Susret članova župnih zborova Zadarske nadbiskupije održan je u subotu, 23. studenog, u katedrali sv. Stošije u Zadru, prigodno i uz blagdan sv. Cecilije, zaštitnice glazbenika.
Na susretu su govorili liturgičari, o. Jozo Milanović, OSB i mr. don Dario Tičić, predstojnik Liturgijskog povjerenstva Zadarske nadbiskupije koje je inicijator održavanja toga susreta.
O. Milanović govorio je o osobitostima liturgijske glazbe prema Uputi o svetoj glazbi ‘Musicam Sacram’. „Liturgija je vrhunac i vrelo svega života Crkve. Sve ostalo teži prema tom vrhuncu i iz toga izvire. U liturgiji je sve usmjereno prema slavlju Gospodina“, rekao je o. Jozo, naglasivši da za liturgijska slavlja treba biti osobito pripremljen.
Upozorivši da nije svejedno kako se i što pjeva i svira tijekom bogoslužja, o. Jozo je opisao tri stupnja u dijelovima liturgijskog slavlja po važnosti u načinu kako se pjevaju, prema uputi ‘Musicam Sacram’.
„Najvažnije je ono što svi izvode za vrijeme bogoslužja, kad predslavitelj i narod, zbor, zajedno pjevaju, mole. To je važnije od popratnog pjevanja koje izvodi samo zbor ili samo narod. Osim predslavitelja, biskupa ili svećenika, važni su i sudionici slavlja, dakle i pjevanja, ministranti, čitači i članovi crkvenog zbora“, rekao je o. Jozo, naglasivši da je služba dijela naroda koji predvodi liturgijsko pjevanje osobito važna.
„Sudjelovanje naroda mora biti ponajprije nutarnje. Kad se govori o svečanom slavlju, ne polazi se od izvanjskog, od glazbala, aranžmana cvijeća, nego najprije od nutrine vjernika. Srce i duša trebaju biti u svečanom raspoloženju. No, izvanjsko očituje ono nutarnje. U bogoslužju ne može biti ništa svečanije ni ugodnije od zajednice u kojoj svi svoju vjeru i pobožnost izražavaju pjevanjem“, rekao je o. Jozo, istaknuvši da Uputa naglašava važnost i izvanjskog držanja vjernika, sudjelovanja koje će kretnjama, usklicima, držanjem tijela, odgovorima pjevanjem, očitovati nutarnje sudjelovanje. Uputa potiče neka se za vrijeme liturgijskog slavlja u svoje doba obdržava i sveta šutnja te da u misi nedjeljom i blagdanom prednost treba dati pjevanoj misi.
Uputa ‘Musicam Sacram’ opisuje tri stupnja prema kojima Crkva određuje što je najvažnije i što je najmanje važno za način kako se pjeva, odnosno moli.
Na prvi stupanj spadaju u obredima ulaza pozdrav svećenika, Gospodin s vama i odgovor naroda I s duhom tvojim, u bogoslužju Riječi usklici kod evanđelja, u euharistijskoj službi prinosna molitva, ono što svećenik moli, a svi odgovore Amen; predslovlje s uvodom i Svet, završna doksologija, Po Kristu i s Kristom i u Kristu, Gospodnja molitva s uvodom i dodatkom, Oče naš, Mir Gospodnji, popričesna pjesma i obrazac otpusta.
Na drugi stupanj spadaju Gospodine, smiluj se, Slava, Jaganjče Božji, Vjerovanje, ako se pjeva i Molitva vjernika. Na treći stupanj spadaju pjesme kod ophoda za ulaz i pričest, pjesme poslije čitanja i poslanice, Aleluja prije evanđelja, prinosna pjesma, odlomci Svetog Pisma, ako ih nije bolje pročitati bez pjevanja.
„Sve to troje nije važnije od Svet koje je svečano, zajedničko, kad svi kličemo Svet, svet, svet, Gospodin Bog Sabaot. Zato je jako ružno kad se umjesto Svet koji je tako važan i svi ga trebaju svečano izvoditi, nekad izvodi nešto što nije ni blizu i ne smije biti zamjena za taj stalni dio mise“, upozorio je o. Jozo.
