Predavanje pod nazivom „Sveti otok Daksa: Jeruzalem u Dubrovniku“ na trećoj tribini „Ususret sv. Vlahu“ u četvrtak 25. siječnja održao je dr. Matko Matija Marušić, znanstveni suradnik Instituta za povijest umjetnosti.
Nakon pozdrava pročelnice Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije Marijete Radić, prisutnima se obratio i povjesničar umjetnosti Ivan Viđen koji je predstavio predavača i izrazio mu dobrodošlicu.
Dr. Marušić je istaknuo kako u ovom izlaganju i istraživanju „nije u središtu otočić Daksa kao konkretni dio zemlje okružen morem ispred gruškog zaljeva, već ono što je otočić svojim složenim arhitektonskim i likovnim programom, koji više ne postoji, imitirao da jest.“
Glavnu su ulogu u tom programu imali franjevci koji su osnovali svoj samostan na Daksi krajem 13. st. te pripadnici dubrovačkog plemstva koji su ga stoljećima podupirali. Neki izvori navode da se nalazilo čak deset kapelica na jednakim razdaljinama od kojih je danas pronađena lokacija za samostan i novicijat, samostansku crkvu, kapelicu Blažene Djevice Marije, kapelicu Kristova Groba i kapelicu Kalvarije, a još uvijek nisu ubicirane kapelice sv. Josipa, sv. Franje, sv. Jeronima i sv. Antuna. „Nakon ukidanja franjevačkog samostana početkom 19. st. Daksa je pretvorena u vojnu zonu, a gradnja novih fortifikacija nije marila o povijesnim slojevima te je tada uništena crkva, samostan i okolne kapelice Kristove muke“, obrazložio je dr. Marušić.
Kroz 15. st. na Apeninskom poluotoku postojao je pokret osnivanja raznih zamjenskih hodočasničkih mjesta za Jeruzalem. Dr. Marušić je pojasnio kako su u tim zamjenskim svetištima, u pravilu smještenima na uzvisinama i nazivane „Sacri Monti“, vjernici posjećivali kapele koje su komemorirale mjesta Kristove muke. Začetnik takve ideje bio je franjevac fra Bernardino Caimi koji je u Varallu podigao jedno takvo svetište, a on je kratko i boravio u Dubrovniku, no dr. Marušić je upozorio da o mogućem utjecaju na gradnju „Novog Jeruzalema na Daksi“ treba još dodatno istražiti.
Pobliže je predstavio najnovija istraživanja povjesničara umjetnosti o svetištu na otočiću Daksi i tamošnjim kapelicama Kalvarije podignutima po uzoru na sveta mjesta Kristove patnje u Jeruzalemu. Istaknuo je raspelo koje se sada nalazi u crkvi sv. Vlaha u Pridvorju, a prenešeno je s otoka Dakse, djelo Jurja Petrovića iz sredine 15. st., kao i o otkriće skulpture Krista koji je položen u grob iz privatne zbirke koja se još istražuje. Prema arhivskim izvorima i pjesmama dubrovačkih humanista, izložio je kako je Daksa početkom 16. stoljeća bila pretvorena u mjesto koje je, riječima Ilije Crijevića, „hinilo da je Sveta Zemlja i ravna mu družica”. „Stari su Dubrovčani uz pomoć krajolika, kapelica i umjetnina mogli prizvati daleki Jeruzalem, a čini mi se i da se mi nalazimo pred sličnim zadatkom. Moramo analizom starih zapisa, komparativnih primjera i po koje sačuvane umjetnine doprijeti do davnih, zaboravljenih i uništenih slojeva svete Dakse“, zaključio je dr. Marušić.
Uz brojne zainteresirane sugrađane predavanju su, među ostalima, nazočili dubrovački biskup Roko Glasnović u pratnji ovogodišnjih festanjula, pomorca Perice Baletića i zanatlije Vladimira Buća te generalni vikar i rektor Zborne crkve sv. Vlaha mons. Ivica Pervan.
Tribine „Ususret Svetom Vlahu“ kao dalju pripravu za svetkovinu nebeskog zaštitnika Dubrovnika i Dubrovačke biskupije organizira Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije, a tradicionalno se održavaju tijekom siječnja.
Tea Kuzek Marević