Nakon svečanog Euharistijskog slavlja u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, koje je u drugu nedjelju došašća 8. prosinca 2024. predvodio postulator kauze za proglašenje blaženim Josipa Stadlera mons. Pavo Jurišić i kojim su sestre Služavke Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije obilježile 106. obljetnicu smrti svoga utemeljitelja sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera i proslavile svoju nebesku zaštitnicu i Dan svoje Provincije, upriličen je prigodni program u provincijskom sjedištu u samostanu Egipat u sarajevskoj gradskoj četvrti Bjelave, izvijestili su iz ove Provincije.
Svojim sestrama iz zajednica u Sarajevu, Gromiljaku, Vitezu, Čardaku, Doboju i Mostaru dobrodošlicu su poželjele provincijska glavarica s. M. Ana Marija Kesten i samostanska predstojnica s. M. Kristina Adžamić sa susestrama te ih ugostile zajedničkim objedom u sestarskoj blagovaonici koji je protekao u obiteljskom ozračju, uz ugodan razgovor i pjesmu i uz imendansko čestitanje s. M. Mariji Filipović, s. M. Ljilji Marinčić i s. M. Danici Bilić.
Poslijepodnevni program upriličen je u spomen-sobi nadbiskupa Josipa Stadlera povodom 106. obljetnice njegove smrti, 125. obljetnice osnutka Stadlerove kuće za djecu i samostana Egipat koji je blagoslovljen upravo toga dana prije 95 godina te obližnje kuće za djecu Betlehem koja je oduzeta nakon Drugog svjetskog rata te pretvorena u srednju medicinsku školu. Cijeli program i sjećanja ispunio je sestre snažnim osjećajem zahvalnosti.
Nakon pjesme i pozdrava provincijske glavarice s. M. Ana Marije Kesten uslijedilo je predavanje koje je održala dr. sci. povijesti umjetnosti Mirha Šabanović, stručna savjetnica za zaštitu spomeničkog naslijeđa Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajeva. U svom izlaganju dr. Šabanović detaljno je valorizirala predmete iz zbirki spomen-sobe te sestre upoznala s njihovom kulturnom, povijesnom, dokumentarnom i umjetničkom vrijednošću kao i specifičnostima pojedinih eksponata.
Predavanje je započela riječima kardinala Steinhubera koji je opisao dr. Josipa Stadlera kao osobu koju krasi rijetka toplina duše i ustrajna težnja za savršenošću, djetinje i ponizno srce koje je na vlastitoj koži iskušalo jad i samoću i koje je od početka bilo predodređeno za put osjećanja boli i patnje drugoga, potrebom za darežljivošću naspram siromaha i ozlojeđenog. Govoreći o spomenutoj zbirci istaknula je da su poniznost i suosjećanje oblikovali konture njegove duše i utrle neizbrisiv trag u predmetima koje je posjedovao i svakodnevno koristio.
Potom je podsjetila da spomen-soba obuhvaća tri zbirke: pisanu građu (molitvenici, evanđelja, djela apostolska, autorska djela dr. Josipa Stadlera, pisma, čestitke, zapisi, razglednice, popis djece primljene u orfantorij Egipat i dr.), predmete za svakodnevnu upotrebu izrađene od različitih materijala (ciliciji, kaleži, stolni križ, križ na ljubičastoj vrpci, džepni satovi, naočale sa futrolom, četke za odjeću, šalice za kavu, album fotografija i dr.), te tekstilnu građu (odjevni predmeti, ceremonijalne odore, salvete za ručak i drugi tekstilni predmeti). Za ovu priliku odabrani su eksponati koji najsnažnije odražavaju lik i karakter nadbiskupa Stadlera – njegovu težnju ka ljudskoj savršenosti, skromnosti, skrušenosti i jednostavnosti. Poseban naglasak stavljen je na predmete koje je svakodnevno koristio pa su prisutne sestre imale priliku osjetiti bliskost s njegovim životom i duhovnim nasljeđem.
Na početku predavanja i razgovora o spomen-sobi bilo je riječi o predmetima koji su korišteni na prvoj svečanoj Misi i koji su posebno izrađeni za tu priliku 1881./1882. godine, zatim o čestitkama iz Trebinjske biskupije povodom utemeljenja, čestitki povodom 25. jubileja u čijoj izradi su sudjelovali učenici i sestre 1893. godine kao i uspomenama na prvu Svetu misu iz 1868. godine. Ukazala je i na dokumentarnu vrijednost pojedinih predmeta ove zbirke (posebna izdanja Bosanske Pošte, štamparija Vogler i drugovi, Thiera i Voglera, naklade Kaptola Vrhbosanskog u Sarajevu i dr.) i arhivsku vrijednost (projektna dokumentacija o radovima adaptacije arhitekte Josipa pl. Vancaša iz 1897. godine, zajedno sa zapisima o kupovini zemljišta iz iste godine). Na kraju predavanja dr. Šabanović se osvrnula na odjevne i upotrebne predmete, naročito one nabavljene u Sarajevu, čija estetska, povijesna i kulturna vrijednost dodatno doprinosi razumijevanju Stadlerovog života i djelovanja.
Zahvalne za vrlo lijepo i iscrpno predavanje sestre Služavke Malog Isusa ponovno su razgledale i doticale predmete koje je osobno koristio njihov utemeljitelj Stadler zahvaljujući Bogu za ovog velikog nadbiskupa i za brojna dobra djela koja je u njemu i po njemu izveo u Crkvi i Družbi sestara Služavki Maloga Isusa. (kta)