„Odgovori na pozdrave svećenika i drugih službenika su razlog zašto uvodni pozdrav svećenika Gospodin s vama te zborna, prinosna, popričesna molitva spadaju među najvažnije dijelove mise koje bi trebalo pjevati. Istu molitvu pjevaju predslavitelj i narod. Uputa kaže, koliko je moguće, nekad se pjesme puka, ako se nešto pjeva višeglasno ili vjernici nisu dovoljno poučeni, mogu prepustiti samom zboru, uz uvjet da se puk ne isključi od drugih dijelova koji na njega spadaju. Nije ni potrebno da svi sve izvode. Neke dijelove na misi će pjevati samo zbor, a neke će prihvatiti cijeli narod“, rekao je o. Jozo.
Najčešće se pjevaju ulazna i darovna pjesma, a to je na trećem stupnju po važnosti, rekao je o. Jozo, istaknuvši da ono što se može pjevati, odnosno moliti na različite načine, u kraćoj ili dužoj formi, znači da nije na prvom stupnju, npr. Gospodine, smiluj se.
„Većinu misnih dijelova predviđenih za pjevanje, na prvom stupnju, izvodi predslavitelj mise. Ono što ne izvodi predslavitelj nije na prvom stupnju u smislu važnosti zadanog pjevanja“, istaknuo je o. Jozo.
O. Milanović je rekao da se sadržaj koji je u Misalu predložen za pjevanje „u Crkvi birao, određivao stoljećima, dotjerivao. To nije radila jedna osoba i ništa nije slučajno tako određeno. Oslonimo se s više povjerenja na upute koje Crkva daje i na izbor Crkve, kako bi liturgijska slavlja bila svečanija po našem nutarnjem sudjelovanju i po izvanjskom pjevanju, da nutrina i vanjština svečano slave Boga“, potaknuo je o. Jozo.
Don Dario Tičić je rekao da je ostvaren napredak u pjevanju zborova mladih na misi, za razliku od nekad kad su se umjesto nepromjenjivih dijelova mise pjevale druge pjesme. „Pjevanje na misi je i vid evangelizacije. Zato nije nevažno kako se i što pjeva“, naglasio je don Dario, rekavši da je i crkveno pjevanje odraz stanja našeg duha. Upozorio je da treba izbjeći pjevanje i sviranje koje stvara dojam izvođenja nečijeg koncerta na misi.
„Idealno bi bilo kad bi se svake nedjelje i blagdana pjevala ulazna pjesma koja je u Misalu. Liturgija vodi prema Bogu, ona nije samo čin svećenika. Riječ liturgija označava narodni čin, to je zajednički čin Boga i ljudi. Kršćanska liturgija je hvalbena liturgija. Svi su obuhvaćeni i trebaju imati osjećaj pripadnosti, sudjelovanja u liturgiji“, poručio je don Dario.
Istaknuo je i važnost šutnje u bogoslužju te podsjetio da je u nekim župama u Zadarskoj nadbiskupiji sačuvana tradicija glagoljaškog pjevanja koju i dalje treba njegovati i poštovati kao osobitost višestoljetne bogoslužne baštine.
Tičić je pohvalio pjevače što se trude i ulažu napora da bi se božanski čin svete liturgije i kroz glazbu, pjevanje i sviranje, uzdigao do dostojanstvene razine. Potaknuo je zborove da i dalje razvijaju osjećaj odgovornosti između onoga što se može pjevati i što se nudi po odrednicama u dokumentima Crkve.
„Kad nam je teško, kad ne osjećamo polet, sjetimo se Božje ljubavi i svega što je Bog za nas učinio, da je Božji Sin umro iz ljubavi za nas ljude. Trebate biti vođeni čistoćom liturgije. Pjevati Bogu je prvenstveno davanje hvale Bogu, ali i u službi spasenja vlastite duše“, poručio je don Dario članovima župnih zborova, zahvalivši im na trudu kojeg ulažu sudjelujući u misnim slavljima svojim pjevanjem i sviranjem te pritom animiraju i cijelu župnu zajednicu u pjevanju.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
