„Zahvalnost, znatiželja, prijemljivost i uživanje u najsitnijim stvarima“ tako sestra Pia Gumińska iz Školskog i obrazovnog centra za slijepu djecu u Ruandi opisuje božansku ljubav otkrivenu u odjelima centra.
Autor: Tomasz Zielenkiewicz
S populacijom od 14 milijuna, katolici pamte Ruandu po ukazanju Blažene Djevice Marije mladim djevojkama u Kibehu počevši od 1981. Katolička crkva službeno je priznala ukazanja, a hodočasnici ovamo dolaze iz cijelog svijeta.
U blizini se nalazi škola i obrazovni centar za slijepe koju vode poljske franjevke sestre Službenice Križa, osnovane 2008. godine.
Godine 2009. pokrenuta je osnovna škola, prva škola za slijepe u cijeloj Ruandi. Također postoji srednja škola i srednja škola s različitim obrazovnim modulima.
Ove godine centar pohađa 185 mališana. Osoblje se sastoji od dvije sestre iz Poljske, jedne iz Kenije, tri iz Ruande i mnogo laičkog osoblja.
Djeca s problemima vida na igralištu
Sestra Pia objašnjava da se godinama poigravala mišlju da služi kao misionarka.
“Rekla sam Isusu da ću ići ako bude potrebe. Bila je ponuda poglavara pa sam htjela upoznati ovu mladu Crkvu i došla sam s punom otvorenošću”, ističe.
Sestre u Kibehu žele u djecu usaditi sjećanje na bl. Majku Rosu Czacku, utemeljiteljicu Družbe franjevki Službenica Križa.
“Želimo im pokazati da mogu biti samostalni i da mogu biti oni koji pokazuju drugima da invaliditet nije prepreka razvoju i uspjehu. Želimo im svojim djelovanjem dati nadu”, dodaje sestra Pia.
Međutim, mnoga su djeca o kojoj sestre brinu otpisana od strane vlastitih obitelji. Zbog toga često dođu u centar kasno, u dobi od 12 ili 13 godina.
Učenici u školi sestara ne ljenčare. Ustaju rano, započinju individualno učenje u 6 ujutro, odlaze u školu u 8 i ostaju tamo do 17 sati. Nakon škole slijede sportske aktivnosti, a zatim ponovno vrijeme za učenje.
Grupa uključuje neke najbolje studente. Jedan od njih je Jean de Dieu Niyonzima, koji je na državnim ispitima na kraju niže srednje škole bio peti u zemlji. Tamošnjim je medijima rekao da bi želio studirati novinarstvo i jezike.
Časne sestre jako su ponosne na uspjehe učenika. “Djeca su izuzetno kreativna. Znaju složiti pjesmu, primjerice, za Dan učitelja. Pjevaju višeglasno i na različite tonalitete, a imamo i školski zbor. Nastupaju na svakoj školskoj proslavi i dirigiraju pjevanjem na nedjeljnoj misi. ”, kaže sestra Pia. Dvije učiteljice drže satove plesa koje pohađaju mlađa i starija slabovidna djeca.
Škola je dom skupini djece pogođene albinizmom. Ovdje se osjećaju sigurno, iako njihovi životi znaju biti tragični. “Jednog dana je žena dovela dvoje albino djece u školu, rekavši da je samo treće koje je ostalo kod kuće Ruanđanin”, kaže sestra. „Zato im je potrebno pokloniti posebnu ljubav“, ističe ona.
Sestre inzistiraju da Providnost bdije nad njima. „Bog se doista jako brine za nas, šalje nam donatore; većina naših aktivnosti moguća je zahvaljujući donacijama, uglavnom iz Poljske i organizacija iz drugih zemalja“, dodaje sestra Pia.
“Ponekad je dovoljno da smislimo novu ideju i odjednom se nađu ljudi koji nam je pomažu ostvariti”, ističe ona.
Upoznavanje s blaženom Rosom Czackom, slijepom zaštitnicom slijepih
Majka Rosa Czacka jedinstvena je zaštitnica u svakodnevnim dužnostima sestara. “Ona je prihvatila sljepoću kao Božju volju, pa dajemo sve od sebe da djeci ponudimo vjeru. To je lako utoliko što je ruandsko društvo društvo vjernika u Boga.”
Na licima djece se vidi zahvalnost i radost. “Do suza ih izmame i najmanji darovi koje dobiju. Kad je rođendan, njihova je radost ogromna i zahvalni su što se netko sjeti takve prigode”, kaže sestra Pia.
Ovdje u Kibehu često se čuju riječi poput radosti, zahvalnosti i volje za učenjem. Djeci se vraća vjera da mogu nešto postići u životu. Ponosni su kada doma pokažu da znaju čitati. Na radionicama pletenja izrađuju kape i šalove“, a sve je to odlična motivacija za sestre.
„Božje je djelo to što smo ovdje, osjećamo to. Malo nas je, a središte je veliko pa se nadamo novim zvanjima“, ističe s. Pia.
Dolazak poljskog veleposlanika u Ruandu bit će značajna podrška sestrama. U tijeku su pripreme za otvaranje veleposlanstva. U veljači 2024. centar je ugostio poljskog predsjednika Andrzeja Dudu i njegovu suprugu Agatu Kornhauser–Dudu.
„Ovdje ljudi uživaju u onom malom što imaju“, naglašava s. Pia. Iako je ovo tek prva godina njezine službe u centru, već je dobila prepoznatljiv znak osmijeha svojih štićenika.
Djeca s problemima vida u razredu
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
