Tradicionalno, katolici obilježavaju treću nedjelju došašća kao “ružinu” nedjelju, odn Gaudete Nedjelja, što na latinskom znači “radovati se”. Ovo je prekrasan podsjetnik da, iako je naša priprema za dolazak Gospodinov usmjerila našu pozornost unutra, pozivajući nas da budemo spremni suočiti se sa svojim grijehom na aktivan način, razlog jer ovo samoispitivanje je ono koje bi nam trebalo donijeti bezgraničnu radost. Naše čitanje Evanđelja pomaže nam da to počnemo uviđati.
Evanđelje (Pročitaj Lk 3,10-18)
Sveti Luka nam govori da je propovijed Ivana Krstitelja izazvala odaziv u mnoštvu koje ga je dolazilo slušati. Shvatili su da ih poziva na odluku o tome kako će živjeti svoje živote s Bogom: “Što da radimo?” To je točno isto pitanje koje su postavila i mnoštva koja su čula svetog Petra kako prvi put propovijeda Evanđelje na dan Pedesetnice (vidi Djela 2,37).
Ivan je za njih imao spreman odgovor, a to možda nije odgovor koji su očekivali. Nije im rekao da se više mole, daju više milostinje ili da provode više vremena u Hramu. Ne, njegov odgovor na taj način nije bio pobožan. Oni koji su željeli biti spremni za pojavu Mesije trebali su potražiti oko sebe ljude koji su u potrebi i učiniti nešto po tom pitanju. Svatko tko ima hrane ili odjeće na pretek trebao bi biti spreman podijeliti sa svojim potrebitim susjedom. Drugim riječima, požrtvovna ljubav prema bližnjemu bila je dobar način da se pripremimo za gledanje Boga.
Poreznici, koje su ugledni Židovi često smatrali klevetnicima, htjeli su znati što trebaju učiniti: “Prestanite skupljati više od onoga što je propisano.” Punili su svoje džepove tako što su skinuli vrh prekomjernih poreza koje su prikupili. Vojnici su također bili u gomili i pitali su Ivana za konkretne upute o pripremama za pojavu Mesije. Odgovor se vratio: budite pošteni, budite pošteni, budite zadovoljni njihovim plaćama. Iza svih ovih poticaja stoji izazov: budite voljni otpustiti ono što vam je najvažnije (često imetak ili novac) radi ljubavi, istine i pravde.
Ivan Krstitelj pozvao je Židove na radikalno ponovno opredjeljenje za savez s Bogom. Mojsijev zakon je omogućio način života koji je bio usmjeren na sreću čovjeka. Upućivao je muškarce i žene da žive u skladu s načinom na koji ih je Bog zamislio. To je omogućilo slobodu od samoljublja, smrtonosnog otrova grijeha koji nam uvijek oduzima istinsku radost.
Vidite da kad su ljudi čuli što je Ivan imao za reći, bili su “ispunjeni očekivanjem”. Ovakav razgovor, koji ih je podsjetio na ono za što su znali da je uistinu dobar način života, potaknuo ih je da se zapitaju je li možda Ivan Mesija.
Ivan je odmah prekinuo tu spekulaciju: “Ja vas krstim vodom, ali dolazi Jači od mene.” Poslanje Mesije bi također bilo pozvati Božji narod na obnovu zavjetne ljubavi prema Bogu i čovjeku, ali Njegovo krštenje bi bilo “Duhom Svetim i vatrom”. Mesija bi izazvao muškarce i žene da potraže novi život s Bogom, zatim bi dao svoj život kako bi im omogućio da žive taj život. Njegov će nastup biti vrijeme odluke o životu i smrti, vrijeme “pada i ustajanja mnogih u Izraelu” (vidi Lk 2,34).
Mogli bismo misliti da je Ivanov pripremni rad bio tmuran i pomalo potišten zbog naglaska na samoodricanju; pokorničko liturgijsko vrijeme poput došašća također se može činiti takvim. Međutim, pogledajte kako sveti Luka opisuje Ivanovo propovijedanje: “Potičući ih na mnoge druge načine, navješćivao je ljudima dobru vijest.” Dobro vijesti! Kad nam dođe poziv na jasnoću u životu, dižući nas iz ošamućenosti koju može uzrokovati grijeh, u kojem se zamagljuje naša sudbina djece stvorene na Božju sliku i priliku, trebali bismo imati samo jednu reakciju: Radujte se!
