Nacionalni katolički registar, 30. studenoga 2024. / 04:48
Sveti Andrija, čiji je blagdan 30. studenoga, bio je jedan od dvojice prvih učenika Ivana Krstitelja koji su susreli Isusa na početku Ivanova evanđelja. Bio je jedan od Isusovih najbližih učenika, ali mnogi ljudi malo znaju o njemu.
Sveti Andrija je bio brat svetog Petra, također poznatog kao Šimun bar-Jona. On i Andrew imali su istog oca, pa bi potonji bio poznat kao Andrew bar-Jonah.
Andrije se redovito spominje nakon Šimuna Petra, što sugerira da je bio Petrov mlađi brat. Poput svog brata Petra i njihovih partnera Jakova i Ivana, Andrija je u početku bio ribar na Galilejskom jezeru.
Evo još 8 stvari koje trebate znati i podijeliti s vama o svetom Andriji apostolu:
1) Što znači ime “Andrija”?
Ime Andrija (grč. Andreas) povezana je s grčkom riječi za “čovjeka” (Anerili, u genitivu, Andros). Izvorno je značilo nešto poput “muževno”, izražavajući nade roditelja u pogledu njihovog dječaka.
Zanimljivo je da je Andrijino ime grčkog podrijetla, a ne aramejskog. Papa Benedikt XVI komentirao:
“Prva upečatljiva karakteristika Andrije je njegovo ime: nije hebrejsko, kao što se moglo očekivati, nego grčko, što ukazuje na određenu kulturnu otvorenost u njegovoj obitelji koja se ne može zanemariti. Nalazimo se u Galileji, gdje su grčki jezik i kultura prilično su prisutni [General Audience, June 14, 2006].”
Činjenica da je njihov otac — Jona (ili Jona) — svom starijem sinu (Šimunu) dao aramejsko ime, a mlađem (Andrija) grčko ime odražava mješovito židovsko-pogansko okruženje Galileje.
2) Koliko je bio blizak Isusu?
U sinoptičkim evanđeljima i Djelima apostolskim, 12 apostola uvijek je navedeno u tri skupine od po četiri osobe. Prva od ovih skupina označava one koji su bili najbliži Isusu. Uključuje dva para braće: (1) Petra i Andriju, Jonine sinove, i (2) Jakova i Ivana, Zebedejeve sinove.
Andrija je tako bio jedan od četiri učenika koji su bili najbliži Isusu, ali čini se da je bio najmanje blizak od četvorice.
To se ogleda u činjenici da se nekoliko puta čini da Petar, Jakov i Ivan imaju povlašten pristup Isusu, dok Andrija nije prisutan.
Na primjer, Petar, Jakov i Ivan bili su prisutni na Preobraženju, ali Andrija nije. Bili su najbliža trojica, dok je Andrew bio daleko četvrti.
Ovo je ironično.
3) Zašto ironija ove ‘dalje’ veze?
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
Jer Andrew je bio jedan od prvi Isusovi sljedbenici. Zapravo, otkrio je Isusa prije njegov brat Petar učinio.
Doista, on je bio jedan od dvojice početnih učenika Ivana Krstitelja koji su susreli Isusa na početku Ivanova evanđelja.
Budući da je slijedio Isusa prije svetog Petra i ostalih, nazvan je Protoklete ili “Prvozvani” apostol.
Papa Benedikt komentira:
„Bio je doista čovjek vjere i nade; i jednog je dana čuo Ivana Krstitelja kako Isusa proglašava: ‘Jaganjcem Božjim’ (Ivan 1:36); pa je bio uzbuđen i s još jednim neimenovanim učenikom slijedio je Isusa, onoga koga je Ivan nazvao ‘Jaganjcem Božjim’. Evanđelist kaže da su “vidjeli gdje stanuje i ostali su s njim onaj dan…” (Ivan 1,37-39).
