Homilija za došašće 4
Marija i Utjelovljenje
22. prosinca 2024
Često se kaže da iza svakog velikog čovjeka stoji velika žena, a takav je slučaj i s Isusom Kristom i njegovom Majkom Marijom. Ne možemo govoriti o Utjelovljenju, a da ne spomenemo njezinu bitnu ulogu u donošenju Riječi-Utjelesne u prostor-vrijeme. Konkretno, Bog je pripremio Mariju za ovu ulogu na četiri glavna načina.
Prvo, ona se zove theotokos – Majka Božja. Ali ovaj naslov Marije nije bio bez kontroverzi. Početkom 400-ih, svećenik po imenu Nestorius počeo je izjavljivati da se Marija ne može zvati Majkom Božjom, jer ne bi li to impliciralo da je ona veća od Boga? Uostalom, Bog je izvan vremena i ne treba se roditi – kako je možemo zvati Majkom Božjom?
Crkva se sastala na saboru u Efezu kako bi raspravljala o ovom pitanju – možemo li Mariju zvati Majkom Božjom, ako Bog nije rođen? Morali su napraviti važnu razliku u vezi s Isusom. Isus ima dvije naravi, ali je samo jedna Osoba. Rađaju li majke a priroda ili na a osoba? Jasno je da je do osobe. Kad mama rodi, liječnik ne drži dijete i ne izjavljuje: “To je ljudsko biće!” Naravno da jest! Ali WHO je li Je li dječak ili djevojčica, je li Johnny ili Sally? Tako su proglasili da je Marija rodila osoba Isusa, ne samo Njegove ljudske naravi. A Isusova Osoba je i Bog i Čovjek. Stoga je ispravno zvati je “Majka Božja”. Zanimljivo, kada je vijest o ovoj odluci doprla do ušiju stanovnika Efeza, počeli su se zabavljati na ulicama, izjavljujući uvijek iznova: “Marija Bogorodica! Marije Bogorodice!” Dobri su kršćani već znali – Marija je majka Božja.
Drugo, Bog je preko nje Mariju pripremio za ovaj zadatak Vječno djevičanstvo. Nikada ni s kim nije dijelila svoje tijelo – njezina je utroba bila samo Njegova. Iako nije službeno proglašena sve do sedmog stoljeća, uvijek se vjerovalo u nju, čak i od najranijih dana Crkve.
Ali čekaj! Postoje biblijski odlomci koji govore o Isusovoj braći i sestrama. Kako to može biti? Dva su moguća objašnjenja. Prvo, ne postoji grčka riječ za rođake ili druge krvne srodnike koji nisu braća i sestre. Dakle, pisci evanđelja možda su mislili da se ovdje spominju Isusovi rođaci, ali ne stvarna braća i sestre. Postoji i drevna predaja da je sveti Josip bio puno stariji od Marije, te da je bio udovac, ali je imao djecu iz prvog braka. Ta bi djeca bila Isusova polubraća. Dakle, bez obzira na to kako se spominju, znamo da je Isus bio jedino Marijino dijete, jer je hram njezina tijela bio rezerviran samo za njega.
Treće, Bog je pripremio Mariju dopustivši joj da bude začeta bez istočnog grijeha, koji mi nazivamo Bezgrešno začeće. Razmislite – kad biste mogli stvoriti vlastite roditelje, ne biste li ih stvorili savršenima? Naravno! Kako je Isus mogao prebivati u srcu koje mu se protivilo kroz grijeh? Dakle, da bi Krist boravio nekoliko centimetara ispod Bezgrešnog Srca Marijina, On bi trebao da to srce i duša budu savršeno čisti, bez i najmanje mrlje grijeha.
U veljači 1858., mlada pastirica po imenu Bernadette skupljala je drvce za obiteljski kamin, kad ju je vjetar koji je šuštao u drveću natjerao da podigne pogled. Na njezino iznenađenje, u maloj špilji nedaleko lebdjela je lijepa žena odjevena u bijelo. Djevojka je upitala ovu čudnu pojavu: “Tko si ti?” Žena je odgovorila: “Ja sam Bezgrešno Začeće.”
Vijesti o ovoj čudnoj pojavi počele su se širiti, sve dok je župnik nije pozvao na ispitivanje. Zahtijevao je: “Koga si vidio?” Ona je odgovorila: “Ne znam tko je to bio; sebe je nazivala ‘Bezgrešnim začećem’.” Svećenik je upitao: “Znate li što to znači?” Ali Bernadette, budući da nije bila obrazovana, nije imala pojma što to znači. Svećenik je bio šokiran što je ova neobrazovana djevojka upravo nazvala Mariju naslovom koji ona nije ni razumjela! Jasno je da je doista vidjela Gospu i do danas je Lourdes u Francuskoj popularno hodočasničko odredište gdje ljudi časte Gospu od Bezgrešnog Začeća.
Naposljetku, naš Gospodin nije mogao ostaviti tijelo svoje majke da trpi grobne tjeskobe, pa mi kao katolici ispovijedamo da je na kraju njezina zemaljskog života uzeo njezino tijelo i dušu u nebo bez smrti. Ovo se zove Pretpostavka. Nakon što je Krist uzašao na nebo, Marija je otišla živjeti sa svetim Ivanom koji se ubrzo preselio iz Jeruzalema u Efez. Tamo je živjela još petnaestak godina, a kad je došlo vrijeme da završi ovozemaljski život, Duh Sveti je čudesno nadahnuo sve apostole da se okupe u Efezu da se oproste od svoje duhovne majke. Prema predaji, mirno je zaspala, a tijelo su odnijeli u grob koji su pripremili. Ali postojao je jedan apostol koji nije stigao tamo na vrijeme – sveti Toma, koji je propovijedao Evanđelje u Indiji, koja je prilično udaljena. Dakle, kada se vratio, ona je već bila u grobu. U velikoj žalosti, otišao je sam do groba i iznenadio se kad je vidio da je kamen s njega, a tijelo Blažene Djevice je bilo uzneseno izravno u nebo. Gospin mu je pojas, prema predaji, pao u ruke, pa ga i danas imamo, au Indiji se i danas štuje. Kako je prikladno da ona koja nije bila dotaknuta istočnim grijehom ne bi morala trpjeti smrt, koja je posljedica istočnog grijeha!
Tijekom došašća i Božića često smo usredotočeni na Mariju – kao što to čini Elizabeta u današnjem Evanđelju. Ali cijelo Marijino biće treba pokazati put do Isusa. Odmah nakon što ju je Elizabeta pohvalila u Evanđelju, Marija se zalijeće u nju Magnificat – prekrasna pjesma hvale Boga: “Veliča duša moja Gospodina, raduje se duh moj u Bogu, Spasitelju mojemu.” Sve dobro o Mariji je za Isusa. Zato joj možemo ići kao majci, vjerujući da nas neće odvratiti od svoga Sina, nego nas dovesti k njemu. I zato možemo oponašati kako je ona potpuno predala svoj život Njemu – postojala je samo da bi Njega donijela na ovaj svijet. I mi, također, postojimo samo da bismo Ga voljeli i slavili ovdje i u vječnosti.
