanđelje dodaje još jednu misao: susret s Bogom, ako je istinski, potiče na milosrđe. Naime, istinski vjernici su i divovi/ giganti milosrđa.
Pogledajte Mariju: od Boga izabranu za poslanje koje je moglo izazvati vrtoglavicu, Marija ne oklijeva ni trenutka: Ona putuje! Hrli da bi s Elizabetom podijelila radost onoga što zna, radost onoga što je razumjela, radost onoga u što je povjerovala, radost onoga što je primila. I što kažu vremešna Elizabeta i mlada Marija? Elizabeta je odmah vidjela korijen Marijine veličine i uskliknula: ’Blažena ti što povjerova!’
Da, o Marijo, i ti si mogla posumnjati poput Zaharije! Mogla si tražiti veća jamstva, mogla si zahtijevati više jasnoće. Naprotiv, ti si povjerovala! Jednostavno si povjerovala! Elizabeta prepoznaje istinsku Marijinu veličinu: veličinu vjere!
A Marija? Marija se osjeća tako malena, nesrazmjerna. Što može reći? Marija vidi Božju dobrotu, Marija osjeća da ju je jedna ruka uzela i uzdignula u vis… jer joj oholost nije bila na teret. Marija je, dakle, dirnuta i izgovara najljepšu molitvu: ’Radujem se u Gospodinu! Neznatna sam/ malena, ali Bog me ljubi: sve dolazi od Njega!“ Biskup je čestitao obitelji Šolaja na otvorenosti životu te predivnom daru petog djeteta te im poručio da po krštenju maleni Jona postaje blagoslov za cijelu obitelj te da Bog na poseban način ulazi u njihove živote.
Na kraju misnog slavlja župnik Šimatović zahvalio je biskupu Medi na pastirskom pohodu, krštenju malenog Jone i upućenim riječima ohrabrenja nakon čega su predstavnici župe i načelnik Općine Udbina Josip Seuček biskupu uručili prigodne darove.
Nakon misnog slavlja biskup Medo zadržao se u župnim prostorijama u druženju s vjernicima.