Tako je Andrija uživao u dragocjenim trenucima intimnosti s Isusom. Izvještaj se nastavlja s jednom važnom napomenom: ‘Jedan od dvojice koji su čuli Ivana kako govori i pošli za njim, bio je Andrija, brat Šimuna Petra. Prvo je pronašao svoga brata Šimuna i rekao mu: ‘Našli smo Mesiju’ (što znači Krist). Doveo ga je Isusu (Iv 1,40-43), pokazujući odmah neobičan apostolski duh.
Andrija je, dakle, bio prvi od apostola koji je pozvan slijediti Isusa. Upravo stoga ga liturgija Bizantske Crkve časti nadimkom: ‘Protokletos’ [protoclete]što znači, upravo, ‘prvozvani’.”
4) Što nam evanđelja otkrivaju o svetom Andriji?
Tri su značajna incidenta. Prvi se događa kada Isus vrši umnažanje kruhova. Papa Benedikt primjećuje:
“Evanđeoske predaje posebno spominju Andrijino ime u još tri prilike koje nam govore nešto više o tom čovjeku. Prva je ona o umnažanju kruhova u Galileji. Tom prilikom Andrija je bio taj koji je ukazao Isusu na prisutnost dječak koji je sa sobom imao pet ječmenih kruhova i dvije ribe: nije mnogo, primijetio je, za mnoštvo koje se okupilo na tom mjestu (usp. Ivan 6: 8-9).
U ovom slučaju valja istaknuti Andrewov realizam. Primijetio je dječaka, odnosno već je postavio pitanje: ‘ali što će to za toliko?’ (ibid.), te je prepoznao nedostatnost svojih minimalnih sredstava. Isus ih je, međutim, znao učiniti dovoljnima za mnoštvo ljudi koji su ga došli čuti.”
5) Kada još Andrew dolazi u prvi plan?
Drugi primjer je kada on i ostali glavni učenici ispituju Isusa o njegovoj izjavi da će prekrasno kamenje Hrama biti srušeno.
Papa Benedikt primjećuje:
“Druga prilika bila je u Jeruzalemu. Dok je izlazio iz grada, učenik je skrenuo Isusovu pozornost na prizor masivnih zidova koji su podupirali Hram. Odgovor Učitelja bio je iznenađujući: rekao je da od tih zidova neće ostati ni kamen Zatim ga Andrija, zajedno s Petrom, Jakovom i Ivanom, upita: ‘Reci nam kada će to biti i koji će biti znak kada će se sve to dogoditi. ostvareno?’ (Marko 13:1-4).
Kao odgovor na to pitanje Isus je održao važan govor o uništenju Jeruzalema i o kraju svijeta, u kojem je od svojih učenika tražio da budu mudri u tumačenju znakova vremena i da stalno budu na oprezu.
Iz ovog događaja možemo zaključiti da se ne trebamo bojati postavljati Isusu pitanja, ali da u isto vrijeme moramo biti spremni prihvatiti čak i iznenađujuća i teška učenja koja nam nudi.”
6) Postoji li treći slučaj u kojem evanđelja otkrivaju važnost sv. Andrije?
U trećem slučaju, sveti Andrija – sa svojim grčkim imenom – služi kao most između židovskih i poganskih sljedbenika Isusa. Papa Benedikt objašnjava:
“Konačno, treća Andrijina inicijativa zabilježena je u Evanđeljima: scena je još uvijek Jeruzalem, malo prije muke. Za blagdan Pashe, pripovijeda Ivan, neki su Grci došli u grad, vjerojatno prozeliti ili bogobojazni ljudi koji su se popeli pokloniti Bogu Izraelovu na blagdan Pashe, Andrija i Filip, dva apostola s grčkim imenima, služili su kao tumači i posrednici ova mala skupina Grka s Isusom.
Gospodinov odgovor na njihovo pitanje – kao često u Ivanovu evanđelju – izgleda zagonetan, ali se upravo na taj način pokazuje punim smisla. Isus je rekao dvojici učenika, a preko njih i grčkom svijetu: ‘Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Svečano vas uvjeravam, ako zrno pšenice ne padne na zemlju i ne umre, ono ostaje samo zrno pšenice; ali ako umre, donosi mnogo ploda’ (12:23-24).
