Pazite na sebe i brinite o drugima – dvostruki je poticaj koji je papa Franjo uputio biskupima, svećenicima, đakonima, posvećenim muškarcima i ženama te sjemeništarcima s Korzike, s kojima se 15. prosinca 2024. susreo u katedrali u Ajacciu prigodom svog pohoda Korzici, izvještava Vatican News.
Zahvalio im je na njihovu svakodnevnom radu, kao i za to što su znak Božje milosrdne ljubavi i svjedoci evanđelja. Potaknuo ih je da naviještaju Krista, da dođu do svakog čovjeka, do onih kojima je potrebna utjeha, onih koji su daleko od Boga, onih kojima je potrebna pratnja na njihovu životnom putu. Jer, moramo imati na srcu dobro drugih, a za sve to trebamo biti spremni obnoviti stare sheme ili eksperimentirati s novim pastoralnim putovima. Osim toga, svima treba oprostiti; “nemojte mučiti ljude u ispovjedaonicama”, “uvijek opraštajte, sve opraštajte”, nekoliko je puta ponovio Papa.
Bog djeluje s ono malo što mu nudimo
U svojem je govoru Papa primijetio da u sadašnjem europskom kontekstu ne nedostaje problema i izazova u vezi s prenošenjem vjere, zbog kojih se kler otkriva malenim i krhkim.
Nema vas mnogo, nemate moćna sredstva, sredine u kojima djelujete nisu uvijek sklona prihvaćanju navještaja evanđelja.
Ali za Papu to je siromaštvo blagoslov, jer je lišeno pretencioznosti da možemo sve sami, ono nas uči promatrati kršćansko poslanje kao nešto što ne ovisi o ljudskim snagama, nego prije svega o djelovanju Gospodina koji uvijek radi i djeluje s ono malo što mu možemo ponuditi.
Opasnost svjetovnosti i taštine
Gospodin je u središtu: to je ono što se ne smije zaboraviti – dodao je papa Franjo te potaknuo sve da svakog jutra u sebi, u molitvi, ponavljaju: i danas, u mojoj službi, nisam ja u središtu, nego Bog.
Kažem to zato što postoji opasnost u svjetovnosti, opasnost koja je taština. Biti paun. Previše gledati sebe. To je taština, a taština je loš porok, loš miris. Biti paun.
Moramo priznati primat Božje milosti, ali i vlastite odgovornosti, razmišljajući o sebi kao o suradnicima Božje milosti i svakodnevno se pitajući: kako živim svoje svećeništvo, svoju posvećenost, svoje učeništvo?
Brinuti o sebi
Potrebno je gledati u svoju nutrinu kako nas ne bi „samljeli“ vanjski ritmovi i aktivnosti i kako ne bismo izgubili unutarnju dosljednost – napomenuo je Papa te uputio dvostruki poticaj: brinuti o sebi i brinuti o drugima.
Brinite o sebi. Jer svećenički ili redovnički život nije ‘da’ koje smo izrekli jednom zauvijek. Kod Gospodina se ne živi od rente! Naprotiv, svakoga se dana treba obnavljati radost susreta s Njim, u svakom trenutku moramo ponovno slušati njegov glas i odlučiti slijediti ga, čak i u trenucima pada.
Što se svećenik, redovnica ili redovnik više daje, troši, radi za Kraljevstvo Božje, to im je potrebnije brinuti i o sebi – objasnio je Sveti Otac te upozorio – Svećenik, časna sestra, đakon koji zanemaruje sebe, zanemarit će i one koji su mu povjereni. Zbog toga je potreban svakodnevni susret s molitvom i euharistijom, dijalog s Gospodinom, svatko prema vlastitoj duhovnosti i stilu. Osim toga, potrebno je izdvojiti nekoliko trenutaka za samoću, imati brata ili sestru s kojima možemo slobodno podijeliti ono što nosimo u srcu; njegovati nešto što nam je strast kako bismo se na zdrav način odmorili od napora službe.
U tu brigu, međutim, spada i bratstvo. Osim teškoća i izazova, naučimo dijeliti među sobom također radost i prijateljstvo. Često se, međutim, žalimo – primijetio je Sveti Otac – kritiziramo druge, jer ima zavisti.
Briga o drugima
Što se tiče brige o drugima, to – prema Papinim riječima – znači donositi Isusa drugima, dajući srcima utjehu evanđelja. Stoga je potaknuo na brigu o onima koji čekaju Isusovu Riječ, onima koji su se udaljili od njega, onima kojima je potrebno usmjerenje ili utjeha. Pritom se prisjetio mladog svećenika koji je nedavno umro od raka, a živio je u sirotinjskoj četvrti, zajedno sa siromašnima koji su mu neprestano kucali na vrata:
Svećenik srca otvorenog svima, ne praveći razlike. Slušati, biti blizak ljudima, i to je također poziv na pronalaženje, u današnjem kontekstu, najučinkovitijih pastoralnih putova za evangelizaciju.
Nemojte se bojati promjena
Rimski je biskup potom potaknuo prisutne da brinu o svima, u formaciji i prije svega u susretu. Susretati ljude, tamo gdje žive i rade, u svim okolnostima – istaknuo je te potaknuo i na isprobavanje novih načina da dođu do drugih. Ne bojte se promijeniti, preispitati stare sheme, obnoviti jezike vjere – kazao je.
Potom, nešto što mi je jako na srcu: molim vas, uvijek opraštajte. I sve opraštajte. Oprostite sve i uvijek. Svećenicima kažem da u sakramentu pomirenja ne postavljaju previše pitanja.
Idite hrabro naprijed
Na kraju, posljednji Papin poticaj biskupima, svećenicima, posvećenim osobama i đakonima bio je da se uvijek pouzdaju u Boga, osobito u teškoćama.
U trenucima umora i obeshrabrenja nemojte se predati. Vratite svoje srce Gospodinu. Nemojte zaboraviti plakati pred Gospodinom. On se očituje i daje se naći ako budete brinuli o sebi i o drugima. Na taj način On nudi utjehu onima koje je pozvao i poslao. Idite hrabro naprijed, On će vas ispuniti radošću. (kta/rv)
