RIM (TU) – U Rimu je 9. i 10. prosinca 2024. u organizaciji Dikasterija za kršćanski odgoj i kulturu održan međunarodni kongres teologa cijeloga svijeta. Kongres vrlo sugestivnog naslova „Eredità e immaginazione. Il futuro della teologia“ („Nasljedstvo i imaginacija. Budućnost teologije“) nastojao je dati odgovore na pitanja o smislu bogate baštine kršćanske teologije te ujedno suočiti se s njenom budućnošću, odnosno zamisliti budućnost teologije kao takve.
Kongres je započeo u Vatikanu audijencijom kod svetog oca pape Franje u apostolskoj palači prvoga dana kongresa. Sveti otac osobno se tako želio susresti sa oko 550 teologa iz cijeloga svijeta koji su nazočili ovome uistinu povijesnom kongresu teologa. U svome obraćanju papa je naglasio kako je teologija znanost koja promišlja o Bogu te je kao takva otvorena svima. Svatko ima pravo osluhnuti ono što Bog u svome Sinu progovara. Nakon audijencije u Vatikanu svi su se sudionici kongresa uputili prema Papinskom Lateranskom sveučilištu koji je bio domaćin dvodnevnog kongresa teologa.
Sam kongres koji je svečano otvorio prefekt dikasterija za kulturu i odgoj kardinal José Tolentino de Mendonça bio je orijentiran oko tri pitanja: Dove (gdje?) – Come (kako?) – Perché (zašto?) kojima se kroz izlaganja teologa sa svih kontinenata nastojalo dati odgovore na pitanja o tome zašto je važna teologija, gdje se ona događa i kontekstualizira te na koji način se odvija teološko promišljanje u praksi. Misli koje su podcrtali gotovo unisono teolozi cijeloga svijeta mogu se sažeti u nekoliko važnih ideja.
Prije svega moglo se uočiti kako teolozi smatraju da teologija proizlazi iz susreta s osobom Isusa Krista te se iz tog susreta potom razvijaju mnoga pitanja za život čovjeka. Pitanja su to koja se tiču konkretne svakodnevice vjerničkog i općedruštvenog života ljudi. Iz tog razloga teologiju je važno kontekstualizirati budući da kontekst u kojemu čovjek živi na izuzetno snažan način oblikuje i teološku misao koju teolozi stvaraju. U isti povijesno-kulturni kontekst stoga će biti važno implementirati teološki govor te čovjeku nuditi riješenja za život.
Druga misao koju se moglo osluškivati više puta jest neprikosnovena važnost interdisciplinarnog dijaloga između teologije i drugih znanosti. Teologija bi trebala biti ona koja se bez straha i predrasuda upušta u dijalog sa drugim znanostima jer tako ih može obogatiti, a istodobno i sama biti obogaćena te u društvu biti što relevantnija.
Ono što je ovome kongresu dalo jednu doista lijepu i možemo reći novu notu jest činjenica kako se kongres odvijao na dva načina. S jedne strane je to bilo osluškivanje teoloških i neteoloških argumenata za dolazak do Boga koje su iznosili plenarni izlagači, a s druge strane jedan dio kongresa bio je posvećen radu u manjim grupama gdje su sudionici na osnovu metode zajedničkog osluškivanja u Duhu mogli u manjim skupinama od petnaestak sudionika iznositi svoje osobne refleksije na osnovu onoga što su u plenarnim sesijama osluškivali. Na ovaj način je svaki sudionik kongresa bio istinski graditelj zajedničkih zaključaka kongresa koji su potom elaborirani po svršetku kongresa.
Ovome kongresu u mnoštvu teologa koji su pristigli iz svih krajeva svijeta aktivno je prisustvao i dr. sc. Ivan Benaković, profesor Svetog pisma na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Tiskovni ured