Isus želi reći: Da, moj će se susret s Grcima dogoditi, ali ne kao jednostavan, kratak razgovor između mene i nekolicine drugih, potaknut prije svega znatiželjom. Čas moje slave doći će mojom smrću, koja se može usporediti s padom pšeničnog zrna u zemlju. Moja će smrt na križu donijeti veliku plodnost: u uskrsnuću ‘mrtvo pšenično zrno’ — simbol mene razapetog — postat će kruh života za svijet; bit će svjetlo za narode i kulture.
Da, susret s grčkom dušom, s grčkim svijetom, bit će ostvaren u onoj dubini na koju upućuje pšenično zrno, koje k sebi privlači sile neba i zemlje i postaje kruhom.
Drugim riječima, Isus je prorokovao o Crkvi Grka, Crkvi pogana, Crkvi svijeta, kao plodu svoje Pashe.”
7) Što se dogodilo Andrewu u kasnijim godinama?
Papa Benedikt je primijetio:
“Neke vrlo drevne tradicije ne vide samo Andriju, koji je priopćio ove riječi Grcima, kao tumača nekih Grka pri susretu s Isusom kojeg se ovdje prisjeća, nego ga smatraju apostolom Grka u godinama nakon Pedesetnice. One nam omogućuju znati da je do kraja života bio propovjednik i tumač Isusa za grčki svijet.
Petar, njegov brat, putovao je iz Jeruzalema kroz Antiohiju i stigao u Rim kako bi izvršio svoje univerzalno poslanje; Andrija je, umjesto toga, bio apostol grčkog svijeta. Dakle, oni se u životu i u smrti pojavljuju kao istinska braća — bratstvo koje je simbolično izraženo u posebnim uzajamnim odnosima Rimske Stolice i Carigradske Stolice, koje su uistinu sestrinske Crkve.”
8) Kako je umro sveti Andrija?
Papa Benedikt je primijetio:
“Kasnija predaja, kao što je spomenuto, govori o Andrijinoj smrti u Patras [in Greece]gdje je i on pretrpio torturu razapinjanja na križ.
U tom je vrhunskom trenutku, međutim, poput svog brata Petra, tražio da ga pribiju na križ različit od Isusova križa.
U njegovom slučaju to je bio dijagonalni križ ili križ u obliku slova X, koji je stoga postao poznat kao “križ svetog Andrije”.
To je ono što je Apostol navodno rekao tom prilikom, prema drevnoj priči (koja datira iz početka šestog stoljeća), naslovljenoj Andrijina strast:
‘Zdravo, o Križe, ustanovljen Tijelom Kristovim i ukrašen njegovim udovima kao da su dragocjeni biseri. Prije nego te je Gospodin uzjahao, nadahnuo si zemaljski strah. Sada, umjesto toga, obdaren nebeskom ljubavlju, prihvaćen si kao dar.
‘Vjernici znaju za veliku radost koju posjeduješ i za mnoštvo darova koje si pripremio. Dolazim vam dakle pun pouzdanja i radosti, da me i vi radosno primite kao učenika Onoga koji je o vas visio. … O blaženi Križu, obučen u veličanstvo i ljepotu udova Gospodnjih! … Uzmi me, odnesi me daleko od ljudi i vrati me mome Učitelju, da me po tebi primi Onaj koji me po tebi otkupio. Zdravo, o Križe; da, živjela doista!’
Ovdje je, kao što se vidi, vrlo duboka kršćanska duhovnost. Ono ne gleda na križ kao na instrument mučenja, već kao na neusporedivo sredstvo za savršenu konfiguraciju Otkupitelju, pšeničnom zrnu koje je palo na zemlju.
Ovdje moramo naučiti vrlo važnu lekciju: naši vlastiti križevi dobivaju vrijednost ako ih smatramo i prihvaćamo kao dio Kristova križa, ako ih obasjava odsjaj njegova svjetla.”
Ovaj je članak bio izvorno objavio National Catholic Register 27. studenog 2013te je ažuriran i prilagođen za CNA.
