Vlč. Philippe Blot, francuski misionar koji već 34 godine djeluje u Južnoj Koreji, poručio je da još uvijek ima kršćana u Sjevernoj Koreji koji čvrsto drže do svoje vjere i usrdno mole jer znaju da jedino tako mogu preživjeti pakao komunističkog režima. Ujedno je podsjetio da kršćane komunistički režim najstrože kažnjava, a svjedočanstvo njihove vjere francuski misionar je usporedio s junaštvom prvih kršćana, prenio je Vatican news, program na poljskom jeziku.
Vlč. Blot je rođen je u Caenu 1959. godine, a nakon što ga je 1990. godine za svećenika zaredio papa Ivan Pavao II. stigao je kao misionar u Koreju. Središte njegova rada je skrb o nezbrinutoj i djeci s ulice te pomoć izbjeglicama iz Sjeverne Koreje. Oko 30.000 njih je svoje utočište pronašlo u Južnoj Koreji. Istaknuo je da se kršćani u Sjevernoj Koreji okupljaju i mole uz mjere krajnjeg opreza jer u tom totalitarnom sustavu vlada klima općeg nepovjerenja. Sva djeca, ne samo kršćanska, od prvih godina života uče od svojih roditelja da uvijek moraju govoriti šaptom i ni pod kojim okolnostima ne smiju govoriti o onome što se događa kod kuće. To pomaže i kršćanima koji mole u skrovitosti i, naravno, bez nazočnosti svećenika, da čuvaju obiteljske tajne.
Kršćani u Sjevernoj Koreji ne posjeduju ni kopije Biblije ili drugih vjerskih tekstova. Koriste se e-čitačima na kojima se nalaze Sveto pismo, katekizam, molitve i pjesme koji u Sjevernu Koreju stižu uglavnom preko Kine. Znaju da moraju učiniti sve što mogu kako ne bi bili uhvaćeni. U suprotnom, čeka ih logor ili smrt. „Prije je režim ubijao potajno, danas to radi otvoreno da zastraši druge“, ispričao je vlč. Blot.
Država klasificira kršćane kao „neprijateljsku“ klasu prema sustavu „songbun“ – podjele stanovništva u tri primarne skupine. Režim Sjeverne Koreje dodjeljuje status „songbun“ svakom građaninu pri rođenju na temelju percipirane političke lojalnosti njegove ili njezine obitelji naraštajima unazad. Ako su nečiji baka i djed nekoć ispovijedali kršćanstvo već je smješten u tu klasu. „Neprijateljska“ klasa je u znatno nepovoljnijem položaju u pristupu hrani, obrazovanju i zapošljavanju.
Vlč. Blot je kazao da istinski vjernici, kršćani, nemaju nikakve veze sa službenim crkvama otvorenim u glavnom gradu Pjongjangu. Po njegovim riječima one postoje samo za predstavu, da zavaraju rijetke turiste ili još rjeđe inozemne promatrača. Ljudi koji tamo dolaze su državni službenici koji su napamet naučili molitve i pjesme.
Francuski misionar je istaknuo da u Sjevernoj Koreji nema mjesta za kršćanstvo jer je to u biti ateistička država koja prakticira kult osobe i vladajuće komunističke dinastije. Diktatore tretiraju kao bogove i od građana se očekuje da ih obožavaju. Komunisti znaju da Isus propovijeda slobodu i da je njegove učenike teško nagovoriti da se odreknu svoje vjere.
„Progon kršćana u Sjevernoj Koreji je nesmiljen. No, svjedočanstvo skrivenih kršćana uistinu je divno, slično onom u starom Rimu“, dodao je vlč. Blot.
Također, priznaje da je teško zamisliti kako bi se ta stvarnost mogla promijeniti. „Moramo moliti Gospu Fatimsku da pronađe način i da se dogodi čudo“, rekao je francuski misionar. Podsjetio je na činjenicu da svi katolici u Sjevernoj i Južnoj Koreji svaki dan u 21,00 mole Oče naš i Zdravo Marijo te na taj način održavaju prekogranično „duhovno jedinstvo“.
„Progonjeni i zaboravljeni? Izvješće o kršćanima potlačenim zbog svoje vjere 2022.-24.“ objavljeno je ovog mjeseca tijekom Crvenog tjedna i inicijativa je ACN-a da skrene pozornost na vjerski progon diljem svijeta. Izdanje 2024. godine bavi se situacijom u 18 zemalja, uključujući Sjevernu Koreju.
„Teško je utvrditi pravi broj kršćana ili opseg njihove vjere u Sjevernoj Koreji“, izvijestila je zaklada ACN navodeći kako se „procjenjuje da oni čine oko 0,38 posto stanovništva, što je nešto više od 98.000 ljudi“.
(kta/vatican news)
