Ove prve adventske nedjelje čitanja nas upućuju na Gospodinov drugi dolazak, a ne na prvi. Zašto?
Evanđelje (Pročitaj Lk 21,25-28, 34-36)
Moramo znati kontekst našeg današnjeg čitanja evanđelja kako bismo doista razumjeli njegovo značenje. Ranije u poglavlju (vidi Lk 21,20-24), Isus opisuje svojim učenicima katastrofalan događaj koji će se dogoditi za njihova života (vidi stih 32). Jeruzalem i njegov Hram uništit će “pogani”. Ti bi dani bili ispunjeni užasom. Kršćani su trebali “bježati u planine” kada vide grad opkoljen vojskama.
Ovo je moralo uzdrmati učenike i sve Židove. Napustiti sveti grad Jeruzalem kada bude napadnut? Kako bi bilo koji pobožni Židov to mogao učiniti? Zasigurno je ova Isusova uputa bila prvi nagovještaj da će se odnos koji su židovski vjernici imali sa Starim savezom uskoro dramatično promijeniti. [Note:We know from extra-biblical historical writings that the Jewish Christians did flee when the Romans arrived; because of these words of Jesus, they all survived the assault.]
Isus je opisao uništenje grada i Hrama jezikom i simbolikom starozavjetnih proročanstava koja su prorekla prvi put kada je Bog na taj način pohodio svoj sud nad svojim narodom, u vrijeme babilonskog progonstva. Važno je to prepoznati. Apokaliptični jezik, tako poznat Njegovim učenicima, pomogao im je razumjeti da je nadolazeća katastrofa bila presuda protiv Jeruzalema zbog njegovog odbacivanja Mesije. Zato su vjernici trebali bježati. Stari savez se bližio kraju; novi bi savez zauzeo njegovo mjesto. Kada su Rimljani opkolili i opljačkali Jeruzalem 70. godine nove ere, uništivši zauvijek Stari hram, oni su zapravo bili zastupnici Božjeg pravednog suda nad Njegovim nevjernim, neposlušnim narodom.
Dakle, zašto na prvu nedjelju došašća razmišljamo o svoj toj povijesti? Citat iz Ignacijeve katoličke studije Biblije (str. 60) mogao bi pomoći:
Poput mnogih religija na Bliskom istoku, Izraelci su svoj Hram smatrali minijaturnom replikom ili mikrokozmosom svijeta; bio je to arhitektonski model svemira koji je oblikovao Bog. Nasuprot tome, sam svemir bio je makrohram, gdje Bog također prebiva sa svojim narodom. Ovo je najbolje sažeto kod psalmista: “Sagradio je Svetište svoje kao visoka nebesa, kao zemlju, koju je zauvijek utemeljio” (Ps 78,69) … Ova razmatranja pomažu da se Isusove riječi razumiju u njihovom povijesnom kontekstu. Sa svitanjem Novog saveza, Bog je morao ukloniti središnji simbol Starog saveza, Hram. Crkva je Božji novi i duhovni Hram, izgrađen živim kamenjem kršćanskih vjernika (Mt 16,18; Ef 2,20-22; 1 Pt 2,4-5). U tom svjetlu, razaranje Hrama i presuda Izraelu 70. godine po Kr. mogu se promatrati kao uvod u veće stvari. To jest, završetak starozavjetnog svijeta predočava uništenje svemira, Božjeg makrohrama i Kristov sud nad svim narodima (usp. 2 Pt 3,5-7). Dakle, Isusov Govor na Maslinskoj gori (Mt 24-25) ispočetka se ispunjava u prvom stoljeću, kako je On rekao (Mt 24,34). Ali u Kristove riječi ugrađene su duhovne istine koje ukazuju na Njegov drugi dolazak u slavi i kraj vidljivog svijeta.
Uništenje Hrama 70. godine po Kr. upućuje na povratak Isusa na kraju vremena – u sat koji ne znamo. Dakle, kao što je Izrael stoljećima čekao na prvi dolazak Isusa, Mesije, mi sada čekamo Njegov drugi dolazak.
Crkva nam daje cijelo vrijeme da o tome razmišljamo. Stoga trebamo dobro paziti na ono što Isus govori svojim učenicima dok su morali čekati nadolazeće vrijeme nevolje, jer i mi trebamo Njegovu uputu: “Čuvajte se da vam srca ne zadremaju od pijanstva i pijanstva i tjeskobe svakodnevnog života.” Trebali bismo primijetiti da Njegova briga za Njegove sljedbenike nije nestašica hrane i oružja, skupine opreza koje treba obraniti Rimljane ili političko držanje. Ne, On želi njihovo srca biti neopterećen. On želi da budu “budni u svakom trenutku i mole se da imate snage izbjeći nevolje koje su neizbježne”. Pripreme na koje On potiče svoje sljedbenike su duhovne, a ne fizičke.