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi prakticirati samoodricanje koje vodi do radosti ovog došašća.
Prvo čitanje (Pročitaj Zep 3,14-18a)
U našem evanđelju Ivan Krstitelj priprema se za skori dolazak Mesije propovijedajući poziv na obraćenje. U ovom čitanju, prorok Sefanija, stoljećima prije Kristova rođenja, poziva Božji narod da se pripremi za “Kralja Izraelova, GOSPODA” na drugačiji način: “Kličite od radosti…pjevajte…radujte se i kličite sa svim svojim srce.” Zašto Božji narod može biti tako likujući? Jer “Jahve, Bog tvoj, usred tebe je, moćni Spasitelj.” Sefanija prorokuje dolazak Mesije koji je ujedno i Spasitelj: “Jahve je ukinuo osudu nad vama; On je odbio tvoje neprijatelje.”
Ivan Krstitelj pomogao je Židovima da shvate da njihovi “neprijatelji” nisu Rimljani koji su okupirali njihovu zemlju. Ono što im je kao Božjem narodu oduzelo slavu bio je njihov grijeh. Isus je dolazio zadati konačan smrtni udarac ovom neprijatelju. U svom drugom dolasku, On će pobijediti samu smrt dok uvodi život budućeg svijeta (vidi 1 Kor 15,26; Iz 25,8; Hos 13,14). Ne samo da bi se Božji narod trebao radovati zbog ovoga, već Sefanija kaže da će se sam Bog “radovati zbog tebe i obnoviti te u svojoj ljubavi; On će zbog tebe radosno pjevati, kao što se pjeva na festivalima.”
Zastanimo kako bismo razmislili o ovom zadivljujućem obećanju Isusa koji radosno pjeva nad nama. To imamo predokus svaki put kad čujemo svećenika kako pjeva liturgiju na misi. Krist, u osobi svećenika, radosno pjeva među nama. Čak iu pokorničkom razdoblju, kako možemo odoljeti tome da se ne radujemo?
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, naša je radost razveseliti Te, dati Ti razlog za pjevanje.
Psalam (pročitati Izaiju 12:2-6)
Čitanje psalma zapravo je od proroka Izaije. Crkva nam ga danas daje da pruži odgovarajući izraz za našu veliku radost zbog iščekivanja Isusove prisutnosti među nama – započetu Njegovim prvim dolaskom, nastavljenu sada na prikrivene načine i univerzalno utvrđenu Njegovim Drugim dolaskom. Iako smo sada u došašću, obavljamo ozbiljan posao pripreme i spremnosti za Isusa, Crkva u ovo intenzivno vrijeme ulazi s provalom likovanja. Jednostavno ne možemo potisnuti radost onoga što je Bog učinio, čini i što će učiniti za nas: “Kličite od radosti i veselja jer među vama je veliki i Svetac Izraelov.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj Fil 4,4-7)
Sveti Pavao zna da je temeljni odgovor na kršćanski život radost: „Radujte se uvijek u Gospodinu! Opet ću reći: radujte se!” Zašto možemo, u svakom trenutku i svugdje, biti tako puni radosti? Sveti Pavao objašnjava: “Ne budite nimalo zabrinuti, nego u svemu molitvom i prošnjom sa zahvaljivanjem očitujte svoje želje Bogu.” Uopće nema tjeskobe? Čak ni nad našim grijehom u ovom pokorničkom vremenu? Ne, čak ni sada. Što god nas muči, bilo u nama samima ili u našim okolnostima, može se pretvoriti u molitvu sa sigurnim pouzdanjem da nas Bog voli i čuje. Nismo sami: “Tada će mir Božji koji nadilazi svaki razum čuvati srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.”
Ako ovo obećanje uzmemo k srcu i marljivo ga provodimo, ono će odagnati tugu, očaj i strah: “Gospodin je blizu.” Amen.
Mogući odgovor: Nebeski Oče, pomozi mi da se sjetim svoju današnju tjeskobu pretvoriti u molitvu sa zahvaljivanjem. Trebam Tvoj mir.
Slika iz Zbirke Louvrea
