Mudr 9,13-18; Flm 1,9-10,12-17; Lk 14,25-33
Moj prvi mjesec u sjemeništu bio je prilično razočaravajući. Dvaput sam se našao u bolnici i pao sam na prvom ispitu iz latinskog. Još sam pokušavao dokučiti nenadahnut početak svoje svećeničke i redovničke formacije kad me subraća upitala: „Je li to doista tvoje zvanje? Jeste li sigurni da možete prigrliti i ispuniti ovo zvanje do kraja?”
Bilo je to prije više od dva desetljeća.
Sada razmišljam o tom razočaravajućem početku i jednako obeshrabrujućem pitanju u svjetlu Isusovih riječi u Lk 14,25-33 i svojih osobnih iskustava. Naučio sam da ih ima tri izjave o ispovijesti ili uvjerenju koju kao Isusovi učenici moramo neprestano činiti iz srca ako želimo biti vjerni zahtjevima svojih poziva.
Priznanje #1: “Ne mogu sam.”
Isus Krist nas poziva na zvanja koja sami ne možemo ispuniti. Moramo doći do točke priznanja da jednostavno nemamo u sebi snage i moći da prigrlimo i ostvarimo svoja zvanja. Naše dobre namjere i čvrste odluke mogu ići samo tako daleko.
To je razlog zašto Isus od nas traži da prvo izbrojimo troškove prije nego što se posvetimo Njegovoj službi: “Tko od vas koji želi izgraditi toranj prvo ne sjedne i izračuna trošak da vidi ima li dovoljno za njegovo dovršenje?” Ovo brojanje uključenih troškova nije da nas obeshrabri, već da nas dovede do točke priznanja da nemamo ono što je potrebno da započnemo i dovršimo svoja nastojanja u Njegovoj službi. Ova skromna spoznaja priprema nas za sljedeću ispovijed.
Ispovijed #2: “Krist će to učiniti preko mene ako se odreknem svega i predam mu se.”
Moramo se predati i odreći svega kako bismo dopustili Kristu da djeluje kroz nas i učini ono što sami ne možemo učiniti. On ne može djelovati u nama i kroz nas dok mi ovisimo o vlastitim neadekvatnim resursima odvojeno od Njega.
Stoga nam On također zapovijeda: “Na isti način, bilo koji od vas koji se ne odrekne svog imanja ne može biti moj učenik.” Ovo odricanje također mora biti popraćeno našom potpunom ovisnošću o Njemu i našom spremnošću na suradnju s Njim. On je glavni akter i mi pazimo da Njegovo djelovanje u nama ničim ne ometamo. Nastojimo ukloniti prepreke Njegovom djelovanju punom ljubavi u nama poput grijeha, sebičnosti i svakog oblika samozadovoljavanja.
Ispovijed #3: “Moram to učiniti samo za Krista.”
Da bi Krist djelovao kroz nas, moramo željeti da sve što se čini bude učinjeno da bismo zadovoljili samo Njega i iznad svih drugih. Ne možemo očekivati da On djeluje kroz nas kada prvenstveno mislimo na to da ugodimo sebi i drugima. Ne možemo biti korisnici Njegove milosti dok ih nastojimo koristiti kako bismo zadovoljili druge osim Njega.
Tako nam Isus također zapovijeda: “Ako tko dođe k meni, a da ne mrzi svoga oca i majku, ženu i djecu, pa čak ni svoj život, ne može biti moj učenik.” Tražiti da mrzimo svoje voljene Kristov je način na koji zahtijeva da primarno tražimo da mu ugodimo na apsolutan i bezuvjetan način i da ugodimo drugima na relativan i uvjetovan način. Dok nastojimo ugoditi Njemu iznad svih ostalih, savršeno je u redu ne ispuniti očekivanja svake pojedine osobe.
Draga moja braćo i sestre u Kristu, po svetom krštenju svako crkveno zvanje – redovništvo, svećeništvo, bračni život, samac – poziv je na poslanje s Kristom. Samo brojanje troškova nije dovoljno jer nikada ne možemo unaprijed znati koliko će nas stajati ova misija, “Tko može znati Božje namjere ili tko može zamisliti što Gospodin namjerava?” (Mudr 9,13)
Vjerujemo da je Očev plan, ispunjen u Isusovu poslanju, otkupiteljska patnja. Krist je trpio da otkupi čovječanstvo i poziva nas da sudjelujemo u toj otkupiteljskoj misiji kroz patnje svojstvene našim pozivima. Stoga za Kristove učenike postoji križ u svakom pojedinom kršćanskom pozivu: “Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.”
Svrha križa u našim zvanjima je utisnuti ove tri ispovijesti u naša srca da ne budu samo ideje u našim glavama. Po patnji na križu naša su srca poučena da vlastitim snagama ne možemo ispuniti svoja zvanja. Naše nas patnje dovode do toga da se predamo i odreknemo svega kako bi Krist djelovao u nama i po nama. Patnja također donosi veću čistoću u našoj nakani, tako da doista možemo činiti sve kako bismo ugodili samo Kristu.
Zbog te patnje koja je svojstvena svakom kršćanskom pozivu, mnogima je lako započeti, ali ne i ispuniti svoj poziv. Dakle, imamo mnogo napuštenih zvanja. Toliko je raskinutih brakova i odlazaka iz svećeničkog i redovničkog života. Postoje mnoga polovična zvanja u kojima se mnogi osvrću unatrag i pitaju se jesu li donijeli ispravne odluke. Mnoga zdrava i naizgled sveta zvanja završavaju najgnusnijim skandalima u crkvi. Postoje zvanja koja su lišena duboke radosti, svetosti i punine života.
Mnogo je razloga zašto imamo ovu krizu vjerničkog i radosnog poziva u naše vrijeme. Ali prvo se moramo zapitati jesu li ove tri ispovijedi prisutne i djeluju u nama. Jesmo li duboko uvjereni da svojim snagama ne možemo ispuniti ova zvanja onako kako to Bog želi? Ovisimo li još uvijek o vlastitim sposobnostima i resursima? Koliko se potpuno odričemo svega da Krist može djelovati u nama i po nama? Koliko smo spremni ugoditi samo Kristu u svojim zvanjima, a ne sebi ili drugima? Jesmo li spremni iskusiti kritiku i odbacivanje od drugih dok Ga slijedimo u učeništvu?
Sveti Pavao nam pokazuje kako nas te ispovijedi mogu održati u našim zvanjima. Pišući iz zarobljeništva, on kaže Filemonu: “Ja, Pavao, starac, a sada i sužanj za Krista Isusa, molim te u ime svog djeteta Onizima, čiji sam otac postao u svom tamničenju.” (Film 1: 9-10) On čini i trpi sve za Krista Isusa čak i kad se čini da ga fizička snaga iznevjerava.
Naš Gospodin Isus Krist koji nas je pozvao na svetost i vjernost u našim zvanjima vrlo dobro poznaje našu slabost, puno više od nas samih. On također zna terete koje nosimo dok sudjelujemo u Njegovim patnjama. On nam dolazi u svakoj Euharistiji jer želi djelovati kroz nas iu nama kako bismo bili vjerni obvezama koje je On u nama nadahnuo. Njegova milost u nama može učiniti mnogo više nego što možemo i zamisliti ili željeti. Ako imamo ispravne ispovijesti kao Njegovi učenici ukorijenjene u našim srcima i očite u našim stavovima, i mi možemo prihvatiti i radosno ispunjavati velike zahtjeve zvanja, i sve to činiti samo za dobrobit Isusa Krista.
Slava Isusu! Svaka čast Mariji!
✠