Ovo je naše adventsko djelo. Imamo četiri tjedna da provjerimo svoja srca zbog smetnji, zapetljanja i preokupacija koje zamagljuju naše umove i odvode našu energiju dalje od rasta u vjeri, nadi i ljubavi – jedinoj pripremi koja će nam omogućiti da “stanemo pred Sinom Čovječjim” kada, još jednom, dolazi ljudima koji žude vidjeti Njegovo lice.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, u tolikom dijelu svog života, čini se da nešto čekam. Advent me podsjeća Čekam te!
Prvo čitanje (Pročitaj Jr 33,14-15)
Jeremija je bio prorok koji je Židovima morao prenijeti strašnu vijest o prvom Božjem sudu nad Jeruzalemom i Hramom, oko 6.th st. pr. Kr. Međutim, u ovom čitanju, Bog daje izvanredno obećanje koje je puno nade: “Podići ću Davidu pravi izdanak… U one dane Juda će biti siguran i Jeruzalem će živjeti siguran.” Je li Bog održao ovo obećanje?
Znamo da su i Jeruzalem i Hram bili uništeni unutar jedne generacije od Isusove proročanske objave. Zbog toga kako se Judina povijest odvijala, znamo da je ispunjenje ovog obećanja bilo mnogo dublje od zaštite teritorija ili zgrade. Isus, Davidov “pravednik”, sada vlada nad novim Jeruzalemom, koji je Crkva. On i svi koji su kršteni u Njemu čine novi Hram, gdje se odvija pravo štovanje Boga. Došašće nas podsjeća da još uvijek čekamo potpuno očitovanje ovog pobjedonosnog Kraljevstva. Ona je sada prisutna u svijetu na prikriven način, ali jednog dana će sve stvoreno vidjeti i uzviknuti: “GOSPOD je naša pravda.”
Mogući odgovor: Nebeski Oče, naše dugo čekanje na povratak Tvoga Sina nije “ako” On dođe, nego “kada”. Hvala Ti što uvijek ispunjavaš svoja obećanja.
Psalam (Pročitaj Ps 25,4-5, 8-10, 14)
Ovaj psalam daje kristalnu jasnoću o tome kakva će biti naša priprema dok čekamo Dan Gospodnji: “Vodi me svojom istinom i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj, i tebe čekam cijeli dan.” Naš fokus u ovom vremenu čekanja je uvijek biti na Bogu i Njegovoj volji za naše živote – ovaj dan, ovaj čas.
Ako razmišljamo o ovom psalmu, zaštitit će nas od ravnodušnosti, lijenosti i samozadovoljstva dok čekamo. Također će nas spriječiti da trošimo energiju na razmišljanje o tome koliko su drugi spremni za taj Dan – što je uvijek iskušenje. Ponekad možemo gledati na našu kulturu, naše susjede, pa čak i članove naše obitelji okom osude. Brinemo se za tuđe grijehe, a ne za vlastite. U ovom došašću možemo odlučiti raditi samo na sebi; naša je antifona izvrsna adventska molitva: “K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj 1. Sol 3,12-4,2)
Kontekst će nam pomoći razumjeti ovo čitanje, kao što je bilo s našim Evanđeljem. Ovo je najranija poslanica koju je napisao sveti Pavao u Novom zavjetu. Upućena je crkvi koju je osnovao nakon što je propovijedao Evanđelje u Solunu na jednom od svojih misionarskih putovanja. Pun je uputa za svakodnevni život novoobraćenika. Duboko je pastoralne naravi. Ovi novi kršćani imali su mnogo pitanja, posebno o Isusovom drugom dolasku. Barem jednom u svakom poglavlju, sveti Pavao spominje Isusov povratak u slavi.
Kada to znamo, možemo zapaziti naglasak u stihovima našeg čitanja – on je u potpunosti na rastu u svetosti. Prava, zdrava priprema za Gospodinov drugi dolazak, kad god se dogodi, uvijek uključuje nastojanje da se “poveća i obiluje ljubav jedni prema drugima i prema svima … da budu besprijekorni u svetosti … za dolazak Gospodina našega Isusa.” Ovaj je naglasak u skladu s Isusovim učenjem u našem Evanđelju. Ne smijemo se zaglibiti u rasporedima, u razaznavanju nadnaravnih ili kozmičkih znakova, političkih spletki ili besposlice dok čekamo da Isus dođe po nas. Ne, trebali bismo učiniti sve kako bismo se ponašali “da ugodimo Bogu”.
Advent nam daje novi početak nove godine priprema. Iskoristimo ga mudro.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi dočekati još jednu godinu u kojoj ću upoznati i voljeti Tebe i ljubiti druge radi Tebe.
Slika iz Wikimedia Commons
.jpg){kind=link}