Ponekad dok čitamo Sveto pismo, čak i ne primjećujemo teška pitanja koja postavlja. Možda smo toliko navikli na određeni odlomak da ga jednostavno uzimamo zdravo za gotovo, pa kad na njega naiđemo u osobnom čitanju ili u liturgiji, ne razmišljamo o tome što on zapravo govori. To se može dogoditi s puno tekstova, au ovom članku želim pogledati jedan od njih. Točnije, želim pogledati nešto zbunjujuće što Isus kaže u Evanđelju po Ivanu. Siguran sam da su većini nas ove riječi poznate, ali često nismo ni svjesni koliko su zapravo čudne. Evo odlomka:
“U kući Oca moga ima mnogo soba; da nije tako, zar bih vam rekao da idem pripremiti vam mjesto? I kad odem i pripravim vam mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi da i vi budete gdje sam ja” (Ivan 14,2-3).
Na površini se ovaj tekst čini dovoljno jednostavnim. Isusova smrt uskoro dolazi, tako da je “kuća moga Oca” očito nebo. On kaže da će, kada umre, otići na nebo i ondje će pripremiti mjesto za svoje učenike. Zatim, kada umru, On će ih dovesti na mjesto u džennetu koje je samo za njih pripremljeno. Dovoljno jednostavno, zar ne?
Kad Isus ponovno dođe
Ne sasvim. Ako pažljivo pogledamo Isusove riječi ovdje, to zapravo nije ono što On kaže. On ne kaže da će dovesti svoje sljedbenike na nebo kada umru. Umjesto toga, On kaže da će ih dovesti u Očevu kuću nakon što ponovno dođe, pa da bismo stvarno razumjeli ovu izreku, moramo shvatiti kada će točno “doći ponovno”.
I imamo nekoliko opcija za odabir. Kada govorimo o Isusovom ponovnom dolasku, to naravno podsjeća na Njegov drugi dolazak, tako da bi se na prvu ovo moglo činiti kao najočitiji odgovor. Međutim, tu postoji problem. Upamtite, Isus govori o napuštanju svojih učenika nakon smrti, a kao što znamo, Isus se već vratio svojim učenicima samo nekoliko dana nakon toga kada je uskrsnuo od mrtvih.
Dakle, unatoč tome što jezik ponovnog dolaska obično znači, ova čudna izreka mora se odnositi na uskrsnuće, a ne na drugi dolazak. Ali kako je to moglo biti? Evanđelje po Luki i Djela apostolska nam govore da je Isus uzašao na nebo prilično brzo nakon što je uskrsnuo od mrtvih, a očito je ostavio svoje učenike na zemlji. Dakle, kako bi uskrsnuće doista moglo odgovarati njegovim riječima ovdje u Ivanu 14?
Značenje Mone
Ključ za odgovor na to pitanje, rekao bih, leži u grčkoj riječi koju Isus koristi za “sobe”. jeste novaca koristi se samo još jednom u cijelom Novom zavjetu:
“Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti, i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti” (Ivan 14,23).
Riječ koja je ovdje prevedena kao “dom” zapravo je novaca budući da dolazi tako brzo nakon Isusovih tajanstvenih riječi o višestrukom monai (množina od novac) u Očevoj kući, ovdje mora postojati veza. On objašnjava upravo ono o čemu je govorio na početku poglavlja, a to nije nebo. Umjesto toga, On govori o prebivanju Boga u kršćanima.
Mone i Meno
Doduše, to bi se u početku moglo činiti pomalo nategnutim, ali daljnji pogled na kontekst ova dva odlomka još više razjašnjava ideju i pomaže nam razumjeti kako sve ovo funkcionira. Vidite, u 14. i 15. poglavlju Ivanova evanđelja Isus također koristi riječ menoglagolski oblik od novacviše puta, a većina njih ima veze s istom temom (ispisao sam kurzivom riječi koje prevode meno):
„Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim ne govorim sam od sebe; već Otac koji obitava u meni čini djela svoja” (Ivan 14,10).
„I ja ću moliti Oca, i dat će vam drugoga Branitelja, da bude s vama zauvijek, Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje; znaš ga, jer on obitava s vama i bit će u vama” (Ivan 14,16-17).
“Pridržavati se u meni, i ja u tebi. Kao što grana ne može donijeti ploda sama od sebe, osim ako je prebiva u trsu, ne možeš ni ti, osim ako ti pridržavati se u meni. Ja sam trs, vi ste mladice. On koji prebiva u meni, i ja u njemu, on donosi mnogo roda, jer bez mene ne možete učiniti ništa. Ako muškarac ne pridržavati se u meni, on je izbačen kao grana i uvene; a grane se skupe, bace u vatru i spale. ako ti pridržavati se u meni i mojim riječima pridržavati se u sebi što god hoćete ištite i bit će vam” (Ivan 15,4-7).
„Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; pridržavati se u mojoj ljubavi. Budete li držali moje zapovijedi, hoćete pridržavati se u svojoj ljubavi, kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga i pridržavati se u svojoj ljubavi” (Ivan 15,9-10).
Bog u nama, i mi u Bogu
Kao što vidite, svi ovi odlomci imaju veze s prebivanjem Oca, Sina i Duha Svetoga jednih u drugima kao i uključenost kršćana u to međusobno obitavanje. I to je, rekao bih, ono što Isus misli kada kaže da kuća njegova Oca ima mnogo “soba” (ili, kako bih ja to radije preveo, “prebivališta”). On ne govori o fizičkim sobama na fizičkom mjestu. On tu riječ čak i ne koristi metaforički za označavanje neba.
Ne, On govori o zajedničkom obitavanju Oca, Sina, Duha Svetoga i kršćana. Sve tri osobe Trojstva prebivaju jedna u drugoj, a sada, po milosti koju je Isus za nas dobio na križu, mi kršćani također možemo sudjelovati u tom zajedništvu ljubavi.
I kada to shvatimo, također možemo vidjeti zašto Isus kaže da će ondje dovesti svoje sljedbenike nakon što se vrati. Kada je umro, napustio je ovu zemlju i “vratio se” u puno zajedništvo koje je dijelio s Ocem i Duhom Svetim prije svog utjelovljenja (stavljam to pod navodnike jer, kao Bog, On nikada nije uistinu otišao), a kada se vratio svojim učenicima nakon što je uskrsnuo od mrtvih, i njih je uključio u to zajedništvo. Kao rezultat toga, svi Njegovi sljedbenici kroz ostatak povijesti sada također mogu živjeti u Ocu, Sinu i Duhu Svetom, baš kao što sada borave u nama.
✠
Autor fotografije Antoine Similon na Unsplash
