Školske sestre franjevke Krista Kralja, Provincije Svete Obitelji u Mostaru, osim što djeluju u odgojno-obrazovanom radu, župnom apostolatu, u zdravstvenim i socijalnim ustanovama, samostalnim radionicama radinosti, izdavaštvu i medijima te na polju umjetničkog stvaralaštva, svoju su ljubav usmjerile na vođenje Duhovnog centra „Biskup fra Paškal Buconjić“. U okrilju Centra djeluje kršćanska zajednica kontemplativne molitve „Jeka tišine“. Redovito se organiziraju tečajevi i duhovne obnove, zatim brojne radionice za djecu, mlade i obitelji, a posebno su posjećene duhovne vježbe meditacije i kontemplacije. Jedan od programa je i trodnevni seminar posta, molitve i šutnje.
U nastavku pročitajte tekst Anite Martinac o proteklom seminaru posta, molitve i šutnje.
O seminaru ću napisati koji redak jer ga smatram vrijednim te da je potrebno informirati čitatelje i buduće potencijalne sudionike. Seminar je održan od 5. do 8. prosinca 2024.
Srdačna dobrodošlica nasmiješenih lica časnih sestara, prekrasna glazba i miris prostora prvo je što uočite. A kada se smjestite u svoju sobu, koja nosi naziv po nekom svecu, uočite s koliko detalja i brižnosti su pristupili kako bi se ovdje gosti osjećali ugodno.
Na ovom seminaru postoje pravila kojih smo se dužni pridržavati i većinom svi pomislimo kako će to biti teško. Teško ćete povjerovati, ali post o kruhu i vodi kroz tri dana seminara postane ugodan. Kruh nikada nije bio tako mirisan i ukusan, a gutljaj krepak. Ustvari, nauči se pravilno postiti po instrukcijama časne sestre Ljilje Pehar koja je voditeljica seminara. Majčinskom ljubavlju prigrli svakog sudionika i posveti mu se s posebnom pažnjom.
Šutnja na seminaru je zlatno pravilo, ali i zlata vrijedna. U suvremenom načinu života, u prevelikoj buci i trci, upravo ovdje osjetimo konačno mir i tišinu. To nam je potrebno kako bi čuli što nam Bog govori, ali i da čujemo svoje srce i saberemo misli. Dragocjeno je iskustvo zajedničke molitve, pjesme, klanjanja i meditacije. Razmjena osobnih promišljanja je prekrasna jer nerijetko se dogodi da preko nekog od sudionika dobijete upravo onaj odgovor koji tražite, baš kao kada nasumično otvorite Bibliju i upravo kroz odabrano čitanje Bog vam šalje poruku.
Svim sudionicima seminara posebno je bio značajan posjet biskupa Petra Palića koji je održao predavanja pod nazivom Janjevo – najstarija hrvatska dijaspora i slavio svetu misu u kapeli u središtu samostana. Biskup je govorljivo predstavio bisere Janjeva, a riječ je o blaženicima fra Serafinu Glasnoviću Kodiću (1893. – 1947.), don Antunu Muziću (1921. -1948.) i fra Alojziju Paliću (1877. – 1913.) Progovorio je i o značaju fra Franje Brkića i don Ante Bakovića koji su dali veliki doprinos za vrijeme svog službovanja u Janjevu.
Poznato je kako je upravo u Janjevu sačuvano treće najstarije zvono u Hrvata, a isto se nalazi prikazano i na biskupovom grbu. Riječ je o zvonu svetog Nikole koje je izliveno 1368. Znakovito je kako je baš na blagdan svetog Nikole biskup Petar na seminaru govorio upravo o tome svecu. Upoznao je prisutne i s marijanskim svetištem u Letnici iz 16 stoljeća, zboru Bijeli anđeli koji su prvi snimili duhovne pjesme na hrvatskom jeziku te s najstarijim dokumentom gdje se spominje Janjevo, a koji potječe iz 1303. godine. Nakon vrlo zanimljivog predavanja sudionici seminara su postavljali pitanja dok je biskup Petar, učinivši komunikaciju vrlo ugodnom, odgovarao u jednostavnosti i poniznosti.
Post i noćno bdijenje na nekim polaznicima seminara su već drugoga dana ostavili simptomatične glavobolje ili umor, ali okrjepa se našla u molitvi i šetnji kroz prekrasni Biblijski vrt uz samostan. Svaki grm, drvo, skulptura, uređenje vrta, pa i samo groblje časnih sestara na Grubanu, odišu simfonijom reda. Prijao je prehladni zimski dan srcima koja su pamtila.
Ono što daje posebnost ovome mjestu je prekrasni maslinik u kojem je posađeno više od 3500 maslina, što je najveći i najsjeverniji maslinik. Poznato je da vrijedne časne sestre proizvode najkvalitetnije maslinovo ulje što potvrđuju brojna priznanja i povelje.
Prisjetila sam se kako je ovaj samostan bio potpuno spaljen i uništen prilikom srpske agresije 1992. godine. Sve to je na mene ostavilo još snažniji dojam. Pomislila sam na tolike časne sestre koje su progonjene, zatvarane i ubijene tijekom komunističkog režima i zahvalila na žrtvi koju su podnijele. Jasno je da ovoliki plodovi ljubavi mogu izniknuti iz velike žrtve koja je prinesena s puno ljubavi.
Na koncu seminara, koji je završio u nedjelju slavljem svete mise u kapelici sa časnim sestrama i do kada su svi negativni simptomi iščezli, uočila su se ozarena i zahvalna lica svih sudionika. Iako su sudionici bili iz različitih profesija i generacija, od mladih srednjoškolaca do umirovljenika, branitelja, kućanica, pa do intelektualaca, nerijetko je zaiskrila suza. Ganutljive riječi su se upijale na plodnom tlu duša koje su se okrijepile u ovoj oazi mira.
Prenoseći osobne dojmove mogu samo zaključiti kako je ovo poticaj da se ovdje sretnemo ponovno kao i da pozovemo one koji nisu imali priliku sudjelovati na seminaru da svakako dođu i dožive ovo predivno iskustvo. (kta)