U četvrtak 5. prosinca misu zornicu u 6 sati u Bakru, u maloj srednjovjekovnoj crkvi Sv. Križa predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić. Suslavio je župni upravitelj župe Bakar Zdenko Lendl. Vjernika je bilo tridesetak.
Nadbiskup Uzinić u propovijedi je govorio o vremenu u kojem se nalazimo a to je vrijeme između dva Kristova dolaska: prvog koji se dogodio prije 2025 godina te ćemo sljedeću godinu slaviti kao Svetu jubilarnu godinu Kristova utjelovljenja, i drugog a to je i konačni Kristov dolazak, onaj koji će se dogoditi na kraju vremena:” Isus u današnjem evanđelju upozorava, vezano uz taj dolazak koji će biti za nas u trenutku naše vlastite smrti, a za čovječanstvo na kraju vremena. Svjesni smo da svijet u kojem živimo nije vječan. I kolikogod da se nadamo da je daleko taj trenutak u kojem će završiti svijet kojeg mi poznajemo, trebamo u skladu s tim živjeti. Isus upozorava u današnjem evanđelju na taj trenutak njegovog dolaska i zato govor o kraju za nas kršćane nije prijetnja nego nada, obećanje. On kaže da u tom trenutku neće biti važno ono što mi govorimo nego će biti važno jesmo li i kako smo prihvaćali i živjeli ono što nam je on govorio. Kako smo živjeli i prihvaćali njegovo evanđelje?Zato je ovo vrijeme adventa, vrijeme došašća, vrijeme u kojem bismo upravo u skladu s tim trebali malo postaviti svoje prioritete na prvo mjesto i to nam treba biti doista važno. Što je to što nas čini onima koji će biti spremni za taj susret? Kaže Isus da se to prepoznaje po tome što ćemo vršiti volju njegovog Oca koji je na nebesima. Da li se mi, u ovom vremenu došašća ,želimo na pravi način pripremiti za Božić ali i za onaj konačni Kristov dolazak? To bismo trebali naučiti iz prvog Kristovog dolaska, trebali bismo naučiti kako je živio Isus, što je on govorio i koji su bili njegovi prioriteti i onda to, što je on govorio, što je on činio, pokušati učiniti svojim prioritetom i živjeti u skladu s tim. Možda se to čini nedostižnim ili teškim zadatkom ali ne bi trebalo biti.
Svi znademo čitati i svi mi možemo i trebali bismo uzeti sv. Pismo u svoje ruke.Ako to ne činimo, prilika da naučimo su i ovi naši jutarnji dolasci na zornice. Tu čujemo što je to Isus govorio, što je činio i na koji način je ostvario starozavjetna obećanja jer se osobito u prvom dijelu došašća upravo tako slažu svetopisamska čitanja u kojima čujemo neka starozavjetna obećanja, prepoznajemo što Isus govori i čini, prepoznajemo ostvarenja onog o čemu starozavjetna obećanja govore. Dakle i to je način na koji možemo saznati što to Isus od nas traži i koja je to Očeva volja koju je on prije nas izvršio . Ovdje vi imate kapelicu Sv. Križa. Prije nego je Isus razapet na križ imao je jednu borbu sa samim sobom u Maslinskom vrtu i pitao se što napraviti: da li odgovoriti na onaj poziv koji je osjetio ili pobjeći iz tog trenutka te je u molitvi rekao:Oče, ako je moguće neka me mimoiđe ova čaša, ali ne moja nego tvoja volja i nastavio je put vršeći volju Božju. Božja volja nije bila da on završi na križu nego da nam pokaže dosege svoje ljubavi , da je njegova ljubav tako velika i duboka da nam ništa neće uskratiti zbog nas i našeg spasenja. Tu zapravo dolazimo do pravog odgovora za koji ne treba velika teologija: što trebamo činiti želimo li doista u svom životu vršiti Božju volju, želimo li svoj život temeljiti na stijeni a ne na pijesku kako kaže ova slika iz evanđelja, da budemo stabilni i čvrsti i kad Gospodin dođe, da nas prepozna kao one koji su njegovi ne po onome što govorimo, nego što činimo ili što smo činili. Ono što smo pozvani činiti, želimo li vršiti Božju volju , je ljubiti jedni druge. Na jednom će mjestu Isus reći da su dvije zapovijedi: jedna ljubav prema Bogu iznad svega i bližnjemu kao prema samome sebi, ali u Ivanovom evvanđelju on ide i korak dalje te samog sebe stavlja za model ljubavi: ljubite jedni druge onako kako sam ja vas ljubio. A križ nam pokazuje i dokazuje kakva je njegova ljubav To je taj temelj na kojem trebamo graditi svoj život , to je taj temelj na kojem trebamo graditi Crkvu kao zajednicu koja želi nastaviti Isusovo poslanje , to je taj temelj na kojem bismo trebali graditi ovaj svijet prepoznajući se, ne kao neprijatelji, konkurencija, nego kao braća i sestre jedni drugima. Nažalost svijet, u kojem mi živimo, ne gradi na tom temelju. Čak i mi u Crkvi nekako lakše prihvaćamo logiku ovoga svijeta i gradimo s drugima na pijesku. Ovo vrijeme došašća je vrijeme slaganja prioriteta. Puno je oko nas ponuda koje nas žele prignuti nad sebe same. Nudi nam se sve izazivajući u nama okrenutost prema sebi. To nije ljubav. Ljubav je prignutost nad druge. Ljubav je služenje drugima. Evo to je ono pravo građenje. Kad se tako gradi, imamo stabilan život čovjeka i kršćanina. Muškarca i žene svejedno. Kad se tako gradi , imamo dobru obitelj , kad su svi prignuti jedni nad druge a ne kad svatko vuče na svoju stranu. Kad smo prignuti jedni nad druge, tad može i svaka župna i biskupijska zajednica doista biti zajednica u kojoj je moguće prepoznati Isusa Krista i njegovo poslanje po nama u ovom svijetu . I društvo koje je tako organizirano je, zapravo, pravo društvo. Ne možemo promijeniti druge , pokušajmo na tom planu početi nešto raditi od sebe. Gradimo na stijeni. Prihvatimo prave vrijednosti, prihvatimo život ljubavi usklađen s Kristovom ljubavlju kako bismo učeći iz prvog Kristovog dolaska živjeli i prepoznavali različite Kristove dolaske u svom vremenu. “- rekao je nadbiskup Uzinić.
(Tekst: Gordana Fumić, Foto Katarina Isailović)
Objavljeno: 6. prosinca 2024.
