U subotu, 30. studenoga 2024. održana je mjesečna obnova svećenika-studenta, časnih sestara i djelatnika Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima. Zavodska zajednica predvođena rektorom Markom Đurinom u popodnevnim se satima uputila prema crkvi Il Gesù. Pred crkvom zavodsku je zajednicu dočekao Tomislav Barun, skolastik Družbe Isusove. Tomislav je zavodskoj zajednici predstavio crkvu Il Gesù, povijest Družbe Isusove i povijest osnivača – sv. Ignacija Loyolskog, čiji se grob nalazi u crkvi Il Gesù. Članovi Zavoda imali su prilike vidjeti i sobe u kojima je boravio sveti Ignacije Loyola.
Nakon kratkog razgledavanja, uslijedio je nagovor duhovnika Zavoda p. Alana Modrića, SI u kapeli Međunarodnog zavoda del Gesù. Duhovnik Modrić svoj je nagovor naslovio „Ljubavlju Božanskog Srca u susret Božanskom Djetetu“ i započeo odlomkom iz Poslanice Kološanima (3,12-17). Istaknuo je kako se u ovome tekstu na tri mjesta spominje srce, koje ukazuju na tri značajke Božanskoga Srca: milosrđe, mir i zahvala, koje bi svatko ljudsko srce trebalo usvojiti. „U svjetlu Božića, svetkovine koja nam pokazuje neizmjernu ljubav Presvetog Srca Isusova, potrebno je sagledati naše životne navike i nađu užurbanost i, ako ništa drugo, zastati, i osvijestiti si važnost srca, ne toliko u fizičkom, koliko u duhovnom smislu“, posvijestio je p. Modrić te nastavio:
„U promišljanju o Presvetom Srcu Isusovu nemoguće je zaobići Blaženu Djevicu Mariju i njezino srce, srce koje je u sebi najvjernije živjelo Božju ljubav. U svome srcu Marija je čuvala i prebirala mnoga iskustva iz svojega života. (…) Potreba da se prebire po uspomenama i iskustvima, i da ih se razmatra u miru kada se najbolje može doći do spoznaje prave istine našega života duboko je ucijepljena u ljudsko biće i nije svojstvena samo za religioznu čovjekovu dimenziju nego za čovjeka općenito, makar on bio i ateist ili agnostik. A mi kršćani imamo mnoga i jaka sredstva za prebiranje i čuvanje uspomena u srcu: osobna molitva, razmatranje Svetog Pisma, ispit savjesti… (…)=Pored srca koje promišlja, Bezgrešno Srce Marijino jest i ono srce koje može podnijeti velike patnje i muke. Njezino srce ispunjeno ljubavlju pomoglo joj je da preživi najteže trenutke u svojemu životu bez da se okrene od Boga“. Duhovnik Modrić je preporučio okupljene Bezgrešnom Srcu Marijinu da im isprosi snage kako bi i oni mogli podnijeti teške trenutke u službi Božjem narodu i u svojim životima.
Duhovnik se osvrnuo i na stalnu „Isusovu potragu za nama“: „Kada nam se čini da nas svi zapostavljaju, da nikoga ne zanima ono što nam se događa, da nikome nismo važni, On svu svoju pažnju usmjerava na svakoga od nas, njegov brižni pogled nas nikada ne ostavlja same, a posebice ne u najtežim životnim trenucima i krizama. I baš zato što s brižnom pažnjom promatra naše živote, sposoban je prepoznati i pohvaliti svaku našu dobru nakanu i dobro djelo koje počinimo. Štoviše, on je u tolikoj mjeri pozoran na sve što se događa u našoj osobnoj povijesti da se raduje i divi svemu dobrome u nama, koliko se to možda činilo nama ili drugima neznatnim.“
Istaknuo je da su svi okupljeni „izabranici Božji“ koje je Isus prvi uzljubio i podario im svoje Srce, „dok naša srca još uvijek trebaju proći daleki put da bi bila poput njegovog“. „Došašće, ali i Jubilarna 2025. godina, mogu poslužiti kao milosni trenutak da se vratimo Presvetom Srcu Isusovu i u njemu nađemo odmor i svaku slast. (…) Koliko u vlastitoj kući naše srce bude postajalo slično Božjem Srcu, u tolikoj mjeri će i svaki naš drugi rad, služba i posao biti sredstvo s kojim će slava Presvetog Srca svijetliti među našim suvremenicima koji su uvelike izgubili bilo kakvo shvaćanje i svijest o tome nepresušnom izvoru ljubavi i milosti“, istaknuo je p. Modrić na kraju svojega nagovora nakon čega je bio na raspolaganju za ispovijed.
Pored mogućnosti za pristupanjem sakramentu pomirenja, bila je i prilika za molitvu i osobno razmatranje.
Nedugo nakon nagovora uslijedila je sveta misa koju je predslavio rektor Đurin, a prigodnu propovijed uputio je p. Modrić. U svojoj homiliji duhovnik Modrić osvrnuo se na čitanja od prve nedjelje došašća. „Strah i tjeskoba o kojima se govori u evanđelju mogu i negativno i pozitivno utjecati na kvalitetu života. Jedna zdrava mjera straha i zabrinutosti dobra je jer potiče osobu da svojim obvezama ne pristupa olako. I dok se jedne strane trebamo izbjeći olako pristupanje obveza, s druge strane trebamo se čuvati tjeskobne brige za našu svakodnevnicu u kojoj ne računamo na Boga. Potrebno je dati sve od sebe, ali uvijek oslanjajući se na Božju providnost“, neke su od poticajnih misli p. Modrića koji je homiliju završio pozivom nazočnima da dopuste Gospodinu da „odgaja naša srca kako bi o njegovom drugom dolasku bila besprijekorno sveta“. (kta/f.z.)
