Potom je postao zlatar – umjetnik u izrađivanju kovanica na merovinškom dvoru, a istodobno i savjetnik kraljeva Klotara II. i Dagoberta I. Potaknuo je na gradnju crkava i samostana, između ostalog je zajedno sa Sv. Remaklom 632. dao izgraditi i benediktinski samostan Solignac (kod Limogesa).
Robovima je kupovao slobodu i utemeljio bolnice i prenoćišta. Nakon smrti kralja Dagoberta 639. napustio je dvor i zaređen je za svećenika. Godine 641. postao je biskup Noyona (sjeverna Francuska), odakle misionario kod Germana u sjevernoj Francuskoj i Flandriji.
Preminuo je u Noyonu, te se u tamošnjoj katedrali čuvaju njegove kosti. Glava mu je prenesena u crkvu St. Andre u Chellesu kraj Pariza.
Zaštitnik je obrtnika koji se bave metalima, a posebno zlatara.
J.P., KT
